“Ideš u regiju budućeg velikog sukoba”, reče mi mjesec dana uoči planiranog odlaska u Japan nekadašnji diplomata. Bez ijednog “ako” ili “pod uslovom.”

Tačno 37 dana kasnije nalazim se na Inazumi. Riječ je o razaraču Japanskih pomorskih snaga za samoodbranu (JMSDF). Torpedne cijevi, protivbrodske rakete, top 76 mm… Ovaj razarač dio je najveće baze JMSDF u Kure distriktu. Inazuma znači munja. Za munjevitu reakciju, u slučaju potrebe, spremaju se japanski marinci.

“Uz zračnu podršku, svakodnevno vršimo patrole i istrage. Često radimo zajedničke vježbe sa Amerikancima. Do sada smo imali zajedničke vježbe sa mornaricama članicama NATO-a i drugim mornaricama, ne samo u vodama oko Japana, već i u inostranstvu. Broj naših operacija se povećao od usvajanja nove Politike nacionalne sigurnosti. Uvijek smo spremni da reagujemo, ako dođe do naloga. Planiramo rasporediti dodatne nove razarače kako bismo ojačali postojeću flotu”, kaže Yuhi Iwamori iz Ureda pomorskog osoblja u Ministarstvu odbrane Japana.

Za to vrijeme kineska vojska pojačava svoje vježbe oko Tajvana. “Zajednički mač-2024B” naziv je četvrte velike vježbe sprovedene u blizini ovog ostrva u posljednje dvije godine. Nikad više kineskih ratnih aviona oko Tajvana, saopštili su iz ministarstva odbrane u Tajpeiju 14. oktobra. Samo sedam dana kasnije uslijedila je nova vježba.

Tajvan je bio japanska kolonija prije ujedinjenja s Kinom na kraju Drugog svjetskog rata. Odvojio se od Kine 1949. kada su nacionalisti Čang Kaj-šeka pobjegli na ostrvo nakon što su ih komunisti Mao Ce-tunga pobijedili u građanskom ratu i preuzeli vlast.

Peking vidi ostrvo kao otcjepljenu provinciju koja će, kad tad, ponovo biti dio Kine. Više puta su obećali da će silom zauzeti Tajvan ako bude potrebno. Posljednjih godina Kinezi ubrzano jačaju svoju vojsku i približavaju se najmoćnijoj svjetskoj sili. U fokusu odnosa Sjedinjenih Američkih Država i Kine je pitanje Tajvana. Još nezadugo američki predsjednik Joe Biden obećao je da će SAD vojno zaštiti ostrvo ako bude napadnuto. Kamen temeljac američke sigurnosne politike u Istočnoj Aziji decenijama je Savez s Japanom. Sada, uloga Japana u globalnoj sigurnosti raste kako se povećavaju izazovi. Najveći je Kina.

“Mnogo je varijabli u našoj odluci trebamo li biti vojno uključeni ili ne. Teško je reći, prognozirati u ovom trenutku. Ako nije tajvanska strana ona koja je isprovocirala Kinu i ako je riječ o jednostranoj odluci XI Jinpinga da nešto učini i ako SAD odluče da intervenišu oni će sigurno morati koristiti baze koje se nalaze u Japanu, pitat će nas ‘mogu li koristiti te baze’, a mi najvjerojatnije nećemo reći ‘ne’. To znači da ćemo se automatski uključiti u vojni sukob, najvjerojatnije”, poručuje istaknuti gostujući profesor na Tokijskom ženskom kršćanskom univerzitetu Akio Takahara, ekspert za kinesku politiku.

Nigdje na svijetu nema više američkih vojnika stalno stacioniranih nego u Japanu. Većina američkih vojnih objekata nalazi se u Okinawi, japanskoj prefekturi koja je bliža Tajvanu nego Tokiju.

“Vojno je racionalno napasti početnu tačku američkih snaga ovdje u Japanu. Ako kineske snage ne napadnu američke baze u Japanu, mislim da japanska Vlada neće odgovoriti”, mišljenja je Nobuhiko Tamaki, vanredni profesor Pravnog fakulteta na Chuo Univerzitetu.

“Mnogo je rasprava u Vladi. Ubrzano se pripremaju za nepredviđene situacije i razmatraju kako evakuisati ljude na Okinawi”, dodaje profesor Tamaki.

Diskusija će tek da bude, pored ostalog, i o reviziji Sporazuma o statusu snaga između Japana i SAD-a. Ukratko, Japanci žele veći utjecaj u Savezu. Revizija se spominje u izbornim plaformama mnogih političkih stranaka uoči Parlamentarnih izbora u nedjelju 27. oktobra. Raspisao ih je novi japanski premijer Shigeru Ishiba, bivši ministar odbrane. On je u svom prvom govoru na novoj funkciji ponovio ono što je još 2022. godine rekao njegov prethodnik:

“Današnja Ukrajina bi mogla biti sutra Istočna Azija.”

Administracija bivšeg premijera Fumija Kishide napravila je velike revizije tri ključna sigurnosna dokumenta. Između ostalog, tu su odredbe koje omogućavaju Japanu da stekne sposobnost napada na neprijateljske baze. Riječ je o koraku koji efektivno ukida japanski princip isključivo odbrambenog stava i po nekima negira član 9 Ustava ove zemlje koji zabranjuje posezanje za ratnom opcijom kao sredstvom za rješavanje međunarodnih sporova koji se tiču Japana.

Namjera je udvostručiti budžet za odbranu do 2027. godine. Predizborna platforma vladajuće LDP stranke jasno obećava nastavak politike jačanja odbrambenih sposobnosti nacije, glavna opoziciona CDP bi preispitivala naglo povećanu potrošnju za odbranu.

“Nema sumnje da postoji takmičenje između Japana i Kine, posebno na sigurnosnom frontu. Moramo se suočiti s tim i moramo učiniti sve što možemo da održimo mir. Moramo pokušati da uravnotežimo koliko god možemo. Čak i ako povećamo budžet za odbranu u narednih pet godina, ako udvostručimo budžet. I dalje će apsolutni porast kineskog budžeta za odbranu biti veći od porasta našeg budžeta. Da li to znači da treba da odustanemo? Da ništa ne radimo? Naravno da ne”, naglašava profesor Takahara.

“Bez udarne sposobnosti niko se ne može braniti. Ukrajina pokazuje da stara strategija samoodbrane u Japanu nije realna”, ističe Yu Koizumi, vanredni profesor Međunarodne sigurnosti na Unverzitetu Tokyo, ekspert za vojnu strategiju Rusije.

Japan planira kupovinu raketa dugog dometa od SAD-a ali i razvoj vlastitih raketa.

“Raznolikost oružja za sposobnost napada je dovoljna, prema mom mišljenju. Sada ćemo imati različite vrste udarnih sposobnosti, od relativno manjeg dometa preko raketa MRBM ranga (raketa srednjeg dometa) pa do raketa dugog dometa. Ali taj broj ne bi bio dovoljan za provođenje ograničenja štete. Ograničenje štete pomalo je aktivna obrambena strategija. Dakle, trebamo partnera. Prvi su Sjedinjene Države”, naglašava profesor Koizumi.

No, svaki sigurnosni ekspert u Japanu zabrinut je zbog izbora koji dolaze devet dana nakon njihovih izbora.

“Ako Trump bude izabran, ne možemo procijeniti ​​šta će učiniti po pitanju politike Saveza”, zabrinut je i profesor Koizumi.

U međuvremenu pojavile su se Trampove izjave o Putinu i Xi Jinpingu za Wall Street Journal. Trump kaže da ga Kina poštuje jer Xi zna da je “lud”. “Sjajno sam se slagao s njim”, rekao je za Putina.

Za to vrijeme Kina i Rusija nastavile su svoje zajedničke vojne vježbe, pojačane od početka rata u Ukrajini. Japan je optužio Rusiju da je patrolnim avionom povrijedila zračni prostor Japana što je dodatno povećalo tenzije.

“Započeli su zajedničku patrolu bombarderima. To nije samo vojna vježba, to je prava vojna misija. Nedavno je Rusija pozvala kineske avione za bombardiranje u arktičko područje uz obalu Aljaske. Naravno, to nije kršenje međunarodnog prava, ali bi to mogla biti snažna politička poruka Sjedinjenim Državama ili drugim zemljama”, objašnjava profesor Koizumi.

U proteklim danima Xi Jinping i Kim Jong-un najavili su da će ojačati veze između Kine i Sjeverne Koreje. Iz Sjeverne Koreje stigle su prijetnje ratom Južnoj Koreji nakon optužbi da su se južnokorejski dronovi pojavili, navodno, iznad Pjongjanga. Bijela Kuća je potvrdila da se tri hiljade sjevernokorejskih vojnika obučava u Rusiji. Evropska unija je duboko uznemirena izvještajima da Sjeverna Koreja šalje svoje vojnike u Rusiju. Implikacije na Indo-Pacifik su neminovne?

“Saradnja Rusije i Sjeverne Koreje odavno postoji ali skeptičan sam da će se Rusija boriti u ime Sjeverne Koreje ako ona započne rat”, mišljenja je Nobumasa Akiyama, profesor Fakulteta međunarodnih i javnih politika na Hitotsubashi Univerzitetu.

“Rusija nema održive resurse za borbu protiv Amerike, Južne Koreje i Japana na Dalekom istoku. Veliko je pitanje da li je Rusija spremna da žrtvuje Moskvu za Pjongjang. Mnogo je to veće pitanje od pitanja da li su SAD spremne da žrtvuju San Francisko za Tokio. Vjerovatno”, pretpostavlja profesor Akiyama.

Tokio, Seul i Vašington, prije svega zbog sjevernokorejskih prijetnji nuklearnim projektilima, ali i zbog drugih sigurnosnih izazova od prošle godine jačaju trilateralnu odbrambenu saradnju. No, stabilnost pakta mogli bi narušiti različiti pogledi na komplikovanu historiju odnosa između Japana i Južne Koreje. Problema je mnogo, još od vremena japanske kolonizacije Korejskog poluostrva. Tada su Japanci lokalno stanovništvo tjerali na prinudni rad ili prostituciju u vojnim bordelima.

“Ako u Južnoj Koreji zauzmu nekakav vrlo čvrst stav prema historijskim pitanjima, sve će biti izazvano”, napominje profesor Tamaki.

“Ako propustimo riješiti te probleme, naš odnos će se vratiti na, na primjer, na onaj prije deset godina koji je bio vrlo loš. Sada je najozbiljniji spor onaj oko Takešima otoka”, ističe profesor Koizumi.

Takešima ili Dokdo otoci su jedan od tri spora o kojima se svi dokazi japanske strane mogu naći u Nacionalnom muzeju teritorije i suvereniteta u Tokiju. Na otoke pravo polaže i Sjeverna Koreja, Japan osporava suverenitet, a Južna Koreja ih kontroliše.

“Još 1954. pa onda 1962. i 2012. godine predložili smo da to pitanje trebamo riješiti međunarodnim pravom. Korejska strana čak i sada odbija ići na sud. Nemaju dokaze i zato odbijaju ići na sud. Želimo riješiti ovaj problem na miran način”, govori nam vodič u Muzeju Yoshiharu Konishi.

Drugi problem su Senkaku ili Diaoyu otoci. Spor između Japana i Kine odnosno Japana i Tajvana. Nakon izvještaja da bi velike rezerve nafte i plina mogle postojati ispod morskog dna u blizini ostrva, prvo Tajvan a onda i Kina su počeli tražiti vlasništvo. Japan kontroliše ostrva.

“Čekaju priliku da pojačaju svoje aktivnosti. Kinezi su jako dobri u ‘rezanju salame’, malo po malo, oni grabe prilike i povećavaju razinu svojih aktivnosti. Stoga moramo biti vrlo oprezni. Sada šalju samo brodove obalne straže u teritorijalne vode. Ali ako će poslati mornaričke brodove, čamce za lov… Mislim da će to biti vrlo ozbiljan signal japanskoj strani“, smatra profesor Takahara.

Ozbiljan problem su i ostrva koja su u Japanu poznata kao Sjeverne teritorije, a u Rusiji kao Kurilska ostrva. Rješenje nije na vidiku, na otocima je gomila ruskog naoružanja.

Ruska agresija na Ukrajinu uskoro će ući u četvrtu godinu, patnja stanovnika Pojasa Gaze povećava se iz dana u dan. Izrael, Liban, Iran.

“U odnosu na vrijeme prije deset godina mislim da smo bliže trećem svjetskom ratu. Ne znam koliko blizu ali ljudska bića ne bi smjela biti tako glupa. Trebali bismo biti u mogućnosti izbjeći treći svjetski rat. Trebali bismo učiniti nešto na klimatskim promjenama”, zaključuje profesor Takahara.

Klimatske promjene?

Iz Tokija, glavnog grada jedne od najsigurnijih zemalja na svijetu, pravo sam otišao u sela u općini Fojnica i svjedočio posljedicama katastrofalnih poplava koje su pogodile našu Bosnu i Hercegovinu. Osjećao sam se tako nesigurno.