Novi film Saidina Salkića dobio velike pohvale u Australiji

Salkić je svestrani multimedijalni umjetnik koji se pored slikarstva bavi filmom, muzikom i prozom. Na pitanje da li može za jednu od tih oblasti reći da je njegova "najveća ljubav" ili se podjednako pronalazi i izražava u svakoj i na koji način, Salkić je kazao: "Oni se u meni dijele tek onda kad se formulišu u ovu ili onu vrstu umjetnosti, ali su potpuno kompaktan i nerazdvojiv dio bića dok nastaju unutra".

Nedavno je Udruženje australijskih filmskih radnika recenziralo njegov film "Waiting for Sevdah" koji je izašao ove godine.

Njihovu recenziju prenosimo u cjelosti:

"Nakon ambicioznog filma Manifesto of a Defeated Poet koji ima određene vrline i mane, novi film Saidina Salkića "Čekajući Sevdah" je čisti užitak za gledanje. Ovaj film uz njegov Konvent mora biti jedan od najboljih filmova u Australiji u posljednjih 10 godina.

Salkić nije obični australijski režiser - pogotovo jer dolazi iz druge kulture. Sada ipak zaslužuje da se nađe u rangu sa sjajnim Australijskim underground režiserima kao što su Mike Retter, Mark La Rosa, Richard Tuohy i David King. Radi se o maloj listi, ali bitnoj jer ovi režiseri se smatraju najvrijednijim naslijeđem Australije u svijetu filma.

"Čekajući Sevdah" je snimljen i editovan brzo, kao Salkićeva katarza, i vjerujem da njegova snaga leži u jednostavnosti i intuitivnoj ekspresiji. Forme kao što je gluhi, nadrealni ili eksperimentalni film je Salkić iskoristio kako bi ugradio jednostavni narativni okvir i sjajno se uklapa sa radošću i tjeskobom koji proizvodi nevjerovatan efekat sa minimalističkim značenjem. Ovo se može svrstati u "manje je više" školu pravljenja filma, ali je to jako teško jer nekada ta škola proizvede "manje je manje" filmove.

Vidite, možete imati pejzaže i lijepo mjesto i to je uredu, ali kada možete naći različite tipove ličnosti i njihove emocije gurnuti do krajnjih granica, onda je to nešto posebno. U ovom filmu imamo Salkića kao samog sebe u svojoj "umjetničkoj odori". Njegovo lice eksplodira od emocije kada ugleda umjestnika obučenog u skroz crno - djevojčicu, njegovu kćerku koja je kao svaka djevojčica puna života i ljubavi, baš kao i njezin otac.

U ovom praznom kontekstu predgrađa, Salkić je bacio kinematografsku čaroliju dok gledamo kako se mirovanje križa sa pokretom, dominantni svijet sa ljudskošću i na kraju život sa smrću. Na kraju, Sevdah odlazi i Salkić ostaje pitajući se.. 'Prođe još jedan prelijep dan u predgrađu, ali bojim se da nisam mlad kao što sam bio.. jučer'", napisao je u recenziji Bill Mousoulis, predstavnik Udruženja.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.