Pričao mi Sake kako ga je jednom poznanik pozvao na povoljnu rasprodaju namještaja i drugih kućnih potrepština.

I kako ga je ono što će vidjeti na rasprodaji rasplakalo:

“Znam on prati te rasprodaje, trebalo mi stvari za kuće, kontam neka radnja ima akciju. Mi tamo – kuća, tri sprata, vidi se domaćinska. Uđemo, smrknut lik sjedi za stolom, pred njim teka i zaokružen iznos para. Na zidu slike, on, žena mu, djeca. Pitam jarana ‘Šta je ba ovo?’. Kaže: ‘Kockar, zavalio se pa sad rasprodaje’. Okupilo se nekih papaka, pita jedan ’Pošto ti je ovaj ormar?’, kaže on 300 maraka, a vidiš to neki mahagoni vrijedi 10 puta više, kaže mu papak ‘Evo ti 150 maraka i da se udaraš nogom u guzicu…’. Smučilo mi se, izađem, za mnom haver, nismo ništa kupili…”.

Ovih dana loše višegodišnje kockanje svih saziva kantonalnih vlasti u Sarajevu došlo je na naplatu, pa je nakon što su rasprodana brojna prirodna bogatstva i uništeni i raščerečeni privredni giganti, na red za prodaju ‘u staro željezo’ došao i simbol glavnog grada BiH – Sarajevski tramvaj.

Vijest da je zbog višemilionskog duga koji je godinama gomilan u Javnom komunalnom preduzeću “Gradski saobraćaj” poznatijem kao GRAS na aukciju stavljeno deset tramvaja čija je početna vrijednost procijenjena od 10.000 KM do 32.000 KM, na prvu je zvučala kao smiješna, ali kada je do aukcije ipak i došlo, sve me podsjetilo me na onu Saketovu priču o očajnom kockaru.

”Mislim da bi vam ‘trica’najbolje pristajala”

S tim da je u ovoj priči mnogo više kockara koji za razliku od onog iz Saketove priče nisu bili prisutni na rasprodaji, i što je on prokockao svoju, a ovi kockari našu ‘babovinu’i naše naslijeđe koje se našlo na aukciji.

Okupila se tako u maloj prostoriji oveća grupa znatiželjnika koje je zanimalo kako će sve proći, na stolu spisak tramvaja sa zaokruženom svotom, i tek dva kupca.

“- Dobar dan.
– Dobar dan,izvolite.
– Ja došao da kupim tramvaj.
– Evo, tu vam je kabina, pa probajte…”, zamislio sam mogući dijalog na kupovini, a drug Faruk dodao i nastavak:

“- Koji vozite? Mislim da bi vam ‘trica’najbolje pristajala…”

Ono što se pak desilo na rasprodaji, nije baš bilo smiješno, a ni simpatično. Kupci robu nisu mogli ni pogledati i uvjeriti se u njenu ispravnost jer su, kako je pojašnjeno, ‘u GRAS-u osjetljivi na to pitanje’. Ako je najava aukcije zvučala groteskno, propast aukcije zvučala je još grotesknije.

“Čak i kada se kupuje kao sirovina za sekundarni otpad, osnovno je da se roba pogleda, jer ima više iskoristivih materijala, i htjeli smo vidjeti da li je sve na svom mjestu”, pojasnio je na radiju jedan od zainteresiranih kupaca zbog čega je odustao od aukcije.

GRAS-u vjerovatno slijedi stečaj, Vlada KS imenovala je Harisa Gušića za prinudnog upravnika KJKP GRAS, a da ja sad ne bih dalje objašnjavao kakoje sve to išlo, tu je premijer Dino Konaković koji je bio najmudriji i sve nas je nadmudrio:

“GRAS-u ne mogu pomoći ni Houdini ni Copperfield, ali Gušić je najbolji izbor”, kazao je Konaković otvoreno žrtvujući gore spomenutog Gušića kojem je ni krivom ni dužnom pripala pozicija za stolom, s tekom i zaokruženim iznosom para pred njim, na zidu slike iz slavnih dana firme, u ormaru monografije GRAS-a.

Na ranijim aukcijama uz tramvaje su nuđeni i minibusi i autobusi, pitanje je kad će na red doći i trolejbus, pa ovom prilikom Suli iz”Zabranjenog pušenja” predlažem nastavak hita “Fildžan viška” koji bi se u novoj, brutalnoj verziji mogao zvati “Tramvaj viška”, uz stihove:

“…trolu za Dobrinju, nekome kauboju, Porezna prodala…”, “…aukciju kad zakuhaš, tramvaj se ostavlja, ako ko naiđe, jebi ga…”.

Autor kolumne je Almir Panjeta je dugogodišnji novinar iz Sarajeva.