Mentalno zdravlje mladih: Sve više njih ima panične, anksiozne i depresivne poremećaje

Čolić je na početku razgovora, osvrćući se i na slabu izlaznost na izborima, kazala da joj je kao građanki žao što veliki broj ljudi nije iskoristio pravo glasa.

„Mislim da smo mi kao građani i građanke podbacili zbog skoro 60 posto ljudi koji nisu izašli na izbore. Da pokušamo nešto promijeniti, na bolje ili na gore, ali da barem pokažemo da nam je stalo“, kazala je Čolić.

Sve više mladih s anksioznim poremećajima

Govoreći iz ugla mentalnog zdravlja, doktorica Inga Laković Bekić kazala je da u svom radu primjećuje povećanje broja anksioznih poremećaja i problema uzrokovanih stresom.

„U Kantonu Sarajevo, kroz rad u Psihijatrijskoj bolnici, primijetila sam veliki porast anksioznih poremećaja, poremećaja izazvanih različitim stresovima, kako na poslu tako i u društvu, poremećaja prilagođavanja na stres i različitih traumatskih poremećaja“, rekla je Laković Bekić.

Prema njenim riječima, posebno su izraženi anksiozni i depresivni poremećaji.

„Nemamo veliki porast hroničnih oboljenja, nego anksioznih poremećaja i depresije. Iz samih anksioznih poremećaja idemo prema depresiji, bilo blažim ili težim oblicima“, kazala je.

Posebno zabrinjava, dodaje, činjenica da se takvi problemi sve češće pojavljuju kod mlađih osoba.

„Nažalost, sve više mladih pokazuje veću stopu anksioznosti u odnosu na starije. Kod osoba starijih od 18 godina vidimo veliki porast paničnih, anksioznih, ali nažalost i depresivnih poremećaja“, navela je Laković Bekić.

Mladi ne čekaju da problemi postanu veći

Ornela Čolić pojasnila je da Udruženje Menssana uglavnom radi s osobama koje im preporuče stručnjaci iz zdravstvenih institucija.

„Naši korisnici su osobe koje nam preporuče psiholozi i psihijatri iz klinika, Jagomira, Koševa i centara za mentalno zdravlje. Oni tamo prolaze liječenje i kontrole, a kod nas dolaze na rehabilitaciju, resocijalizaciju i, naravno, zbog zapošljavanja ili povratka na posao“, rekla je Čolić.

Dodala je da se Udruženje sve više okreće i mladima.

„Sve više mladih se okreće mentalnom zdravlju i pokušava prevenirati probleme. Kada osjete da se nešto događa što im nije prirodno, dođu i zatraže pomoć“, kazala je.

Među najčešćim okidačima navela je probleme u školi, ljubavne probleme i gubitak bliske osobe.

„Nama koji smo mnogo toga prošli nekada može djelovati da su oni jako osjetljivi, ali mislim da su veoma pametni što to rade. Ne čekaju da se nakupi previše problema ili da koncentracija stresa postane prevelika, nego pokušavaju odmah nešto riješiti“, rekla je Čolić.

Roditelji ponekad kažu: „Nisi ti lud ili luda“

Čolić je upozorila da prepreka traženju pomoći ponekad dolazi upravo iz porodice.

„Roditelji su, nažalost, u mnogim slučajevima, govorim o onima koji dolaze nama, ti koji će ih pokušati spriječiti i reći: 'Nisi ti lud ili luda'“, kazala je.

Laković Bekić potvrdila je da stigma i dalje snažno utječe na odluku ljudi da se obrate stručnjacima.

„Stigmatizacija čini da se pacijenti ne javljaju psihijatrima i psiholozima. Imam utisak da se lakše obrate psihologu zbog psihoterapijske pomoći, jer to doživljavaju kao blažu varijantu nego odlazak psihijatru“, objasnila je.

Prema njenim riječima, psiholog nakon razgovora može procijeniti postoji li potreba za dodatnom psihijatrijskom pomoći i eventualnom farmakoterapijom.

„Možemo biti bolesni od svih drugih bolesti, ali kao da ne možemo biti bolesni od mentalnog poremećaja. Stigma je još uvijek jako velika prepreka liječenju“, naglasila je Laković Bekić.

„Završit ću na Jagomiru“ dodatno stigmatizira pacijente

Čolić je upozorila da se stigmatizacija nastavlja i nakon liječenja.

„Kada kažete Jagomir, čak i kolokvijalno govorimo: 'Težak mi je dan, završit ću na Jagomiru.' Time pravimo diskriminaciju i stigmatizaciju“, kazala je.

Ispričala je i primjer iz perioda kada je Udruženje bilo smješteno u stambenoj zgradi.

„Stanari su nas u jednom trenutku pitali je li sigurno da naši korisnici dolaze i mislimo li da će oni nekoga ubiti. Takve stvari su poprilično teške, posebno kada uz sve ostalo pokušavate pomoći tim osobama i urediti sistem“, rekla je Čolić.

I sama doktorica Laković Bekić susretala se sa stigmom zbog rada u psihijatrijskoj bolnici.

„Kada sam tek počela raditi u psihijatrijskoj bolnici, jedna osoba je vidjela da na nečemu piše Jagomir i pitala me: 'Jeste li vi dobro? Zašto vam ovo piše Jagomir?' To pokazuje koliko je stigmatizacija otežavajuća i za pacijente i za psihijatre“, kazala je.

Dodala je da se mali broj mladih ljekara odlučuje upravo za specijalizaciju iz psihijatrije.

Pacijenti se ponekad „izgube“ nakon izlaska iz bolnice

Laković Bekić objasnila je da bolnica nastoji osigurati nastavak brige nakon završetka hospitalizacije.

„Kada otpuštamo pacijenta, naši socijalni radnici komuniciraju sa socijalnim radnicima drugih ustanova, najčešće domova zdravlja i centara za mentalno zdravlje, kako bismo pacijente uključili u koordiniranu brigu“, rekla je.

Problem nastaje kada se osoba nakon toga ne snađe u sistemu.

„Nekada se ti pacijenti izgube, ne odu dalje ili se jednostavno ne snađu u sistemu i onda izgubimo takvog pacijenta. To je dio u kojem bismo mogli poboljšati put pacijenta“, navela je Laković Bekić.

Čolić kaže da upravo tu udruženja pokušavaju preuzeti važnu ulogu.

„Tu nekako ulijećemo mi kao padobranci, jer ostane na udruženju da preuzme te ljude i brine o njima na svakodnevnoj bazi. Pratimo idu li redovno na kontrole i treba li im ponovo bolnička pomoć ako se pojavi problem“, rekla je.

Dodala je da Udruženje želi institucionalizirati centar koji je osnovalo.

„Pokušavamo rehabilitaciju i resocijalizaciju raditi na najbolji mogući način kako bi centar koji smo osnovali postao model po kojem će se raditi ne samo u Kantonu Sarajevo nego u cijeloj Federaciji i državi“, kazala je Čolić.

Laković Bekić: Lijekove ne treba uzimati na svoju ruku

Doktorica Laković Bekić upozorila je da osobe koje imaju psihičke poteškoće ne bi trebale samostalno posezati za lijekovima.

„Kao ljekar prvenstveno smatram da treba potražiti stručnu pomoć. Ako neko ima psihički problem, treba prvo razgovarati s psihijatrom ili psihologom“, rekla je.

Odluku o tome je li potrebna terapija, naglašava, treba donijeti psihijatar.

„Psihijatar će odlučiti jesu li potrebni lijekovi za smirenje, antidepresivi ili anksiolitici. To će isključivo psihijatar odrediti. Sami ih ne treba uzimati“, poručila je.

Na pitanje koliko samoinicijativno uzimanje lijekova može biti opasno, odgovorila je:

„Jako je opasno.“

Govoreći o anksioliticima, upozorila je i na mogućnost razvoja ovisnosti.

„Psihijatar odlučuje koliko dugo će se terapija koristiti. Ja obično kažem – nikada više od deset dana, jer sve preko deset dana može razviti neku vrstu ovisnosti. Tada možemo dobiti drugi problem koji je možda čak i teži od onog zbog kojeg ste se prvobitno javili“, rekla je Laković Bekić.

Cilj je da pacijent ima siguran put kroz sistem

Čolić je najavila i simpozij posvećen interdisciplinarnom pristupu mentalnom zdravlju.

Tema ovogodišnjeg skupa je „Mentalno zdravlje kao zajedničko dobro“.

„Cilj je da se svi povežemo i da imamo siguran put pacijenta, kao što postoji u drugim granama zdravstva. Najveći problem prepoznali smo upravo u dijelu nakon što ljudi izađu iz bolnice – da nam se ne izgube“, kazala je Čolić.

Na skupu će, prema njenim riječima, učestvovati psiholozi, psihijatri, socijalni radnici, zaposleni u sistemu zaštite mentalnog zdravlja i predstavnici nadležnih ministarstava.

„Želimo napraviti platformu na kojoj ćemo pokazati koliko je urađeno, koliko još treba uraditi i da ljudi znaju da imaju mjesto na koje se mogu obratiti za pomoć“, poručila je.

Simpozij je, prema najavi iz razgovora, zakazan za 7. oktobar u 10 sati u velikoj sali Općine Stari Grad.

„Kada nam korisnici kažu da im se dogodila epizoda i da su morali ponovo otići na bolničko liječenje, ja kažem: hvala Bogu da imamo mjesto gdje to mogu uraditi. Šta bismo da to nemamo?“, zaključila je Čolić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad