Niti jedan ugao planeta nije bez sitnih fragmenata plastične ambalaže, tekstila ili posuđa. Naučnici su objasnili šta to znači za naše zdravlje – i šta bismo trebali učiniti da ga zaštitimo.

Posvuda se nalaze nevidljivi dijelovi erodirane plastike s davno zaboravljenih četkica za zube, slatkiša i igračaka. Dijelovi mikroplastike mogu biti dovoljno mali da infiltriraju biološke barijere kože. Svi smo sada djelomično plastični – ali pitanje je, koliko bismo trebali biti zabrinuti i postoji li način da smanjimo našu izloženost?

“U ovom trenutku”, objasnila je Stephanie Wright, toksikologinja za okoliš na Imperial Collegeu u Londonu, “nedostatak epidemioloških podataka i podataka o ljudima znači da još ne znamo štetne učinke mikroplastike, ali pretpostavljam da će smanjenje izloženosti česticama općenito (uključujući mikroplastiku) vjerojatno biti korisno. Ali izbjegavanje plastičnih čestica je težak zadatak, s obzirom na to da se nalaze u zraku, pitkoj vodi, prašini i hrani”.

“Hrana i piće zatvoreni u plastiku dugo su se povezivali sa čistoćom i zaštitom od kontaminacije, ali sada znamo da neke od najvećih izloženosti mikroplastici”, kaže Wright, “vjerojatno dolaze od prerađene i pakovane hrane i pića. Otpadanje plastike se povećava kada su spremnici izloženi toplini.” Također navodi da bi smanjenje izloženosti mikroplastici započelo prestankom zagrijavanja u plastici ili konzumiranjem vruće tekućine koja je došla u dodir s plastikom.

Preporuka je da konzumiramo vodu iz česme

Kada je riječ o vodi, preporuka je da konzumiramo vodu iz česme, a ne iz plastičnih ambalaža: Neke flaširane vode – uključujući staklene boce – sadrže hiljade čestica mikroplastike po litri.

Mark Taylor, glavni naučnik za okoliš u “Upravi za zaštitu okoliša” u australskoj državi Victoriji, ističe da su kućni filtri za vodu također obično plastični: “U konačnici će se početi linjati jer će se razgraditi.”

“Stvarnost je da ljudi žive dulje nego što su ikada prije živjeli, ali neki ljudi će biti pogođeni i ugroženi od posljedica izloženosti mikroplastici”, govori Taylor i dodaje: “Možete razmisliti o namještaju i odjeći koju kupujete i kupiti više prirodnih tkanina. Umjesto poliesterskog tepiha, možete odabrati druge materijale. Također razmislite o odjeći koju nosite i koje materijale sadrži. Trebate li imati plastične žlice i tanjure?”

Svaka mala radnja je važna. Aktivno izbjegavanje kupovine hrane kao što je voće i povrće umotano u plastiku ili ukrašeno naljepnicama za hranu, može pozitivno uticati. U kuhinji koristi staklo umjesto plastike. “Nosim pretežno, ali ne u potpunosti, prirodna vlakna. Moja je radna jakna izrađena od poliestera, ali više volim ili pamuk ili vunu.” Priznaje: “Imam drveni pod s lakom, za koji znam da će se oljuštiti.”

Dalje ističe: “Vrlo je jasno, bilo da imate posla s mikroplastikom ili metalima u tragovima kao što su olovo, cink, kadmij i arsen koji migriraju u vaš stan/kuću, da je redovito usisavanje stvarno učinkovito u smanjenju opterećenja. Ako ne usisavate, prašina se ponovno pokreće i taloži se u posudama s otvorenom vodom, na vašem voću, rukama, kuhinjskom priboru”.

Malcolm Hudson, profesor nauke o okolišu na Sveučilištu Southampton, poručuje da ne paničarimo zbog trenutne izloženosti mikroplastici. Umjesto toga, da tu energiju preusmjerimo kako bismo spriječili nakupljanje još više plastike na planeti. Uz trenutnu stopu proizvodnje, više od 10 milijardi tona plastičnog otpada kojim se loše upravlja bit će raspršeno u prirodnom okolišu do 2050. godine.

“Sjedim kod kuće u svom uredu i vjerojatno udišem plastična vlakna iz odjeće koju nosim i sa tepiha na stepenicama ispred ureda”, kaže. “I vjerojatno sam progutao malo plastike u svom ručku, što je uznemirujuća pomisao, ali vjerojatno mi ne čini veliku štetu”, naglašava.

“Evoluirali smo kako bismo se nosili s nečistoćama”

“Evoluirali smo kako bismo se nosili s nečistoćama” kaže on .“Zato imamo složene dišne ​​sustave i sve vrste uređaja za hvatanje kako bismo zaustavili čestice koje ulaze u naša pluća. Zato imamo imunološki sustav koji je postavljen da se nosi s malim stranim tijelima. Zato imamo probavni sustav koji ne dopušta većim nečistoćama da uđu u naš sustav – one samo prolaze.”

Ali za nekoliko desetljeća, kako navodi, ako okoliš nastavi biti sve više kontaminiran, misli da ćemo imati problem. Postojala je studija od prije nekoliko godina koja je pokazala da su ljudi koji rade u tekstilnim tvornicama u Bangladešu bili izloženi vrlo visokim razinama mikroplastičnih vlakana u zraku i da obolijevaju od respiratornih bolesti.

Drugi razlog zašto će rizici s vremenom rasti je činjenica da, što su čestice starije, to mogu postati otrovnije. Mogu sadržavati patogene mikrobe i preuzeti druge zagađivače poput teških metala. “A onda,” kaže Hudson, “ako progutate tu mikroplastiku, gutate i malu dozu druge štetne hemikalije.” U međuvremenu, uvijek se preporučuje izbjegavanje prometno gustih cesta, iako Hudson smatra da vam je ona vjerojatno manja briga od isparavanja automobilskih guma. Ali teško je i dugotrajno dokazati učinke zagađivača na zdravlje. U istraživanjima bi bilo jako teško izolirati utiecaj mikroplastike u odnosu na sve druge zagađivače kao što je onečišćenje zraka. Iako nije moguće u potpunosti eliminirati ovu prijetnju, možemo je pokušati minimizirati i poraditi na svojim navikama.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad