Osam čaša vode dnevno je pravilo koje nikada nije napisano tako, a nastalo je iz jedne pogrešno pročitane rečenice

Izvorna preporuka došla je od američkog odbora za hranu i ishranu.

U njoj je stajalo da odrasla osoba dnevno treba oko dva i po litra tečnosti.

Uz to je, međutim, stajala i rečenica koja se s vremenom izgubila: da je najveći dio te količine već sadržan u hrani koju čovjek pojede.

Kada je taj dio izostao, ostala je brojka bez konteksta, koja je shvaćena kao količina čiste vode koju treba popiti pored svega ostalog.

Šta kaže struka

Heinz Valtin, ljekar koji je 2002. objavio pregled dokaza, zaključio je da nije pronašao nijedno naučno istraživanje koje potkrepljuje to pravilo.

Novije istraživanje objavljeno u časopisu Science došlo je do istog zaključka. Za većinu zdravih odraslih osoba osam čaša dnevno nije potrebno.

Razlog je što potrebe nisu iste za sve. Zavise od tjelesne mase, temperature, tjelesne aktivnosti, godina i vrste hrane koju čovjek jede.

U jednom istraživanju na 883 starije osobe, među njima 227 koje su redovno pile manje od šest čaša dnevno, nije nađen nijedan slučaj dehidracije.

Petina vode dolazi iz hrane

Ovo je dio koji objašnjava zašto brojka zbunjuje.

Otprilike petina dnevnog unosa tečnosti dolazi iz hrane.

Lubenica, krastavac, paradajz, juhe i voće sadrže velike količine vode. I meso, riba i jaja imaju je više nego što se pretpostavlja.

Uz to se računa i sve što se popije, dakle čaj, mlijeko, sok i juha, a ne samo čista voda.

Kafa ne isušuje

Vjerovanje da kafa i čaj oduzimaju tečnost također je netačno.

Kofein jest blagi diuretik, dakle povećava izlučivanje mokraće.

Ali kafa se najvećim dijelom sastoji od vode, pa se ta dva djelovanja u uobičajenim količinama poništavaju. Šoljica kafe u ukupnom računu doprinosi unosu tečnosti, a ne oduzima od njega.

Isto vrijedi i za čaj.

Koliko onda zaista treba

Umjesto jedne brojke, stručnjaci navode raspone i naglašavaju da su okvirni.

Američka nacionalna akademija nauka navodi oko 3,7 litara ukupne tečnosti dnevno za muškarce i oko 2,7 za žene, u umjerenoj klimi. To je ukupan unos, uključujući hranu, a ne količina koju treba popiti.

Uz to postoji i praktično ograničenje. Bubrezi mogu obraditi oko litre tečnosti na sat, pa nema smisla popiti dva litra odjednom. Bolje je unos rasporediti kroz dan.

Najpouzdaniji pokazatelj je i dalje najjednostavniji: osjećaj žeđi. Tijelo ima sistem koji prati stanje tečnosti i javlja kada mu treba.

Kada više vode ipak treba

Postoje okolnosti u kojima potreba raste.

Vrućina i visoka vlažnost, tjelesni napor, povraćanje, proljev i povišena temperatura znače veći gubitak, pa i veći unos.

Isto vrijedi i za trudnice i dojilje, kao i za starije osobe, kod kojih osjećaj žeđi s godinama slabi, pa se na njega ne mogu u potpunosti osloniti.

Previše vode je također opasno

Vrijedi znati i drugu stranu, koja se rijetko spominje.

Ako se u kratkom vremenu popije vrlo velika količina vode, koncentracija soli u krvi može pasti ispod sigurne razine.

To stanje je rijetko, ali može biti ozbiljno, a najčešće se javlja kod ljudi koji se natjeraju da piju znatno više nego što im treba.

Zbog toga se ne preporučuje forsirati unos.

Ljekari koji se bave ovom temom navode i praktičnu posljedicu koja se često previdi: dio ljudi koji se žale na prečesto mokrenje zapravo je samo naglo povećao unos vode, uvjeren da mora.

Ako imate bubrežno ili srčano oboljenje, ili vam je ljekar propisao određeni unos tečnosti, držite se njegove preporuke, jer se u tim slučajevima pravila razlikuju.