Krajem juna 2017. godine četiri arapske zemlje (Saudijska Arabija, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrejn) donijele su odluku o izolaciji „bratskog“ Katara zbog više razloga, a kao glavni navodi se „katarska podrška terorizmu“.

U kasnijem pobrojavanju ultimativnih zahtjeva Kataru, naveden je onaj o ukidanju Al-Jazeere koja je, izvan svake sumnje, danas najveća vrijednost arapskog svijeta općenito, a upravo kao takva predstavlja smetnju totalitarnim režimima koji hoće da vladaju u medijskome mraku.

Gotovo neposredno prije odluke o izolaciji Katara, Saudijsku Arabiju je posjetio američki predsjednik Donald Trump koji je tom prilikom potpisao ugovor o prodaji američkog oružja u vrijednosti od 110 milijardi dolara, što je samo manji dio planirane sume koja iznosi fantastičnih 500 milijardi dolara. 

Nakon izolacije Katara – koja je uslijedila gotovo odmah poslije Trumpove posjete Saudijskoj Arabiji – Trump je, za početak, prodao i Kataru 35 američkih borbenih aviona. Dakle, „bratske“ arapske zemlje svom snagom podupiru američku vojnu industriju vršeći pripreme za temeljitu, vjerovatno totalnu destrukciju Bliskog Istoka. U toj vrlo izglednoj destrukciji profitirat će samo SAD i cionistička politika.

Mogla bi se nadugo izvoditi analiza ovoga kataklizmičkog scenarija po kome muslimani u regiji nevjerovatnom stupidnošću rade na samouništenju.

No, ovdje ću se osvrnuti na jedan karakterističan i indikativan „detalj“ ovoga „rata“ u Zaljevu, koji je zasad u sferi diplomatije, ali bjesomučno naoružavanje ukazuje na pripreme za ratne sukobe koji nemaju nikakvog smisla ni opravdanja, osim da zadovolje interese profitera koje sam maločas spomenuo.

Naime, mediji su višekratno objavljivali kako je saudijska vlast zabranila državljanima Katara da posjete Harem Kabe. Aktualni međumuslimanski ratovi su inače – prije svega, i iznad svega – dramatični sukobi tamošnjih muslimana sa samim bićem islama.

Ti ratovi su posljedica krivog shvaćanja islama, i zato su tako tragični, tako užasno temeljiti. U postojbini islama, njegov sveti Tekst izveden je iz Konteksta, tako da se on – islam – devijantno tumači upravo tamo gdje je Tekst Božijom Vertikalom porinut u Svijet i gdje je, njegovim djelovanjem, nastala moćna arapsko-islamska kultura klasičnoga razdoblja. Iznevjeravanje smisla i misije Teksta njegovim izvođenjem iz Konteksta – naravno, i nažalost – prate odgovarajuće posljedice koje su krajnje destrukcijske, ali su srazmjerne toj osionoj i gotovo paganskoj intervenciji u Božijem Poretku koji se ustanovljava odnosnom Teksta i Svijeta.

Zabranjivanje muslimanima iz neke, iz bilo koje države, s kojom postoji diplomatski spor, da posjete Harem Kabe predstavlja najgrublji udar na samo srce islama.

Taj čin je apsolutno šokantan, kvalitetom je ravan onim vremenima kada su Mekanci zabranjivali muslimanima s Poslanikom a. s. da hodočaste Kabu. Institucija Ummeta, kao temeljna institucija islama, time je ukinuta; institucija bratstva među muslimanima je suspendirana, kao i mnoge druge institucije islama utemeljene Kur'anom. Jedna porodica, pred licem cijeloga svijeta, uzima sebi pravo da odlučuje koji državljani mogu posjećivati Kabu a koji ne.

One snage koje rovare po arapskom svijetu razarajući ga mogu trijumfirati jer je saudijskom odlukom uveden još jedan, ali izuzetno efikasan faktor međumuslimanskog razdora. Dakle, nafta koju je sami Bog dao Arapima, ide u industriju Zapada a dolari koje Arapima stižu za naftu vraćaju se korporacijama Zapada u vidu isplate za oružje kojim će se muslimani međusobno uništavati pa će u eventualnoj obnovi razorenih zemalja opet učestvovati zapadnjačke kompanije koje će i za to uzimati novac. (Dio novca za naoružavanje svakako ide i iz one sume koju u Saudijskoj Arabiji ostavljaju hadžije svake godine!) Očito je da muslimani na Bliskom Istoku, prvenstveno Arapi, uopće ne shvaćaju to usavršavanje zla kojem su izloženi i koje sami, najvećim dijelom, kreiraju.

Oni uopće ne shvaćaju da – pored svih navedenih negativnih efekata – uzurpacija Kabe predstavlja, u svemu tome, krajnji domet smutnje među muslimanima, smutnje koja će veoma dugo imati razorne posljedice za muslimanski svijet, za njegovo jedinstvo i punu osviještenost kao kreativnog subjekta. Kraljevska porodica je, i ovim činom, privatizirala Kabu; objavili su da imaju tapiju na nju i time su je oskrnavili na nezamisliv način.

Kaba nije posjed nijedne porodice niti nacije, nijedne vlasti, već je ona, isključivo, duhovni posjed svekolikog Ummeta, odnosno muslimanskoga svijeta. Ona bi morala biti eksteritorijalna. Ova zabrana je krunski dokaz o sukobu muslimana sa islamom, posebno onih koji se proglašavaju njegovim zaštitnicima i čuvarima.

No, ni tu nije kraj. Nisam zapazio da se muslimanski svijet uznemirio zbog ovog flagrantnog skrnavljenja Kabe. Za očekivati je da šiitska društva i zajednice – sada s razlogom – oštro reagiraju na ovu uzurpaciju, pa će se time pojačavati već sada ratnički antagonizam između sunita i šiita.

A bio je dužan čitav taj svijet – posebno njegove institucije i vlade – da odlučno dignu glas protiv ovog prisvajanja Kabe kao privatnog porodičnog posjeda.

Kao i u mnogim drugim negativnim, više ili manje dramatičnim situacijama u povijesti, ni ovdje nije odgovornost samo na neposrednim akterima već i na onima koji nisu djelovali onako kako su morali djelovati. Šutnja i pasivnost uvijek su znak pristajanja.

Saučesništvo.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.