Oglas

Da li je 2. novembra 6. oktobar?

author
Draža Petrović
03. okt. 2025. 15:48
Screenshot 2025-10-03 154738
Ilustracija Miljan Ristić

Postoje dva pitanja koja mi ljudi svakodnevno postavljaju po ulicama, tramvajima, vozovima, mesarama, autobusima, kafićima, kafanama i pijacama.

Oglas

Prvo pitanje glasi: „Kada će ponovo biti PLJiŽ?“ i na njega nemam precizan odgovor. Znam još dvojicu kojima to isto pitanje postavljaju u pravilnim razmacima od pola sata, 365 dana u godini.

Drugo pitanje glasi: „Kada će sve ovo da se završi?“ i na njega takođe nemam precizan odgovor, ali volim da se pravim pametan, pa koristim onu floskulu Aleksandra Vučića s početka njegove vlasti, kada je sve poduhvate najavljivao čuvenom rečenicom: „Biće za dva, najkasnije tri meseca“.

Problem je što to - „biće za dva, najkasnije tri meseca“ - govorim već 11 meseci, pa samo čekam kada će to neko da primeti, ali pošto to do sada niko nije primetio, evo, koristim ovu priliku da to priznam javno i zamolim ljude da imaju razumevanja za moja prazna obećanja.

Oglas

Da ne bih postao baš totalni Vučić u obećanjima, počeo sam da konkretizujem stvari: evo, pre neki dan su me na televiziji pitali isto pitanje i ja sam samouvereno rekao da će šesti oktobar biti drugog novembra. Izgledao sam ko ona baba koju su u nekoj uličnoj anketi priupitali - šta se slavi 14. februara, a ona samouvereno odgovorila: „Osmi mart!“

Za dva dana je 25. godina od Petog oktobra, te sam osmislio i kako ću, bar do kraja oktobra, objašnjavati moju tezu da će šesti oktobar biti drugog novembra.

Peti oktobar je, ko što se zna, bio petog listopada. Kad dođeš na vlast petog listopada po hrvatskom „tumačenju“ kalendara – velika je verovatnoća da si sklon padu. Kao lišće u oktobru. Zato sledeće velike srpske revolucije u kojima padaju autohtone autokrate a na vlast dolaze „naši“, treba praviti u nekim drugim mesecima, koji – bar na komšijskoj hrvaščini – nisu skloni kasnijem padanju „naših“ i spektakularnom povratku „njihovih“.

Hm. Novembar je idealan mesec za to, braćo i sestre. Novembar se na hrvatskom kaže studeni. I to je idealan naziv za našu trenutnu situaciju, jerbo zamislite naslov: „Studenti pobedili Vučića u studenom!“

Oglas

I u to ime bi nova Vlada Srbije na prvoj sednici donela uredbu po kojoj se mesec novembar ubuduće preimenuje u mesec koji se zove STUDENTI. Dakle, drugog studenta, što je drugi novembar po starom kalendaru, studenti će ući u istoriju, a Vučić otići u istoriju. Mada je moguće i da će pobeći u Mađarsku.

Tu je mnogo bitnije šta će biti posle, kad smo već kod Petog oktobra.

Peti oktobar je, kao što znate, propuštena prilika – čak 96,99 odsto političkih analitičara, baš to izjavi kada ga negde četvrtog oktobra novinari pozovu da ga pitaju za stručno mišljenje.

Propuštenom prilikom bi se, recimo, mogao nazvati 9. mart. Ali, 5. oktobar je iskorišćena prilika, napisao sam još odavno. Jer, da tog dana Velja Ilić nije obukao šuškavu trenerku marke “eleze” i krenuo da sa prgavim Čačanima svojeručno prevrće šlepere isprečene po Ibarskoj magistrali kako bi stigli do Beograda; da Čović nije u šteku u fabrike FMP držao pun kamion municije; da Ljubisavu Đokiću, Džou Bageristi tog dana nije pala klapna zbog nekakvog komunalnog problema sa opštinom Čukarica pa upalio utovarivač i krenuo na RTS; da Legija nije odlučio da se osamostali u biznisu; da Dinkić nije u Narodnu banku ušao kao da je krenuo u oružanu pljačku federelanih rezervi; da Đinđić nije imao „čuku“ da skupi gomilu nespojivih tipova na jednom mestu i krene u osvajanje slobode – Peti oktobar se verovatno nikada ne bi desio.

Oglas

Problem je što je ta gomila nespojivih tipova bila odlična za svrgavanje jednog grogiranog dikatora, ali su bili pogrešno spojeni za sve ostale stvari. Jedan masovni hodajući kurcšlus. Ponašali su ko klinci koji su oteli gradski autobus, ali zaboravili da nijedan od njih nema vozačku dozvolu D kategorije. I kao što su se klinci na kraju skucali u banderu na petoj krivini, tako se i DOS skucao u banderu već na osmoj. I sleteo u provaliju već na dvanaestoj. Jedini je problem što je u auotubusu, sem njih, bilo još nedužnih putnika. A bio je i zglobni.

Takođe, svaki analitičar će vam reći da 5. oktobar nije uspeo jer nije bilo 6. oktobra. Što je apsolutno nemoguće, jer po proračunu ovog autora koji je oduvek imao mršavu dvojku iz matematike, trojku iz fizike i dva pokušaja dizanja učionice u vazduh prilikom praktičnih vežbi iz hemije, za 25 godina od 5. oktobra, bilo je otprilike isto toliko šestih oktobara.

Peti oktobar je, istina, bila jedna lepa revolucija. Niko nije kristijanovski rečeno - „ubiven“, sem jedne policijske stanice, skupštine i državne televizije, ništa nije flambirano, što je bio splet srećnih & slučajnih okolnosti od koje su kasnije pojedini otporaši napravili svetski priznatu nauku o takozvanom nenasilnom rušenju diktatorskih režima. Idu po svetu i predaju taj egzotičan predmet, iako je danas svima jasno da je u takvim miroljubivim revolucijama povratak otpisanih jednog dana zagarantovan.

Sve je postalo sumnjivo još kad se 5. oktobra uveče sa suzama radosnicama u vanrednom programu Studija B pojavila nenašminkana Vesna Zmijanac. Da čestita pobedu građanima Srbije!

Oglas

A Željko Mitrović već popodne iz glavnog studija izbacio ekipu emisije „A što ne bi moglo“ i specijalne goste iz JULa, te umesto bele zastave u studio doveo petooktobarske bubnjare da lupaju u bubnjeve. Posle su svi revolucionari pohrlili u studio Pinka, srećni što su konačno i oni dobili šansu da budu na Pinku.

To je bila najava postpetooktobarske Srbije u kojoj su carovali nepricipijelnost, apsurd, koristoljublje, alamunje, pobrkale su se osnovne vrednosti i značenja do krajnjih granica. Te je postpetooktobarska Srbija postala jedna opšta kalakurnica čije ishode oni otporaši-eksperti ne bi trebalo da ubace u svoju nauku, pošto deluje silno demotivišuće. Jer ako kažete mladim otporašima iz neke azijske mini-dikature da nenasilni otpor podrazumeva to da će vam se jednog dana, umesto svrgnutog dikatora, na vlast vratiti začešljano diktatorovo pomoćno osoblje, možda ih to malko poljulja u veri u tzv. bolje sutra.

Zato je, braćo i sestre, manje važno pitanje: „Kada će sve ovo da se završi?“, završiće se to uskoro, jerbo nema nazad. Važnije je biti pametan i znati - šta posle.

Što bi rekao Gagi Jovanović: „Blizu je sunce, ali onda dolazi glavni problem. Treba paziti da na tom suncu ne izgorimo!“

Oglas

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama