Pohod izbjeglica na BiH predstavlja novu prijetnju budućnosti ove zemlje koja ni danas, nakon višestrukih agresija svojih susjeda prije 25 godina, nije stala na noge i nema izvjesnu budućnost.

Samoživa EU – to birokratizirano i dehumanizirajuće „udruženje“ koje četvrt vijeka odbija da istinski i efikasno pomogne BiH da se izvuče iz nesreće već svoju „pomoć“ beskonačno samo verbalizira –upravo svojim odnosom prema izbjeglicama iz muslimanskog svijeta gura BiH još dublje u krizu umjesto da joj pomogne radeći tako u interesu i vlastite budućnosti, jer ću kasnije pokazati kako je ovakav odnos EU prema izbjeglicama iz muslimanskih zemalja vrlo loša birokratska investicija i za samu evropsku budućnost. No, prije toga – da bih izbjegao nesporazume – dužan sam reći da imam puno razumijevanje za humanitarni aspekt izbjegličke krize. Ljudi se odlučuju za masovni egzodus individualno i masovno, kao društvo, samo kada su ugroženi u temeljnim aspektima egzistencije koji ih tjeraju na taj potez mučenika. Dakle, riječ je o jednoj nevolji, ili nesreći kao pojavi prema kojoj je svaka osionost izraz nehumanosti najteže vrste. Drugim riječima, nipošto ne zagovaram nehuman odnos prema izbjeglicama već želim ukazati na to kako je odnos EU koja se (licemjerno kao i u mnogim drugim važnim prilikama) odnosi u najmanju ruku dvostruko nehumano: suštinski a ne verbalno, ima nehuman odnos prema stanju u BiH a sada ovjerava tu nehumanost trpajući desetine, možda uskoro i stotine hiljada izbjeglica u BiH koja je i sama unesrećena da više ne može biti. Pogledajmo to aktualno stanje i perspektivu u detaljima i sa izvjesnim „analitičkim uvećanjem“.

Izbjeglice stižu u talasima u BiH, u zemlju koja se već nalazi u svekolikoj političkoj, društvenoj, ekonomskoj krizi, gotovo suočena s raspadom. U danom složenom kontekstu, valja imati u vidu da su sve izbjeglice iz muslimanskog svijeta. Tu činjenicu, po sebi, ne smatram negativnom jer sam apsolutno tolerantan prema svakoj religiji, ali u našem i u regionalnom kontekstu ta činjenica ima posebno značenje i aspekte. Naime, u BiH je rat devedesetih imao naglašeno i religijski karakter u kome se nastojalo da se Bošnjaci/muslimani neutraliziraju kao politički subjekt. Inercija tih ratnih motiva i danas traje u BiH. Dodikovi i Čovićevo-hadezeovski politički protagonisti uporno ističu izmišljenu radikalizaciju bh muslimana kao argument za secesiju koja bi bila dovršenje ratnih projekata iz devedesetih. Importiranje selefizma daje im se kao argument, ali će krunski argument biti poplava izbjeglica iz muslimanskih zemalja među kojima, ipak, ima svega i svačega. U tome istom zamršenom, ali ipak preglednom kontekstu valja imati u vidu da EU ograđuje svoje granice žicom i policijskim kordonima pred izbjeglicama upravo zato što su muslimani. Oni to uopće ne kriju nego u nekim zemljama čak grade na tome izborne političke platforme i ostvaruju izborne pobjede. Ta vrsta desnice i ksenofobije jača u Evropi. Dakle, i ovim se evropska islamofobija usavršava.

EU je odlučna, u to ne treba sumnjati, da zaustavi talase izbjeglica na svojim granicama, a upravo je i ona doprinijela razaranju zemalja i društava iz kojih je pokrenut izbjeglički cunami. Drugim riječima, konačna destinacija značajnog broja izbjeglica bit će, voljom i odlukom EU, BiH. Evropske zemlje će – kako to objavljuju upravo ovih dana – slati BiH novac i sve što treba da bi izbjeglice ostale ovdje. Time postaje zastrašujuća budućnost BiH ovakve kakva jest – u svakom pogledu rovita, nestabilna, neuređena, nerazvijena. Ulazak desetina hiljada izbjeglica u nju takvu predstavlja velik doprinos razvoju haosa, budući da u njoj već imamo nejedinstvene policije, vojske, političare i td.

Ali, pogledajmo u svemu tome još jedan detalj koji je važan dio ovoga projekta (da, vjerujem da je riječ o projektu).

Izbjeglice se sada stacioniraju, a tako će biti i u buduće, u Federaciji, ili još preciznije – u onome njenom dijelu koji je većinski bošnjački. Neće biti zbrinjavani na „Dodikovom prostoru“, niti na „Čovićevom“ (tamo progone muslimane ako klanjaju na javnom prostoru, ne priznaju čak ni bosanski jezik i td.). Dakle, ogroman broj muslimanskih izbjeglica – sa svim nepoznanicama u oblasti kriminaliteta, ideologija, sekti i td. – ostat će u „bošnjačkom dijelu“ Federacije koji, upravo time, stječe izvrsne šanse da najzad postane Bošnjakistan. Ako bi to postao, onda bi Bošnjakistan bio njihova Gazza, a Bošnjaci bi bili – da se pokušam našaliti u vlastitoj muci – „gazzirani Bošnjaci“. I sami su u takvu sudbinu već investirali i tako što su hiljade dunuma najboljeg zemljišta prodali došljacima iz bijeloga svijeta samo zato da bi njihovi politički moćnici – na lokalnom i federalnom nivou – profitirali tim prodajama koje su nam, kao maloumnicima, predstavljali kao strane investicije.

Tako bi se moglo desiti da se proces palestinizacije Bošnjaka privodi kraju i ovim izbjegličkim cunamijem, jer – premali je ovo prostor i odveć je neuređen da bi mogao uspješno apsorbirati toliki broj izbjeglica. RS i „Herceg-Bosna“ mogu dobiti time snažne ideološke i sigurnosne argumente za secesiju, a prenapučeni „bošnjački dio“ snažno bi se radikalizirao, što bi bila prirodna očekivana posljedica razvoja događaja. EU neće nas takve primiti, ako je to uopće ikada i namjeravala.

Najzad, u slučaju da se događaji budu odvijali u tako kritičnom smjeru – za šta postoji obilje indicija – Evropa bi, u odsustvu vizije koju upravo ispoljava, imala pod samim svojim „srcem“ ozbiljnu i dugoročnu prijetnju vlastitoj sigurnosti.

Dakle, ogroman priliv izbjeglica u BiH čini se dramatičnim s obzirom na njenu inače vrlo složenu situaciju.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.