Poremećaji mentalnog zdravlja, uključujući depresiju, shizofreniju i anoreksiju, pokazuju veze s biološkim markerima otkrivenim u rutinskim testovima krvi, prema novoj studiji genetskih, biokemijskih i psihijatrijskih podataka od gotovo milijun ljudi.

Istraživanje će povećati razumijevanje onoga što uzrokuje mentalne bolesti i može pomoći identiciranju novih oblika liječenja.

Zdravo tijelo, zdrav duh

Ljudi često smatraju mentalno zdravlje odvojenim od zdravlja ostatka tijela. Ovo je daleko od istine: Postoje jasni dokazi da mnoge biokemijske tvari, uključene u bolesti kao što su dijabetes i autoimuna stanja, direktno utječu na funkciju našeg mozga.

Mnoge studije su se pokušale pozabaviti ovim tako što su se fokusirale na tvari zvane biomarkeri koji se mogu lako mjeriti u krvi.

Biomarker je jednostavno nešto u tjelu što je znak određene bolesti ili procesa. Oni se često odnose na određenije analize koje liječnici traže od vas, kao što su kolesterol, šećer u krvi, enzimi jetre, vitamini ili markeri upale.

Biomarkeri koji se nalaze u rutinskim testovima krvi, korisni su jer na njih često utječu prehrana i način života ili liječenje lijekovima.

Složena uloga genetike u mentalnom zdravlju

Često je teško proučiti ulogu ovih biomarkera u krvi u uvjetima mentalnog zdravlja. Mnoge studije u ovom području često nisu dovoljno velike za čvrste zaključke.

Jedno rješenje je pogledati genetske utjecaje i na mentalne bolesti i na tvari mjerene u krvi. Genetika je korisna jer sada postoje podaci milijun pojedinaca koji su volontirali u istraživačkim studijama.

I mentalne bolesti i biomarkeri krvi su ono što genetičari nazivaju “složenim osobinama”. U složenim osobinama mnogi geni su uključeni, a faktori životne sredine također doprinose.

Široko rasprostranjena dostupnost genetskih podataka omogućila je znanstvenicima da istraže kako je ogroman broj sićušnih promjena u DNK nizu povezan s rizikom od mentalnih bolesti. Isti niz se također može povezati s izmjerenim razinama biomarkera u krvi.

Na primjer, niz određenog gena može povećati rizik od razvoja shizofrenije i također biti povezana sa smanjenjem razine vitamina koji cirkulira u krvi.

Većina ovih nizova je pojedinačno povezana s jako malim promjenama u nečemu kao što je rizik od mentalne bolesti, ali se mogu povezati da bi proizvele veće efekte.

Kako su krvni biomarkeri povezani s mentalnim bolestima?

Nedavna studija je nastojala koristiti genetiku za istraživanje odnosa između devet poremećaja mentalnog zdravlja i 50 faktora mjerenih u rutinskim testovima krvi, kao što su kolesterol, vitamini, enzimi i indikatori upale.

“Koristili smo podatke iz velikih studija koje su proveli drugi ljudi, s podacima od skoro milijun volontera. Naša studija je prvo potvrdila postojanje onoga što se zove genetska korelacija između krvnih biomarkera i mentalnih bolesti, koja je bila rasprostranjenija nego što je ranije prikazano”, kaže australski znanstvenik William Reay za The Conversation.

Genetska korelacija znači da su učinci promjena DNK sekvence na rizik od mentalne bolesti i nivoi datog biomarkera bili sličniji jedan drugom nego što bi se to desilo slučajno.

Kako navodi znanstvenik, postojala je pozitivna genetska korelacija u studiji između broja bijelih krvnih zrnaca i depresije. Ovo može ukazati da neki procesi u našem tijelu utječu i na depresiju i na bijela krvna zrnca.

“Ako bismo mogli identificirati što je ovaj zajednički proces, to bi moglo dovesti do boljeg razumijevanja što uzrokuje depresiju i to bi moglo biti ciljano za liječenje”, kaže znanstvenik.

Korelacija i uzročnost

Studija je pokazala da postoji korelacija između genetike mentalnih bolesti i faktora u krvi, ali to ne govori jesu li krvni biomarkeri uključeni u ono što uzrokuje mentalne bolesti.

Da bi se razlikovala korelacija od uzročnosti u medicini, pristup zlatnim standardom je provođenje kliničkih ispitivanja gdje pacijenti nasumce primaju tretman ili placebo. Međutim, ova ispitivanja su skupa i teška za provođenje.

“Napravili smo sljedeću najbolju stvar: Koristili smo sekvence DNK povezane s promjenama u biomarkerima krvi da bi djelovale kao prirodno kliničko ispitivanje. Ovaj proces koristi prednost činjenice da nasmce nasljeđujemo sekvence DNK od svojih roditelja, na isti način na koji sudionici kliničkog ispitivanja nasumce primaju tretman ili placebo”, objašnjava Reay.

To je složena metoda i rezultati zahtijevaju pažljivo tumačenje.

“Pronašli smo dokaze da neke supstance izmjerene u krvi zaista mogu biti uključene u uzrok nekih mentalnih bolesti. Proteini povezani s imunološkim sustavom, na primjer, mogu biti uključeni u depresiju, shizofreniju i anoreksiju”, dodaje.

Sada je nužan daljnji rad da bi se identificiralo kako su ove krvne analize precizno uključene u ove poremećaje, kao i da se otkrije mogu li se usmjeriti na liječenje.