Zločini u Gazi bude bolna sjećanja Srebreničana: Gdje su ubijani nevini, to se ne može izbrisati

Ahmed Hrustanović je 39-godišnji imam iz Srebrenice, grada u Bosni i Hercegovini koji je postao zloglasan nakon što su srpske snage u julu 1995. godine strijeljale najmanje 8.000 muškaraca i dječaka bosanskih muslimana.

Tada mu je bilo devet godina i živio je u centru za raseljene osobe u blizini Tuzle, nakon što je 1993. deportovan iz Srebrenice zajedno s majkom i sestrom.

Međutim, velika većina Ahmedove porodice, uključujući oca, ostala je u Srebrenici.

On se prisjeća straha koji su svi osjećali za svoje najmilije kada su čuli vijest da je Srebrenica pala u ruke srpskih snaga.

"Svima nam je bilo jasno šta će se dogoditi našim najmilijima", rekao je, govoreći za Middle East Eye u džamiji u centru grada gdje radi.

"Mali ljudi plaćaju životima"

Trideset godina nakon ubistava, koja su širom svijeta prepoznata kao genocid, Hrustanović vidi sličnosti u izraelskom napadu na Gazu – koji mnogi stručnjaci za genocid također nazivaju genocidom.

"Mi smo bili u toj situaciji gdje su nas [srpske i hrvatske snage] napadale sa svih strana, a nisu nam dozvoljavali da se branimo", rekao je, misleći na međunarodnu zajednicu.

"Nažalost, svjedoci smo da međunarodna zajednica više ne postoji onako kako smo navikli – da stane na stranu pravde i demokratije. Demokratija više ne postoji u svijetu; vidiš da danas vrijedi samo zakon jačega", rekao je za MEE.

Fadila Efendić, 84-godišnja predsjednica Udruženja Majke Srebrenice, uvijek je vjerovala da će ono što se dogodilo u Srebrenici biti posljednje takve vrste.

"Ali politika je strašna", rekla je za Middle East Eye iz svoje kuće u Potočarima, selu u Srebrenici u kojem se danas nalazi Memorijalni centar.

"Interese velikih sila mali ljudi plaćaju svojim životima. [Velike sile] žele da vladaju svijetom".

Baš kao što međunarodna zajednica nije reagovala u Bosni, tako sada ne reaguje ni na genocid u Gazi, rekla je.

"Oni rade protiv običnih ljudi samo radi interesa [pripajanja] teritorije – ubijaju ljude i protjeruju ih. To neće dobro završiti", rekla je.

Efendić se prisjetila teške pucnjave i granatiranja sa svih strana od strane srpskih snaga 11. jula 1995. godine; bilo je teško samo žive doći do baze UN-a u Potočarima i potražiti utočište. Ljudi su paničili i niko nije znao šta da radi.

"To je bila takozvana ‘zaštićena zona’, ali su nas granatirali svaki dan. Šta su [UN] štitile? Samo su štitili Srbe. Predali su nas njima da nas ubiju", rekla je.

Prisjetila se koliko su brzo srpske snage ubijale ljude, dok holandski vojnici UN-a nisu intervenisali da ih zaustave – što je dovelo do izvinjenja vlade Nizozemske u julu 2022.

"Oni koji su preživjeli radili su kao prevodioci. Ljekari u hitnoj – svi muškarci su ubijeni. Ko god je [od muškaraca] došao u Potočare nije preživio. U jednom trenutku vidiš čovjeka, pričaš s njim. Okreneš se i pitaš gdje je, kažu: ‘Odveli su ga, ubili su ga'".

"Najgnusniji zločini"

Od 1992. do 1995. BiH je bila rastrgnuta ratom dok su različite zajednice pokušavale stvoriti etnički čiste teritorije, često uz podršku susjednih država.

U septembru 1991. Vijeće sigurnosti UN-a već je nametnulo embargo na oružje državama bivše Jugoslavije, uključujući BiH, kako bi spriječilo eskalaciju nasilja.

Ali u stvarnosti, embargo je ostavio bosansko stanovništvo bez odbrane i nespremno, dok su bosanske srpske snage – uključujući paravojne jedinice iz Srbije – bile već teško naoružane, naslijedivši oružje Jugoslavenske narodne armije, četvrte najjače vojske u Evropi u to vrijeme.

Dana 11. jula 1995. srpski zločini kulminirali su genocidom u Srebrenici.

Tog dana bosanski srpski general Ratko Mladić – danas osuđeni ratni zločinac koji služi doživotnu kaznu u Haagu – izjavio je pred TV kamerama dok je hodao ulicom: "Evo nas … u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog srpskog praznika, poklanjamo ovaj grad srpskom narodu".

"Došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima u ovom kraju", rekao je, misleći na muslimane koje su srpski nacionalisti dugo poistovjećivali s nekadašnjom osmanskom vlašću.

Mučenja i masovna ubistva civila bosanskih muslimana koja su uslijedila te sedmice, pod Mladićevom komandom, predsjedavajući sudija Alphons Orie na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu kasnije je opisao kao "među najgnusnijim zločinima poznatim čovječanstvu".

U narednim danima, dok su autobusi s deportovanim ženama i djecom stizali u Dubrave ili Kladanj kod Tuzle, u slobodnu teritoriju, Hrustanovićeva majka putovala je svaki dan 40 km kako bi pitala preživjele da li neko zna nešto o sudbini njene porodice.

Postojala je kolona muškaraca i dječaka koji su pokušali pobjeći kroz šumu i pješice se probiti do Tuzle, više od 100 km dalje, ali samo je mala manjina preživjela, jer su bili stalno izloženi granatiranju i zasjedama srpskih snaga i policije.

"Kako je svaki dan prolazio, bilo je sve manje nade da će stići živi", rekao je Hrustanović.

Tek 2007. Hrustanović je dobio poziv od Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) da su pronađeni skeletni ostaci njegovog oca Rifeta i jednog od stričeva.

Rifetovi posmrtni ostaci pronađeni su u četiri različite masovne grobnice, jer su srpske snage iskopavale grobnice nakon pogubljenja i bagerima premještale tijela na više lokacija kako bi prikrile zločine.

Hrustanović nabraja i druge članove porodice pronađene tokom godina – tijela njegovih djedova su pronađena cijela, a jednog strica, koji je tada imao samo 16 godina, srpske snage su uhvatile i ubile na licu mjesta, odmah iznad memorijalnog centra u Potočarima.

Ukupno je srpska vojska ubila više od 50 članova njegove porodice.

"Naravno, presude međunarodnih sudova i [UN] rezolucije olakšavaju da ispričamo našu priču o genocidu, ali to nije garancija da se genocid neće ponovo desiti ovdje", rekao je.

"To je uvijek opcija – osim ako nisi vojno jaka nacija i nemaš vojsku koja će te zaštititi. Danas je to jedini jezik koji svijet razumije – jezik sile… niko više ništa drugo ne razumije. Tako je oduvijek bilo kroz historiju; primjeri tolerancije su rijetki".

"Interesi velikih sila"

Godine 1998. pronađeni su ostaci Efendićinog muža bez lobanje u sekundarnoj masovnoj grobnici.

Deset godina kasnije, dvije kosti noge njenog sina pronađene su u selu kod Zvornika, 53 km sjeverno od Srebrenice. Ne uspjevši pronaći više ostataka, sahranila je te dvije kosti 2013. godine na memorijalnom groblju pored muža.

Genocid u Srebrenici smatra se jednom od najsramnijih epizoda u historiji UN-a. Kofi Annan, tada zamjenik generalnog sekretara za mirovne operacije, kasnije je rekao da će Srebrenica progoniti historiju UN-a.

Prije deset godina bivši nizozemski ministar odbrane Joris Voorhoeve optužio je SAD, UK i Francusku da su postigle tajni dogovor sa Srbima da ne provode zračne napade, iako su to obećali mirovnim snagama UN-a.

ICTY je 2017. godine osudio Mladića na doživotni zatvor zbog genocida i ratnih zločina počinjenih u BiH početkom devedesetih.

Međutim, kako ističe MEE, negiranje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca i dalje je uobičajeno u srpskom društvu, politici i medijima, kako u bh. entitetu Republici Srpskoj, tako i u samoj Srbiji.

Za Hrustanovića je san oduvijek bio povratak u Srebrenicu. To je i učinio 2014. i sada tamo živi sa suprugom i petero djece.

Od prijeratne populacije od 30.000, danas u gradu živi samo oko 2.000 Bošnjaka. Ali, kaže, od svih "etnički očišćenih" gradova uz granicu sa Srbijom, od Bijeljine na sjeveru do Foče na jugu, Srebrenica još ima najviše bošnjačke djece.

"Ubistvo nevinog čovjeka osjetiš u zraku. Gdje god su ubijani nevini ljudi, niko tu ne može izgraditi novi život i izbrisati ono što se desilo", rekao je.

"To je nemoguće – ova brda su osjetila bol; ova brda su puna krvi i uvijek će svjedočiti o tome šta se dogodilo".

Nakon jula 1995. svijet je obećao "nikada više", ali izraelski rat protiv Gaze sada traje 22 mjeseca, s više od 56.000 ubijenih, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze.

U martu 2024. sin bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, Jared Kushner, rekao je da bi obala Gaze mogla biti "veoma vrijedna" i da će dati sve od sebe da premjesti lokalne Palestince odatle "i onda to sredi".

Trump je to podržao rekavši da bi Gaza mogla postati "Rivijera Bliskog istoka".

Za Hrustanovića, to je jednostavno "protivno prirodi stvari".

"Ne možeš ubijati nevine ljude, iscrpljivati ih i onda preko njihovih grobova i uništenih kuća graditi svoj raj, svoje kuće i vile, i očekivati da budeš sretan", rekao je.

"Nijedan univerzalni poredak to ne može podnijeti, nijedan normalan razum to ne može prihvatiti. Iskreno suosjećamo s našom braćom u Gazi i Palestini, i svugdje gdje se ubijaju nevini ljudi".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad