Naše misli često nam pomažu kod rješavanja problema te bitno utječu na našu svakodnevicu i naše ponašanje. Jednako tako, naše misli ponekad nas mogu opterećivati, izazivati dodatnu anksioznost i otežavati normalno funkcioniranje.

Najbolji primjer su potresi koji kod mnogih izazivaju velik strah, a strah se dodatno povećava negativnim mislima. Odgovor na pitanje kako manje misliti otkrila nam je Eva Jurković, psihologinja i stručna suradnica u Centru za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje Sirius.

Je li normalno kada puno mislimo?

U stresnim situacijama, kao što su potresi, normalno je brinuti se i osjećati veliku anksioznost jer je to prirodna reakcija mozga na stanje opasnosti u okolini. Pojačane reakcije su u redu, a budite spremni i na burne osjećaje drugih ljudi. Neugodne emocije koje osjećamo normalne su reakcije na traumu.

“Ako sada osjećate pojačan strah, spavate u trenirci i čizmama spremni za pokret, to je potpuno normalna reakcija na nenormalne okolnosti u kojima se nalazimo. Dajte si vremena – i to će proći. Česte su i tjelesne reakcije kao što su drhtanje, lupanje srca, umor, gubitak apetita, teškoće spavanja i slično. Moguće je da vam se po cijele dane po glavi vrte misli o sljedećem potresu i to je normalno. Naravno da ne možemo sami sebi reći kako nećemo više misliti o potresu i automatski odmah prestati misliti o tome jer mozak tako ne funkcionira”, rekla je psihologinja.

“Kada odgurujemo ili pokušavamo potisnuti misli, one samo još više dolaze i zato je potrebno nešto poduzeti“, izjavila je Jurković te dodala kako je potrebno zauzeti drugačiju perspektivu jer postoji razlika doživljavamo li naše misli kao apsolutnu istinu ili ih doživljavamo kao mentalne doživljaje.

“Kada ljudi vjeruju isključivo svojim mislima dolazi do toga da ne mogu vidjeti širu sliku te ne mogu odabrati korisnu akciju”, kaže ona.

Kako manje misliti, npr. o potresima?

Potrebno je primijetiti kada se javljaju negativne misli i na neki od brojnih načina otpustiti napetost, a pomoći u tome mogu tjelesna aktivnost, pravilna prehrana i odmor.

“Važno je da primijetimo kada smo pojačano nemirni zbog misli o sljedećem potresu. Ne možemo ukinuti misli, ali možemo si na primjer reći: ’Primjećujem da mi se javljaju misli o tome da će biti potres. To je samo misao – ja ne mogu znati hoće li ili neće biti više potresa. Znam da mi nije korisno opterećivati se time. Što mogu sada napraviti, a da mi pomogne da se opustim?’. Tu pomaže bilo koja tjelesna aktivnost koja će nam omogućiti da otpustimo napetost iz tijela, razgovor s dobrim prijateljem, druženje s djecom, gledanje dobrog filma… bilo koja aktivnost koja nas vodi prema otpuštanju stresa“, rekla je psihologinja.

“Dobro je da imamo strukturiran dan, da se pravilno hranimo, dovoljno odmaramo i da znamo što treba učiniti u slučaju sljedećeg jačeg potresa – to nam vraća osjećaj kontrole. Kad god se sjetite, par puta duboko udahnite i izdahnite – time ćete dati signal svome tijelu da se može smiriti. Smanjite gledanje i slušanje vijesti na najmanju mjeru, koja vam omogućava da budete informirani, no ne uzrokuje nepotrebno uznemiravanje. Izbrišite aplikacije za praćenje potresa jer one konstantno vraćaju fokus na podrhtavanje tla, čak i kada ga mi ne osjećamo”, otkrila je Jurković.

Jurković je dodala i kako si, kada primijetimo da nam se javljaju negativne misli, možemo postaviti pitanja kao što su: ’Kamo me vodi ovaj tok misli, je li mi koristan, što znači za mene ako nastavim ovako misliti?’

“Ovime se učimo napraviti distancu od misli i uma. To nije jednostavno i trebamo dosljedno vježbati kako bi nam takav način gledanja na misli postao navika”, istaknula je psihologinja te napomenula kako slična pitanja možemo primijeniti kod bilo koje životne situacije ili misli koje nas opterećuju.

Jednako tako nije jednostavno početi manje misliti, ali je moguće. Važno je posvetiti se sebi i otkriti metodu koja nam najbolje odgovara. Jurković kaže kako bi kratki odgovor na pitanje ‘kako manje misliti?’ bio da je potrebno raditi na sebi te uvesti svakodnevnu praksu bavljenja umom bez prevelikog razmišljanja hoćemo li je raditi i kada ćemo je raditi, već samo krenuti. Kod dubljih problema i velike anksioznosti, savjetuje odlazak na psihoterapiju.

Koje metode mogu pomoći da manje mislimo?

Najpoznatija metoda je meditacija, ali pomoći može i obična šetnja u kojoj se trudimo ostati u sadašnjem trenutku ili vježbanje, kao i već spomenuta vježba s primjećivanjem misli ili pak posvećivanje brigama sat vremena u danu.

1. Meditacija

“Meditacija je najčešća metoda pomoću koje postajemo svjesni našeg mentalnog procesa. To je vještina usmjeravanja na disanje, zvukove ili druge podražaje, a uči se na tečajevima i od stručnjaka, ali mogu pomoći i razne aplikacije. Meditacijom se možemo početi aktivno baviti kada kriza malo prođe; kada osjećamo da smo se stabilizirali i da smo spremni za dublji rad na sebi. Meditacijska praksa pomoći će nam u nošenju sa životnim izazovima u budućnosti.

Osim meditacije, možemo pronaći neku aktivnost koja nas opušta i vraća u sadašnji trenutak te vadi iz bujice misli. Kada imamo tu aktivnost i kada se ona prakticira svaki dan bez razmišljanja (ujutro nakon buđenja ili navečer prije spavanja, makar i pet minuta), moći ćemo primjećivati svoje misli i na taj način biti mirniji, imati zdraviji um”, otkrila je psihologinja.

2. Vrijeme za brige

Postoji metoda kojom se svaki dan odredi vrijeme za brige. Jurković kaže kako se ovom metodom sat vremena u danu posvećujemo brizi, a ostatak dana ne mislimo o problemu, već ga ‘čuvamo’ za kasnije. Ovdje se može koristiti i terapija pisanjem tako da se brige zapišu na papir. Ideja je da oslobodimo dan od konstantnih briga kako bismo mogli posvetiti svoje vrijeme stvarima su nam važne.

3. Vježbanje

“Kod velikih briga korisna je i tjelesna aktivnost koja pomaže da se harmonizira neurokemija te da mozak bude zaokupljen i ima određenu aktivnost. Osim vježbanja, mogu pomoći i kućanski poslovi ili šetnja u kojoj ne razmišljamo o problemima već smo usmjereni na sadašnji trenutak”, zaključuje psihologinja.

Kada ćemo manje misliti?

Rezultati se vide vrlo brzo, ali važno je ostati dosljedan i navedene metode raditi svaki dan bez razmišljanja i odgode, a pomoći mogu i aplikacije na mobilnom telefonu koje prate napredak.

“Već nakon mjesec dana aktivnog bavljenja svojim umom mogu se vidjeti rezultati: počinjemo primjećivati što nam se sve vrti po glavi te se možemo lakše smiriti. S umom se treba baviti kako bi on bio miran i kako bismo mogli koristiti misli u svoju korist”, rekla nam je psihologinja.

Dakle, potrebno je da pronađemo metodu kojom ćemo postati svjesni naših misli, ali i kojom ćemo ostati u sadašnjosti. Jednako kao što se bavimo tijelom i vježbamo tijelo, tako se treba baviti i umom, a pri tome mogu pomoći meditacija, šetnja, vježbanje ili vrijeme za brige.