Vijest da Republika Srpska (RS) izlazi na tržište euroobveznica izgleda kao rijetko uspjela šala u sivilu bosanskohercegovačke svakodnevnice. Kao da se radi o osobi koja je umislila da otkriva novi kontinent pa požurila da to priopći svijetu.

Ova tvrdnja temelji se na dva ključna argumenta.

Prvo, RS se ne može izdvojiti iz ukupne ekonomske slike Bosne i Hercegovine (BiH). A čak kada bi i naručila procjenu vlastitog kreditnog rejtinga, morala bi se suočiti sa grubom stvarnošću da je on niži od inače jako lošeg rejtinga BiH. Zemlja koja ima kreditni rejting B sa stabilnim izgledima (po Standard&Poors), odnosno B3 sa stabilnim izgledima (Po Moody's rejtingu) ne bi smjela ni pomišljati na izlazak na europsko tržište kapitala ukoliko nije pritisnuta teškim bremenom deficita javnog financiranja, jer je taj kreditni rejting smeće i u domenu špekulativnog financiranja (samo špekulanti bi se mogli odazvati na ponudu prodaje takvih obveznica).

Hrvatska ima kreditni rejting po Moody's Baa3, tj. jedan nivo ispod investicijske razine i plaća kamatu 2,27%. Sa opisanim rejtingom RS bi mogla očekivati kamatu na obveznice sa dospjećem na 5 godina između 6 i 8%, što bi zaista bilo samoubilački u situaciji kada domaće banke u BiH za slične angažmane nude kamate 2-3 puta niže, a dosta upitniji odziv građana na poziv za upis obveznica mogao bi rezultirati kamatama od 4,5%. Naime, početkom godine Srbija je ponudila svojim građanima upis obveznica u vrijednosti od 80 miliona eura sa različitim rokom dospjeća (obveznice na rok od 10 godina nosile su kamate od 4%). Odziv je bio slab, upisano je manje od četvrtine ponuđenog iznosa, a razlozi se nalaze u nedovoljnoj promociji te ponude u javnosti Srbije.

Međunarodno tržište neće prihvatiti RS kao ozbiljnog emitenta, ako prethodno nema suglasnost nadležnih vlasti BiH za takvu operaciju. Jer, najveći dio javnih prihoda i sredstva za otplatu javnog duga osiguravaju se iz PDV kojim upravljaju vlasti BiH na osnovi sistema dogovaranja u okviru Fiskalnog vijeća BiH i UIO BiH. Dakle, autonomno RS ne može izaći na tržište euroobveznica i takve najave se mogu najblaže nazvati samovoljnim. Poznato je da u raspodjeli indirektnih poreza prioritet imaju otplate inozemnih obaveza, a onda se preostali iznos dijeli entitetima i Brčko Distriktu BiH. Za 2018. godinu proračunom institucija BiH je predviđen za otplate iznos od 935 mil. KM. Kakvu će sigurnost imati investitori za iskup obveznica RS ako nisu uključene u državni proračun? Iz ovoga proističe jasan zaključak da se obveznice na međunarodnom tržištu mogu izdavati samo na osnovi odluka postignutih na državnom nivou. Izgleda da se Vladi RS žurilo, kako iz ekonomskih, tako i političkih razloga, da i ovako nakaradnu odluku što prije obznane, bez prethodnih odluka na nivou BiH, jer i sam ministar financija RS, gospodin Tegeltija, najavljuje ovo kao veliki politički projekt.

A u tom političkom projektu mnoge stvari se čine nelogičnim toliko da vrijeđaju ne samo ekonomski um, nego i zdravu pamet. Kako može neko ko priziva raspad zemlje kroz kojekakve referendume i javnu kampanju za disoluciju iz BiH u isto vrijeme iz takve politički sumanute vizije nuditi obveznice svjetskim investitorima. Znam da ima u RS dosta pametnih ljudi koji ovo uočavaju, ali je pitanje sigurno koliko iskreno i hrabro može neko da se suoči sa ovakvim sumanutim ponašanjem zvaničnih politika RS. Ako se već zagovara takva politika, onda je realan izbor scenario Venecuele, ne samo za RS, nego i za BiH. Ako se želi natjecati na međunarodnom tržištu kapitala za privlačenje investitora, onda se treba natjecati i za demokraciju i političku stabilnost u zemlji. Nije nestabilnost BiH samo rezultat politika u RS, ona je ugrožena iz svih centara nacionalističkog djelovanja iz kojih bi svi da njihovi narodi budu malo više jednakopravni. Ali ovdje je na tanak led izašla upravo RS svojim pokušajem da bez elementarne pripremljenosti uđe u klub elitnih. Ako išta ima dobrog u ovome, to je da bi otrježnjenje moglo biti mnogo žešće od izjava o zabrinutosti Visokog predstavnika.

Drugo, potez da se sredstva za javne investicije osiguravaju izdavanjem obveznica nema pouzdano ekonomsko utemeljenje. „Dobre vile BiH“ – Svjetska banka, EBRD, EIB, IMF tačno znaju koliko BiH ima kapacitet zaduživanja i one je drže svojim kreditima u okvirima tog kapaciteta. I ti su krediti odmjereni u formi tzv. koncesionih kredita sa kamatom ispod 1%, sa rokom otplate i do 30 godina, grejs periodom i do 5 godina. Sa takvim uvjetima kreditiranja oko 40% ukupnog kredita u roku otplate, ovisno o inflacionim kretanjima u svijetu i zemlji, realiziraju se kao grant i tako čine izuzetno povoljnu osnovu tzv. razvojnog financiranja. Naravno, kada se traži više kredita i kada to izađe iz procjenjenog kapaciteta zaduživanja spomenuti međunarodni financijeri traže nove sigurne izvore otplate kao što je to bio slučaj sa februarskim uvođenjem dodatnih putarina za otplatu kredita za autoceste i ceste u BiH. Izgleda da je sada Vlada RS dostigla svoje limite zaduživanja, pa u nedostatku domaćih izvora, očajnički kreće u avanturu na međunarodna tržišta kapitala. Pri tome djeluje posebno naivno izjava ministra Tegeltije da je BiH jedina država u regiji koja se ne pojavljuje na međunarodnim tržištima kapitala.

Pa nije to slučajno, i neće RS napraviti neki preokret u tome. Razlog tomu je što su u proteklom periodu multilateralne institucije dobro odmjeravale obim kredita BiH, a da su domaće banke imale dovoljan interes i potencijal za dodatno financiranje proračuna. Umjesto pobuđivanja lažnog optimizma da će tržište euroobveznica osigurati dodatni kapital, bilo bi znatno razumnije pristupiti potrebnim reformama da se javna potrošnja racionalizira (da se istim novcem postižu veći efekti po ekonomski rast i standarda građana), a da se javne investicije intenziviraju većim korištenjem privatnog kapitala kroz javno-privatno partnerstvo. Naravno, ovo važi i za Federaciju BiH i sve druge centre javne potrošnje.

Zato, preporuka, držite se limita zaduživanja i politika koje BiH uspostavlja sa međunarodnim multilateralnim financijsko-razvojnim institucijama (ili obrnuto, koje one diktiraju BiH), jer ćete najmanje griješiti i najbolje činiti i za BiH i za RS. A najavu izlaska RS na tržište kapitala ostavite za vrijeme kada se BiH reintegrira, bude ekonomski snažnija i osigura potrebnu političku stabilnost da bi imala veće povjerenje međunarodnih investitora. Tome svakako možete doprinijeti i vi i vaša politička opcija, naravno temeljito promjenjenim politikama.

Ostaje gorak osjećaj da se ekonomska znanja, za koja ne sumnjam da postoje na univerzitetima i istraživačkim i konsulting organizacijama u RS, ne koriste za prevenciju navedenih voluntarističkih odluka i da sve predstavlja rijetko improvizirani čin kojim je zatrta ekonomska logika zarad političkih interesa i bolesne ambicije da se jedan entitet prikaže svijetu državom i teatralno, pred naredne opće izbore, derogira monetarne vlasti BiH, narušavajući jednu od rijetkih ustavom definiranih nadležnosti Bosne i Hercegovine.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.