Ljudi kojima nedostaje empatije obično su imali četiri iskustva u djetinjstvu

Odrastanje bez emocionalne podrške

Djeca koja nisu imala priliku izraziti svoje emocije ili su bila ignorirana kada bi ih pokazala, često uče potiskivati osjećaje. Kada se ne nauče prepoznati i razumjeti vlastite emocije, kasnije im postaje teško razumjeti tuđe. Odrastanje u takvom okruženju može dovesti do emocionalne hladnoće i poteškoća u stvaranju bliskih odnosa u odrasloj dobi, prenosi index.hr.

Roditelji koji su kažnjavali osjećaje

Psiholozi objašnjavaju da djeca koja su kažnjavana ili posramljivana zbog plača, ljutnje ili tuge često razviju uvjerenje da su emocije nešto pogrešno. Takvi obrasci ponašanja mogu rezultirati time da osoba kasnije ne zna kako reagirati na tuđe osjećaje, pa ih umjesto suosjećanja često doživljava kao slabost. S vremenom se javlja emocionalna distanca i poteškoće u empatijskom odgovoru.

Odrastanje u toksičnom ili nestabilnom domu

Djeca koja su svjedočila sukobima, manipulaciji ili emocionalnom zanemarivanju često razvijaju obrambene mehanizme koji im pomažu preživjeti takvo okruženje. Međutim, ti mehanizmi - poput distanciranja, nepovjerenja ili ravnodušnosti - u odrasloj dobi mogu spriječiti istinsko razumijevanje drugih ljudi. Takve osobe rijetko se osjećaju sigurno u emocionalnim situacijama jer ih povezuju s boli i nesigurnošću.

Nedostatak pozitivnih uzora

Savjetnici za mentalno zdravlje ističu da djeca koja nisu imala priliku promatrati zdrave oblike empatije u obitelji - poput razumijevanja i podrške - teško uče kako ih primijeniti kasnije u životu. Kada dijete ne vidi kako izgleda briga za druge, ono ne razvija emocionalni "model" koji bi kasnije moglo slijediti. U odrasloj dobi to može rezultirati neosjetljivošću i poteškoćama u stvaranju toplih, međuljudskih odnosa.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad