Izložba fotografija Slobodana Rašića Bobare u kući Čejvana

...opjevanih od davnina u narodnoj pjesmi, ali i pisanim poemama banjalučkog književnika i pjesnika Jovana Joce Bojovića.

U gradu na Vrbasu snagom mišica dajak šticom gurao se čamac pred očima banjalučkih ljepotica stoljećima. Momci su napetih tetiva, od onih petnih do bisepsa, potajno udvarali se ljepoticama, ali i formirali svoje atletske figure, često prevozeći s jedne obale na drugu mlade banjalučke dame na ples i druženje, posebno nekada u poznatu kafanu „Venecija“ na lijevoj obali ispod Halilovca niže Kastela, blizu tadašnje gradske stočne klaonice.

Fotograf Bobara je uz život na Vrbasu, kamerom opskurom ovjekovječio i majstore koji su izrađivali čamce u stolariji Avde Džabića, gdje su radili i majstori: stari Karlo Ajnhor i mlađani Saša Prosen. Rašić Bobara je uz razne formate fotografija čamaca i života na Vrbasu u crnobijeloj tehnici, uradio i instalaciju „ Neka bude drvo“, na kome „rastu“ fotografije. Sve je to nekako prirodno, onako, baš potaman, leglo u dvorištu porodične kuće Čejvan, kao da je današnji scenario za ovaj događaj napisao Abdulah Sidran Avdo; sa sve turistima koji fotografišu instalacije, sa domaćinima koji uživaju u lijepom danu u bosanskoj staroj bašti, u kojoj, a kao da je sve netaknuto, kao da je današnji snimak načinjen, odmah poslije rata.

Ova stara tradicionalna banjalučka kuća i njena bašta, odnedavno su pod brigom i pod pažnjom i upravom Centra Basok (Banjalučki socijalni centar koji se bavi obnovom kulture sjećanja, feminizmom i pravdom i solidarnošću), da se lakše prikupe sredstva da se obnovi ova stara bosanska kuća i vrati joj se nekadašnji sjaj, za razne radionice i kulturne prigode, poput ove danas, što je bio i cilj umjetnika Slobodana Rašića Bobare.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.