„Fotokopirač/fotokopiračica u Pododsjeku za poslove fotokopiranja Odsjeka za tiskarske poslove u Službi za poslove pružanja usluga Sektora za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga Gradskog ureda za opću upravu pri Gradskoj upravi Grada Zagreba.“
„Fotokopirač/fotokopiračica u Pododsjeku za poslove fotokopiranja Odsjeka za tiskarske poslove u Službi za poslove pružanja usluga Sektora za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga Gradskog ureda za opću upravu pri Gradskoj upravi Grada Zagreba.“
Tako je stajalo u oglasu kojim su prije pet-šest godina u zagrebačkom Gradskom uredu za opću upravu odlučili zaposliti jednog fotokopirača/fotokopiračicu. Oglas se od tada u pravilnim vremenskim razmacima pojavljuje na društvenim mrežama i poput Haleyeve komete obilazi mali hrvatski internet – netko se u fotokopirnici Pododsjeka jednog od Odsjeka izvjesne Službe nekog Sektora pri nekakvom zagrebačkom Gradskom uredu dobro zajebava – da ostane sačuvan kao izvanredno vrijedan pisani trag kojim će arheolozi, kad ga jednog dana pronađu u najdonjim slojevima interneta, prilično precizno moći rekonstruirati kako se to dogodilo.
Kako se, naime, dogodila ona zagonetna, stoljećima neobjašnjiva implozija u proljeće 2019. godine, u kojoj je nestala veličanstvena hrvatska prijestolnica.
Sve će se istraživačima rastvoriti – meni barem jest – kad profesor internetske arheologije na Stanfordu, stari lisac kojega svi na sveučilištu zovu Internet Jones, u naslagama paleointerneta otkrije prastari jedan dokument, oglas iz davne 2013. godine, kojim se traži fotokopirač/fotokopiračica u Pododsjeku za poslove fotokopiranja Odsjeka za tiskarske poslove u Službi za poslove pružanja usluga Sektora za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga Gradskog ureda za opću upravu pri Gradskoj upravi Grada Zagreba“. Tabula Zagrebiana, kako će se zvati senzacionalno otkriveni HTML dokument, pružit će povjesničarima dragocjen uvid u organizaciju javnih službi metropole izumrle zagrebačke civilizacije, koja je na svome vrhuncu, za vladavine legendarnog Milana Bandića, brojala gotovo milijun ljudi.
U vrijeme njegova dolaska na vlast 2000. godine Zagrebom je administrativno upravljala uzorno ustrojena Gradska uprava, čiji su poslovi bili podijeljeni na dvadesetak gradskih ureda, od financija do kulture. Zbog obima posla nakon Bandićeva preuzimanja vlasti – zažarenih će očiju opčinjenim studentima pričati stari Internet Jones – ukazala se potreba za posebnim uredom za fotokopiranje, pa su u dnu jednog hodnika u velikom hramu Gradske uprave uredili zgodnu malu fotokopirnicu. Kako su potrebe rasle, tako je rasla i fotokopirnica: uskoro je tako dobila i vlastitog pročelnika, pročelnik je dobio zamjenika, zamjenik tajnicu, tajnica pomoćnika, a pomoćnik, naravno, vlastitu asistenticu, malom kancelarijom u dnu hodnika muvalo se već dvadesetak ljudi, i već do konca prvog Bandićevog mandata i izvanrednih izbora 2001. mala je fotokopirnica prerasla u posebno administrativno tijelo, nazvano – Gradski ured za opću upravu.
Zbog obima posla, međutim, činovnici Ureda nisu više imali ni dovoljno vremena, a kamoli dovoljno ljudi da se uza sve svoje redovne poslove bave još i fotokopiranjem, pa je odmah na početku svog drugog mandata, 2002. godine, Bandić odlučio zaposliti čovjeka kojemu će to biti jedini posao: da za ostale zaposlene obavlja usluge fotokopiranja.
Tako je počelo.
Kako je posla sada bilo još i više, fotokopirnica Gradskog ureda za opću upravu domalo je zatrpana papirima – oko fotokopirnog stroja muvalo se gotovo pedeset službenika – pa je i ona dobila svog pročelnika, pročelnik svog zamjenika, zamjenik tajnicu, tajnica pomoćnika, pomoćnik vlastitu asistenticu, izrastavši do pred kraj drugog Bandićevog mandata 2004. godine u zaseban sektor pri Gradskom uredu za opću upravu, nazvan Sektor za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga. Zbog takvog obima posla, razumije se, činovnici Sektora više nisu imali ni vremena, ni ljudi da se uza sve svoje redovne poslove i usluge bave još i poslovima usluga fotokopiranja, pa je ta djelatnost do početka trećeg Bandićevog mandata izdvojena u posebnu službu.
Tako je 2005. godine pri Sektoru za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga osnovana i uslužna fotokopirnica, službeno nazvana – Služba za poslove pružanja usluga.
Služba za pružanje usluga radila je kao urica, sve dok u kancelariji nije nastala tolika gužva – više od stotinu ljudi radilo je u fotokopirnici – da je morala dobiti svog posebnog pročelnika, pročelnik zamjenika, zamjenik tajnicu, tajnica pomoćnika, a pomoćnik vlastitu asistenticu. Zbog obima posla oni, jasno, više nisu imali ni vremena, ni ljudstva da se uz svoje dnevne obaveze bave još i poslovima fotokopiranja, pa je pri kraju trećeg Bandićevog mandata pri Službi osnovan posebni odsjek.
Tako je 2008. godine pri Službi za poslove pružanja usluga osnovana i specijalizirana uslužna fotokopirnica, nazvana Odsjek za tiskarske poslove.
Odsjek za tiskarske poslove pri Službi za pružanje usluga Sektora za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga u Gradskom uredu za opću upravu pri Gradskoj upravi Grada Zagreba, posve razumljivo, brzo je narastao toliko velik da je morao dobiti svog vlastitog pročelnika, pročelnik zamjenika, zamjenik tajnicu, tajnica pomoćnika, a pomoćnik, jasno, vlastitu asistenticu. Već do tada, službenici Odsjeka zbog obima posla više nisu imali ni vremena ni ljudi da se uz svoje dnevne činovničke obaveze bave još i poslovima fotokopiranja, pa već na početku četvrtog mandata Milana Bandića nije bilo druge nego formirati nekakav niži odsjek, specijaliziran samo za poslove fotokopiranja.
Tako je 2009. u Odsjeku za tiskarske poslove osnovana i usko specijalizirana uslužna fotokopirnica – Pododsjek za poslove fotokopiranja.
Pododsjek za poslove fotokopiranja pri Odsjeku za tiskarske poslove Službe za pružanje usluga u Sektoru za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga Gradskog ureda za opću upravu pri Gradskoj upravi Grada Zagreba bio je fantastično ustrojen – pročelnik je imao samo svog zamjenika, zamjenik svoju tajnicu, tajnica pomoćnika, a pomoćnik, jasno, vlastitu asistenticu – samo što zbog obima posla u Pododsjeku nisu imali vremena i ljudi niti da pokriju svoje potrebe za uslugama fotokopiranja, a kamoli i potrebe svih odsjeka, službi i sektora Gradskog ureda za opću upravu, koji je do tada već brojao gotovo tri stotine činovnika.
Tako je na koncu njegova četvrtog mandata 2013. godine Bandiću pala na um blistava ideja – da zaposli čovjeka kojemu će jedini posao biti da za ostale zaposlene obavlja usluge fotokopiranja.
Na tom, eto, mjestu – na oglasu za „fotokopirača/fotokopiračicu u Pododsjeku za poslove fotokopiranja Odsjeka za tiskarske poslove u Službi za poslove pružanja usluga Sektora za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga Gradskog ureda za opću upravu pri Gradskoj upravi Grada Zagreba“ – Tabula Zagrebiana iz 2013. završava, ali iskusni je stari Internet Jones sada imao i više nego što mu je trebalo.
Dalje je, naime, bilo lako: mala fotokopirnica Pododsjeka za poslove fotokopiranja uskoro je, početkom petog mandata Milana Bandića 2014. izrasla u posebni odsjek, logično nazvan Odsjek za tiskarske poslove. Posebnim Odsjekom za tiskarske poslove pri Pododsjeku za poslove fotokopiranja Odsjeka za tiskarske poslove Službe započet je pak novi historijski krug, i drevni se Zagreb, ništa ne sluteći, na vrhuncu svoje slave našao u središtu divljeg centripetalnog vrtloga: bila je to – nama je danas to jasno, ali nesretni Zagrepčani to nisu mogli znati – točka s koje nije bilo povratka.
Posao u zasebnom Odsjeku pri Pododsjeku Odsjeka u Službi Sektora pri Ureda Gradske uprave do 2015. je, naime, tako narastao da su u Odsjeku morali izdvojiti zasebnu službu za fotokopiranje, takozvanu Službu za pružanje usluga, pri Službi je onda već 2016. osnovan i specijalizirani sektor za poslove fotokopiranja, punim nazivom Sektor za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga, u okviru kojega je do kraja Bandićevog petog mandata 2017., posve logično, utemeljena i fotokopirnica, takozvana Ured za opću upravu: Ured za opću upravu pri Sektoru Službe Odsjeka u Pododsjeku Odsjeka Službe pri Sektoru Ureda za opću upravu do tada je već eksponencijalno narastao do veličine cijelog jednog grada unutar grada, i sama po sebi nametnula se potreba organiziranja središnjeg tijela specijaliziranog za administrativno upravljanje golemom gradskom fotokopirnicom. Zvao bi se, logično, Gradska uprava.
Tako je na početku šestog Bandićevog mandata 2018. godine nastala – tu će stari Internet Jones uhvatiti zraka – Gradska uprava Gradskog ureda za opće poslove pri Sektoru za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga u Službi za pružanje usluga Odsjeka za tiskarske poslove Pododsjeka za poslove fotokopiranja u Odsjeku za tiskarske poslove Službe za pružanje usluga Sektora za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga Gradskog ureda za opće poslove pri Gradskoj upravi Grada Zagreba – gigantski administrativni aparat sa fantastičnom mrežom pročelnika, zamjenika, tajnica, pomoćnika i asistentica.
Arheolozi sa Sveučilišta Stanford pretpostavljaju da se katastrofa dogodila kad je promućurni Milan Bandić nakon nekoliko mjeseci shvatio kako činovnici u tako prenapučenoj Gradskoj upravi pored svojih svakodnevnih poslova nemaju vremena sami se baviti još i tehničkim uredskim poslovima poput fotokopiranja, odlučivši 2019. zaposliti čovjeka kojemu bi to bio jedini posao: da za ostale zaposlene obavlja usluge fotokopiranja.
U ranim jutarnjim satima jednog ponedjeljka u proljeće 2019., u već kritično prenapregnutoj Gradskoj upravi pojavio se tako novi fotokopirač/fotokopiračica – nekakav branitelj/braniteljica s urednom potvrdom o završenoj obuci za upravljanje fotokopirnim strojem – i veličanstveni je, hiljadu godina stari Beli Zagreb Grad konačno popustio, cijeli se urušio sam u sebe i zauvijek nestao pod milijunima kubika papira, betona, čelika i ljudskog mesa.
Divovski oblak prašine i dima vidio se, kažu, sve do Beča.