Kakva je kulturna pozorišna scena u glavnome bh. gradu i da li vlasti Bosne i Hercegovine mare za kulturne djelatnike? Dok jedni tvrde da je ovaj resor, baš kao i ova godina, na izmaku – neki su pak optimistični. Nije sve tako crno.
Povratak otpisanih kao povratak kulture u bosanskohercegovački javni prostor. Godinu iza nas obilježili su brojni kulturni događaji – od Sarajevo film festivala, preko Festivala MESS pa sve do Jazz Festivala. Da ne zaboravimo, bili su i Dani kosidbe. Ipak, priča koja se svake godine iznova ponavlja – kako dalje i je li moglo biti bolje!?
Haris Pašović, redatelj i direktor East West Centra kaže: “Kultura, uprokos velikim problemima koji su prije svega finansijske prirode, dio nas ipak uspjeva da održi jedan visok nivo međunarodnih standarda u kulturi i međunarodnih veza. Mi igramo vani, putujemo, radimo koprodukcije. Kod nas odlaze relevantni umjetnički sadržaji i u tom smislu se, dakle, dobro drži.”
No, s druge strane – kada je riječ o tome koliko oni koji raspolažu javnim novcem zapravo vode računa o kulturi, to ovisi od, kako tvrdi naš sagovornik, od različitih nivoa vlasti, ali i različitih dijelova zemlje. Taj (među)odnos nije uvijek jednak.
“Na Federalnome nivou, nažalost, još nema prave komunikacije sa važnim događajima i umjetničkim kućama u BiH. Mislim, također, da bi Federalno ministarstvo moralo više da učini da se napravi saradnja među kantonima i entitetima jer ona nije baš dobra u ovome trenutku.”
U Kantonu Sarajevo još je, mnogi tvrde, situacija i dobra – ako se usporedi da onom kakva je na drugim nekim mjestima u zemlji. No, ipak – oni koji imaju ključeve od kase, naročito one federalne, reklo bi se da nisu baš uvjereni u važnost i značaj međunarodne suradnje u kulturi.
Izdun Bajrović, v.d. Umjetnički direktor Drame je ocijenio: “Teško je onda graditi nešto što je ustvari most, nešto što spaja ljude. A kultura to zaista mora biti i jedino kao takva ima smisla. Dakle, sve ono čemu fali nacionalni predznak gurnuto je u drugi plan. Mislim da su to osnovni uzroci zašto je, recimo, kultura zapostavljena.”
A je li kultura zapostavljena provjerili smo i na ulicama glavnog bh. grada. Građane smo upitali koliko često idu u teatar
“Nikako. Nemam vremena. Hvala”;
“Odem jednom, škola me povede. Privatno slabo idem, takva nam je današnjica”;
“Mislim da karte nisu pristupaćne. 15 maraka je zaista puno”;
“Ne idem nikako. Šta ću tamo. Idem na utakmice da Želju gledam”.
Sudeći po reakcijama građana, koje smo zaustavili na sarajevskim ulicama, ne bi se baš dalo zaključiti da je velik interes za pozorištem u ovome gradu. A neki su čak zalutali u ovu zgradu, misleći da je pošta. Pa su poželjeli platiti račune.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
