Ponekad su napadi panike neizbježni, ali stručnjaci tvrde da postoje mehanizmi suočavanja koje možete primijeniti kako biste smirili situaciju.
Na temelju vlastitih iskustava s napadima panike, Tracy Sciulli, terapeutkinja s dugogodišnjim iskustvom, danas pomaže svojim klijentima u prevladavanju ovog zastrašujućeg problema.
Objasnila je za Health da je početna točka za napadaj panike različita za svakoga.
“Strahovita misao ili briga mogla bi preći njihovim umom, praćena navalom fizičkih simptoma, a zatim se te strahovite misli počinju pojačavati i pogoršavati”, rekla je dodajući: “Za druge, osjećaj ubrzanog otkucaja srca ili stegnutosti u prsima može biti ono što pokreće paniku.”
Sciulli je objasnila da kad počne napadaj panike, um i tijelo percipiraju prijetnju i reagiraju na način koji se suprotstavlja toj prijetnji. Ovaj odgovor isti je kao kad biste bili u opasnosti ili se branili, rekla je.
Iako napadaji panike nastaju kad nema neposredne prijetnje, vaše tijelo vjeruje da je ona prisutna i radi ono što je osmišljeno da radi.
Evo kako se napadaji panike javljaju, što ih uzrokuje i kako Sciulli i drugi stručnjaci preporučuju pacijentima da se nose s njima.
Panični napadaji su odgovor na prijetnju
Prema Američkom psihološkom udruženju, panični napadaj je nagla i preplavljujuća tjeskoba ili strah koji se javlja niotkuda.
Može biti praćen ubrzanim otkucajima srca, poteškoćama s disanjem i paralizirajućim strahom. Također možete doživjeti pojačano znojenje, drhtanje, stegnutost u prsima, hiperventilaciju, povećanu tjelesnu temperaturu i osjećaj da će se nešto strašno dogoditi.
Česta je zabluda da su panični napadi i anksioznost sami po sebi poremećaji.
“Panični napadaji i anksioznost su normalne i prilagodljive reakcije prisutne od rođenja. Doživljavamo te emocije kako bismo ostali sigurni”, rekla je Sciulli. “Panični napadaji se najčešće javljaju kada počnemo nešto smatrati prijetnjom, a nemamo vještine za suočavanje s onim o čemu razmišljamo ili što osjećamo”, dodala je.
Nekoliko faktora, uključujući genetiku, prisutnost bliskih rođaka koji doživljavaju napadaje panike, stanja poput anksioznosti ili PTSP-a te pretjeranu konzumaciju kofeina, mogu povećati rizik pojedinca za napadaje panike, rekla je psihologinja Stephanie Carnes.
“Napadaji panike mogu se dogoditi zbog kroničnog stresa, anksioznosti, specifičnih fobija ili okolišnog ili situacijskog okidača, ali okidač nije uvijek očit”, rekla je Carnes dodajući: “Moji napadaji panike obično nastaju zbog turbulencija tijekom letenja. Oni koji nisu doživjeli napadaje panike mogu ih smatrati pretjeranim reakcijama na stres u životu ili pokušajima privlačenja pažnje.”
Pokušaj sprječavanja napadaja panike možda neće pomoći
“Uhvatiti panikom ispunjene misli u samom početku i odgovarati na njih jača uvjerenje da iako ne možete zaustaviti automatske misli koje mogu pokrenuti napad panike, možete promijeniti tijek svojih misli kako biste spriječili potpuni napad panike”, rekla je.
Međutim, ako već ulazite u napad panike, ove strategije neće djelovati jer je vaše tijelo već duboko u reakciji “borba ili bijeg”.
“Tada su strategije usmjerene na tijelo, kao što su duboko disanje, usporavanje brzine disanja, distrakcija kroz intenzivne senzacije poput korištenja hladne terapije ili kiselih bombona, ili uključivanje u zaista angažirajući show, pjesmu ili podcast”, rekla je Sciulli.
Međutim, usmjeravanje pažnje na disanje ponekad može potaknuti hiperfiksaciju na disanje – bilo da je prebrzo, presporo, dovoljno duboko, itd. Ta fokusiranost može se pretvoriti u stres u vezi s onim što vjerujete da vaše tijelo radi.
Zbog toga, psihologinja Avigail Lev vjeruje da je najbolji način da se spriječe napadaji panike taj da prestanete pokušavati spriječiti ih i dopustite im da budu onakvi kakvi jesu.
Evo koje metode preporučaju stručnjaci
Terapeutkinja Whitney Coleman potiče pacijente da ne zadržavaju dah, ne koriste nikakve supstance i da se ne upuštaju u negativan unutarnji dijalog koji može produljiti epizodu i potaknuti akcije poput pokušaja skrivanja iskustva ili bježanja s mjesta događaja.
Isto tako, Sciulli predlaže da duboko udahnete čim primijetite da vam se ubrzava otkucaj srca i da preusmjerite uznemirujuće misli.
“Veliki sam obožavatelj korištenja glazbe, podcasta i tjelesne aktivnosti kako bih preusmjerila svoju pažnju”, rekla je dodajući: “Znam da je moguće stvoriti navike koje podržavaju zdrav živčani sustav i minimiziraju buduće napadaje panike.”
Carnes objašnjava da budući da napadaji panike obično ne traju dugo, ključ za nju je pronaći tehnike koje joj omogućavaju da se ponovno poveže sa svojim tijelom.
Jedna od njenih omiljenih tehnika je 5-4-3-2-1 tehnika. “Ova tehnika uključuje nabrajanje pet stvari koje možete vidjeti, četiri stvari koje možete čuti, tri stvari koje možete osjetiti, dvije stvari koje možete mirisati i jednu stvar koju možete okusiti”, kazala je.
“Dramatično šokiranje našeg tijela intenzivnim senzacijama, poput stajanja pod hladnim tušem, može stvarno pomoći da preusmjerimo pažnju s onoga u čemu smo zaglavljeni”, rekao je psiholog Jaryd Hiser.
Kada je vrijeme da vidite liječnika?
“Usred napadaja panike može biti teško znati je li riječ o medicinskoj hitnosti ili napadaju panike”, objasnila je Coleman.
Čak i kad znate simptome napadaja panike, posjet zdravstvenom stručnjaku radi procjene može biti mudar potez.
Sciulli preporučuje da svi koji imaju srčane probleme, brige oko krvnog tlaka ili povijest moždanog udara budu na oprezu i odu do lokalne hitne pomoći ako su nesigurni u svoje simptome.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!