Mladi fotograf i autor mnogih spotova Arnej Misirlić je ime koje sve češće privlači pažnju u muzičkim krugovima širom regije.

Misirlić je osim kvalitetnih fotografija široj javnosti postao poznat nakon što je režirao nekoliko spotova koji su za nekoliko dana postigli milionske preglede, a njegovo ime postalo je sinonim za kvalitet.

U razgovoru za N1, Arnej Misirlić nam otkriva kako je biti fotograf u audio-vizuelnom dobu i kako se, pored velikog broja sličnih zanimanja, istaknuti među masom.

Razgovor nismo mogli početi bez pitanja “Kako je sve počelo”.

“Tako što sam slomio nogu. Toliko puta sam ispričao tu priču da više sam sebe davim njom, ali, da, igrom slučaja sam na košarkaškoj utakmici iščašio koljeno i dobio odštetu od osiguranja od koje sam kupio svoj prvi profesionalni aparat. Košarka je i dan danas moja prva ljubav, ali nakon te povrede izostalo je ozbiljnije bavljenje istom, tako da sam tu ljubav nadomjestio ljubavlju prema fotografiji. I sad iz ove perspektive to je najbolja najgora stvar koja mi se desila“.

Priznao je da je najviše zadovoljan spotom kojeg je radio prije nekoliko sedmica, “Nju bi da ljubim” od sarajevskog muzičara Bube Corellija.

“Nekako na tom spotu sam imao dosta slobode što se tiče same izrade spota i vizuelno sam apsolutno postigao ono sto sam zamislio. To je uz Dominantnu sa Jalom i Dadom trenutno najdraži spot koji sam radio. Veliki je skok sa tog da snimaš sa fotoaparatom na to da radiš sa ekipom od 15 ljudi na setu i to je osjetno i u kvalitetu i po komentarima ljudi“. 

Neizbježno pitanje razgovora bilo je i “Kada se rodila ljubav prema fotografiji”?

“Nekako se uvijek trudim drukčije odgovoriti na pitanje odakle ljubav prema fotografiji, ali je to počelo iz nekog interesovanja za fotografiju i uz fotografisanje i učenje o fotografiji preraslo u neku ljubav. Cijeli taj koncept učenja fotografije je i jedan životni proces učenja o samom sebi i možda je upravo zato to mi toliko priraslo srcu, u tom nekom ključnom periodu mog života sa nekih 17 godina“.

S obzirom da se na tržištu rađa sve veći broj fotografa, pitali smo kakvo je stanje ovog zanimanja u BiH.

“Stanje ovog poziva zavisi od perspektive, kao prvo fotografska zajednica je toliko rasparčana da je to nevjerovatno, naravno to ima logike na kapitalističkom tržištu i u borbi za goli opstanak. Generalno, nepostojanje esnafa kao krovnog udruženja, organizacije koja bi štitila fotografe i prava fotografa je problem. Najbolji pokazatelj situacije je da u klasifikaciji zanimanja i registrovanja obrta piše da fotografi još razvijaju filmske negative, što naravno vjerovatno neki i čine, ali je to davno prevaziđen medij“.

Može li se živjeti od fotografije?

“Apsolutno da može! Može li se dobro živjeti od fotografije? Ako se dovoljno posvetite i radite na sebi i na svojim fotografijama, može. Ako želite brzo zaraditi pare od fotografije, moj jedini savjet je da prodate fotoaparat. Ali ono što je sigurno pozitivno jeste taj trend da se cijeni fotografija i kao umjetnost i kao komercijalna grana i da sve više ljudi prepoznaju vrijednost lijepih fotografija“, kazao je Misirlić.

Zašto se svako sa aparatom naziva fotografom i svom imenu dodaje “Photography”?

“Lijepo je biti fotograf, ali to što posjeduješ aparat te ne čini fotografom, to te čini samo vlasnikom aparata, ali ja poštujem i cijenim i ohrabrujem svakoga ko iz tog “vlasnika aparata” teži da postane fotograf“, ističe Misirlić.

Istakao je da se mnoge kolege protive poplavi “Photography” stranica na društvenim mrežama, ali da to razumije kada sebe pogleda prije 4-5 godina.

 “Ja gledam sebe prije 4 ili 5 godina i ja sam bio taj klinac koji je to isto radio. I nema štaviše ništa loše u tom, ljudi žele da podjele svoj rad sa širom zajednicom. Problem nastaje kada krenu naplaćivati svoj rad bez dovoljno iskustva, što ili dovodi do dampinga cijena za nas iskusnije fotografe ili neminovno loše društvene slike fotografa zbog loše napravljenog posla. Ja kada sam počinjao bilo je jako teško dobiti ikakvu povratnu informaciju od kolega fotografa ili savjet i upravo iz tog razloga sam uvijek na raspolaganju mlađim kolegama koji tek počinju se baviti. Savjet koji uvijek dajem je da ne naplaćuju svoje fotografije dok ne budu apsolutno sigurni da se i za 5 ili 10 godina neće postiditi što su uzeli novac za taj rad“, istakao je naš sagovornik.

Misirlić je zahvaljujući napretku u svijetu fotografije pokrenuo svoj brand “Šećerlama”, namijenjen isključivo za fotografisanje vjenčanja. 

“Šećerlama je napravila nevjerovatnu priču, puno više od bilo čega sto sam ja očekivao da će biti. Krenulo je iz jednog razmišljanja da diversifikacija brenda i specijaliziranje za jednu isključivu oblast fotografisanja će olakšati klijentima da dobiju pregled rada za ono što njih zanima, i naravno sve to popratiti dobrim brandingom i kvalitetnim produktom. Više od 60 vjenčanja kasnije ‘Šećerlama’ s punim pravom mogu reći je postala jedan brand prepoznatljiv u BiH ali i u regiji i ja sam prezadovoljan postignutim, ali opet tražim načine kako da unaprijedim to sve“.

Također, pojasnio je kako fotografski posao zavisi od sezone.

 “Ima perioda kada bude jako naporno, ima perioda kao recimo trenutno kada je sve malo ležernije. Ljudi često zanemaruju koliko mi fotografi provedemo u obradi sa njihovim fotografijama, na nekih sat vremena fotografisanja još toliko dođe obrade, što u jednu ruku može dati i malo realniju sliku zašto fotografi naplaćuju tolike cijene. Potrebno je vrijeme da se odbace loše fotografije, duple, troduple. Za vjenčanje od 3000 fotografija potrebno je oko 2 do 3 sata. Fotografisanje vjenčanja je sezonski posao, tako da mi punom parom radimo od marta do oktobra, a ostalo manje, tako da se u toku sezone zna desiti i po 10tak vjenčanja u mjesecu ili po 5-6 vjenčanja u 10 dana, što zna biti jako naporno pogotovo kada pokusavate ispuniti svoje neke rokove i deadline, ali na kraju ja kažem da mi fotografi trebamo biti nevjerovatno zahvalni jer radimo nekih 80tak dana godišnje i možemo zaraditi za solidan život“.

Stvaranje novog branda – Rooswhy

“Šećerlama je uzela svoj tok i cilj je graditi u odnosu na ono što je već postignuto, drugi projekat kojem se namjeravam više posvetiti u ovom narednom periodu jeste videoprodukcija, to je krenulo sa ova 2 spota sa Jalom i Dadom te Bubom i cilj je izgraditi jednu ozbiljnu produkciju u Sarajevu za izradu svih vrsta audiovizuelnih materijala, veliki partner u tom će biti naravno Jalina i Bubina produkcija Imperia s kojim cu i dalje sarađivati te već dogovaramo neke projekte. Videoprodukcija će nositi ime Rooswhy te cilj je okupiti profesionalce iz branše audiovizuelnih umjetnosti i stvoriti jedan hub pomoću kojeg ćemo sami, svojim radom, svojim kvalitetom da generiramo sebi posao. Jako poštujem kolege iz regije, ali zašto bi naši pjevači i bendovi išli u Beograd da snimaju spotove“.

Osim spotova, u planu je i kratki dokumentarni film.

“Pored ovih nekih komercijalnih projekata cilj je na jesen ove godine raditi prvi dokumentarni film, što će biti moj neki prvi korak u tom nekom smjeru. Onako za svoju dušu, nešto što već dugo vremena želim napraviti, a nisam bio u mogućnosti. Mozda film prođe i na neki od festivala u regiji ili svijetu, pa ćemo vidjeti“.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.