Psovke, tuče, urlikanja, ratni povici, ratne zastave, nacistička obilježja samo su neke od stvari koje možemo vidjeti na bh. stadionima. Kada uz sve ovo dodamo to da su glavni akteri maloljetnici, stvar postaje alarmantna.

Šta je problem sa maloljetnicima pa sa 13 i više godina krenu da navijaju, urlaju i uzvikuju stvari koje niko normalan ne bi nikad izgovorio? Ko je tu krivac? Šta je potrebno da bi se riješilo tj. izbilo huliganstvo iz mlade osobe. Potrebno ga je socijalizovati. Usaditi mu normalne vrijednosti, a da to nisu riječi koje asociraju na tuču, ratne povike.

Od generacije čija je praksa da stvara nerede, tuče, lomi ne možemo ništa drugo očekivati osim da i naredne generacije nastave kao i oni. Umjesto da maloljetnici sjede i uživaju u sportskoj utakmici, oni oslikavaju svoje starije kolege na tribini i misleći da će biti face u društvu jer drže baklju, zastavu, dva noža na tribini i urličući postići neki efekat. Ne, neće postići nikakav efekat, osim što će izigravati nešto što nisu i što će već kao takvi mladi završiti u zatvoru i kasnije izvršavati niz nedjela.

Da bi se nekako i izbjeglo huliganstvo, potrebno je udaljiti politiku sa tribina. Potrebno je udaljiti nacionalističke i šovinističke stvari sa tribina. Sport promoviše takmičarski i pozitivni duh, a ne tuču, ubijanje i maloljetnički zatvor na kraju. Sportska dešavanja ne smiju da pređu u loše. Umjesto da se djeca bave sportom, oni ga uništavaju svojim neredima. Umjesto da djeca trče za loptom, igraju fudbal, košarku, rukomet, njima je važnije da budu na tribini. Zašto?

Ovdje najvažniju ulogu igra porodica koja će ih usmjeriti na pravi put. Ako oni nisu oslonac, ako ih porodica uči da mrze, da idu na tribine samo da bi iskazali i ispljuvali nekog, a ne usmjerava ih da treniraju i žive zdrav život, onda je to dijete osuđeno na takvo ponašanje da provodi svoje slobodno vrijeme sa sličnim njemu razbijajući sve oko sebe.

Zakon o sportu Bosne i Hercegovine usvojen je prije 5 godina, ali se on i dan danas ne poštuje. Uz ovaj zakon, treba da se doda još mnogo stvari kako bi se spriječilo huliganstvo i obezbjedilo mirno navijanje na tribinama.

Problem sa druge strane je što tu djecu koriste radi nečeg višeg. Ta djeca nemaju percepciju kakvu ima odrastao čovjek. Oni kopiraju starije i rade ono što mu stariji kaže. Primjer toga je navijanje preko 10 maloljetnika na tribinama odbojkaškog turnira u Palama. Drugi primjer je iz Širokog Brijega gdje su djeca direktno učestvovala sa majicama i promocijom ustaštva noseći majicu Crne legije.

Od Zvornika, Sarajeva, Banja Luke, Mostara i skoro svakog grada u BiH se može vidjeti isto. Na tribinama uglavnom ratni povici, vrijeđanje druge strane na nacionalnoj osnovi, tuče i pogrdno skandiranje je sve što prati utakmice u zemlji Bosni i Hercegovini.
Iako sam se ograničio samo na zemlju gdje živim, maloljetničko huliganstvo je prisutno i u čitavom svijetu. Samo kod njih je manje izraženo i manje se promoviše u medijima. Što se tiče metoda, isti su kao i oni što se koriste u skoro svakoj zemlji. Navijački neredi najčešće se dešavaju na fudbalskim utakmicama. Većinom su to maloljetnici, koji ni ne pamte rat, ali na krilima dnevnopolitičkih dešavanja ne biraju načine kojima će uvrijediti one druge. Ratna ikonografija, nacistička obilježja, uvredljive uzvici, od kojih se svakom normalnom čovjeku ledi krv u žilama, samo su dio repertoara današnje bh. navijačke omladine.

Najgore od svega toga je što ovaj trend maloljetničkog huliganstva ne traje par godina. On traje dugo i niko ne radi na tome da ovaj problem riješi.

Dokle ćemo imati ubistva maloljetnika na stadionima? Dokle ćemo imati nacionalistička obilježja, povike i urlike od iste populacije? Umjesto da djeca uče, idu u školu, rade nešto korisno, treniraju, djecu pojedini iskorištavaju u svoje svrhe kako bi radili to što rade, visili na tribinama i radili to što rade, uglavnom negativne stvari.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.