Sabina Silajdžić: iliti 'gender issue' nekad i sad?

Kolumne 08. mar 201708:10 > 08:39
Album porodice Silajdžić

Danas s ponosom obilježavamo više od 100 godina borbe za ravnopravnost žena, 100 godina od 'menifestno' međunarodnog, prevashodno iliti inicijalno 'socijalističkog' pokreta za (radnička) prava žena, koji prerasta u historijski kontinuum institucionalnog stremljenja za ženinu ukupnu emancipaciju, prepoznatljivost i dignitetan položaj u društvu.

Za N1 piše: Prof. dr. Sabina Silajdžić

Šta danas predstavlja 8. mart, gdje smo i dokle ‘evoluirali’ (pardon evoluirale) u ili od nekadašnje iskonski legitimne borbe za ravnopravnost? Je li ravnopravnost ključna riječ koja oslikava karakter i obuhvat današnje ‘gender issue’ debate, ili je pak riječ o pukom tj. naivnom društevno-ideološkom populizmu prolaznog karaktera, ili pak o ‘neo-feminizmu’ kao ozbiljnoj društveno-političkoj ideologiji sa ozbiljnim nesumnjivo positivnim ali i negativnim externalijama po društvo? Naravno predmetna pitanja su više nego istraživačke naravi, te odgovori ili zauzimanje decidnih stajaišta u vezi sa istim, zavrijeđuju posebnu pažnju, koja nije predmetom ovog teksta. Nasuport tomu, mojom namjerom je podstaći kritičko primišljanje o ‘tematici’ i debati ‘rodnog pitanja’ danas, položaju i esencijalnog ulozi žene u društvu sa posebnim osvrtom na BH, temeljem vlastitih uvjerenja, spoznaja i djelomicčno profesionalnog iskustva koji se vezuje za ‘gender issue’ ovdje i drugdje, te društvene reprekusije aktualne ili ti pak ‘trijumfalne’ koncepcije ‘gender issue’ 21 stoljeća.

Album porodice Silajdžić

Nesumnjivo, rodna ravnopravnost danas predstavlja top istraživačku temu. Problematika i pitanja kompleksne društvene fenomenologije ‘rodne ravnopravnosti’ , nedvojbeno zauzima i vodeće mjesto u međunarodnom javnom ‘policy’ diskursu. ‘Rodna diskriminacija’, ‘osnaživanje žena’, ‘žensko preduzetništvo’,’ rodno-sensitivno budžetiranje’ ili popularno ‘gender issue’ su samo neke od mnoštva sintaksi koje su evoluirale u relativno novijem historijskom kontekstu, te svaka za sebe označava autonomnu koncepciju, pravac, mehanizam, sub-disciplinu borbe za prava žena, te bolji i ravnopravniji položaj žena u društvu općenito. Brojna istraživanja ‘propituju’ (i prevashodno populistički) ukazuju na i dalje sveprisutnu diskriminaciju žena i ‘uslovno’ neravnopravan položaj u društvu, ne samo u kontekstu manje razvijenih zemalja, nego dakako i u zemljama zapadne hemisfere, počev od istraživanja na tržištu rada, javnog sektora i politike, do specifičnih istraživanja različitih aspekata društvno-političke provinijencije (..značaj i uloga žene u političkoj participaciji, pa sve do ‘krunskih’ postavki poput uloge obrazovanja u emancipaciji žena, veličini familije i fertilitetu u manje razvijenim zemljama).

Danas se popularno bavimo i propitivanjima uloge žena u generiranju ekonomskog rasta i ukupnog materijalnog blagostanja, oslanjajući se na različite mehanizme odnosno kanale mogućeg uticaja, poput učešća i rodne zastupljenosti na tržištu rada, političko-institucionalnoj emancipaciji, anagažmana žena u korporativnom upravljanju, preduzetništvu, ‘rodno’ sensitivnim programima i politikama (žmireći i ignorirajući činjenicu da zapravo nemamo nikakva legitimna teorijska utemeljenja da uopšte razmisljamo u ovom pravcu, a kamoli empirijski istražujemo njihov uticaj na ekonomski rast!). Nadalje, shodno inim istraživanjima, često paušalno ili parodoksalno zaključujemo da npr. ženske preduzetnice ‘bivaju’ inovativnije, efikasnije, profitabilnije od muških preduzetnika shodno empirijskim nalazima, mjere i instrumenti podrške firmama su diskriminatorne ukoliko žene nisu jednako zastupljenje, društvo siromašno i neemancipovano ukoliko žene nisu u dovoljnoj mjeri zastupljene u političkom ili privatnom korporativnom diskursu …itd, itd.

S tim u vezi, nameće se pitanje, kako to i otkud, da brojni i rastući empirijski nalazi na temu pomenutog dominanto populističkog ‘gender’ promatranja, bivaju društveno opće prihvatljivi iako su najčešće metodološki iili teorijski nevaljani. To je pitanje koje definitivno zavrijeđuje posebnu pažnju, iako izlazi iz okvira ili obuhvata ovog teksta. Neumanjujući značaj navedenog, ono što zasigurno treba da kolektivno propitujemo odnosi se prevashodno na društvene reprekusije, ‘policy implikacije’ i postavke ‘idealne’ uloge žene u svjetlu utemeljenja ove vrste kvazi-naučnog popularizma oko ‘gender issue’.

Namećemo li tako posve druge vrijednosti od onih na kojima principijelno počiva pitanje ‘jednakosti’ odnosno ‘rodne ravnopravnosti’?

Paradoksalno od borbe za ravnopravnost, i istorijski gledano, epohalnog stremljenja za muldimenzionalnom društvenom emancipacijom žene, u kontekstu navedenih populističkih istraživanja i postavkih istih, čini se da pitanja ravnopravnosti žena npr. u zapadnoj hemisferi – kojoj i mi pripadamo u datom konteksu, dakle u uslovima osigurane institucionalne i pravno-formalne rodne-jednakosti-, prerastaju ili se poistovjećuju sa pitanjima jednakozastupljenosti, da pitanja diskriminacije žena poprimaju sulude oblike nametanja razmatranja ‘gender issue’ u mandatornoj formi političkog djelovanja, odnosno formulacije i upravljanja javnim politikama u instancama u kojima je posve irracionalno ili suludo razmatrati ‘efekte na rodnu ravnopravnost’ ili općenito ‘gender issue’, te da nadasve i svrsishodno idealiziramo ‘uspješnu’ emancipovanu ženu kao ženu zavidnog ‘karijer-oportunističkog’ miljea.

U predmetnom kontekstu, ‘gender issue’ debata je odista dominanta u tim razmjerama i konkretnom ‘policy’ i programskog obuhvatu međunarodnih i iniih institucija, da prerasta u svojevrsnu kolektivnu ‘histeriju’ implicirajući korektan politički govor, i djelomično otuđujući se od iskonski legitimne borbe za ravnopravnost i poželjnu društvenu emancipaciju žena. Naravno, ovim kritičkim osvrtom ni na koji način ne bih željela umanjiti značaj i učinke institucionalne borbe za prava i društvenu protažiranost žena u međunarodnim okvirima, dapače.

No međutim, u svjetlu ove diskusije, sasvim opravdanim se čini propitati karakter, osnovanost i opravdanost ‘gender issue’ u smislu dominantne društveno-ideološke konceptualizacije (ili pak ‘indoktrinizacije’ žena) ‘žene’ kao društvenog korisnog bića, samo ukoliko doprinosi, ali bukvalno ‘materijalno’ doprinosi društvu kroz svoj rad odnosno radni angažman, te protažirajući društvenu odgovornost žena prevashodno kroz njen angažman, odnosno veću zastupljenost u političkom i javnom diskursu. Erodiramo li tako ulogu žene kao majke, te zapravo blagoslovljene, veličanstvene uloge žene u društvu? Namećemo li tako posve druge vrijednosti od onih na kojima principijelno počiva pitanje ‘jednakosti’ odnosno ‘rodne ravnopravnosti’?

Album porodice Silajdžić

Čini se da se polako ali sigurno otuđujemo od iskonskih vrijednosti koje utemeljuje borba za jednaka prava žena, te da idealiziramo emancipovanu ženu gotovo isključivo kao ženu ‘zavidnog’ društvenog statusa. Svjesno ili ne mehanizmima aestetične političke-ideologizacije optimalne ‘veličine familije’, koja latentno biva uvriježenom društvenom opće prihvaćenom normom (magični broj 2), te zadanim prototipom emancipovane žene rizikujemo da se otuđimo od iskonskih vrijednosti društva, zanemarujući značaj i fenomenologiju zdrave porodice u društvu, i ulogu majke. Istodobno, ili apsurdno, se bavimo (ili zapravo ne bavimo) problemima populacijske politike i rapidnog starenja populacije, na posve pogrešan način, zanemarujući faktore koji doprinose ili utiču na progresivno smanjenje nataliteta, poput upravo same novije postavke ‘gender emancipovanog društva’, te pitanja socijalne nesigurnosti, stresa, prekomjernog opterećeanja žene, te institucionalne nezaštićenosti u okvirima brutalnog kapitalističkog društva u kojem živimo.

S tim u vezi, pitanja ‘pozitivne diskriminacije’ žena nužno bi trebala biti razmatrana u institucionaonim okvirima, te bi poziv na svojevrstan feminist ‘counter-revolution’ itekako imao valjan osnov da bude propitan. Zagovaranje pozitivne diskriminacije žene, u svjetlu ‘održivosti i trajnog prosperiteta društve’ koji nije moguć bez rastućeg priraštaja, i promoviranja veličanstvenog, Bogom danog, poziva majčinstva, predstavlja zasigurno novi društveni izazov koji je pred nama. SRETAN 8. mart, međunarodni praznik žena.

(N1 BiH u narednom periodu donosi vam serijal kolumni istaknutih pojedinaca iz našeg društva)