Otkrivamo: Koliko su Bata i Ljubiša zaradili od "Valtera"

Samardžić: Pilote, duguješ mi nešto, dao si mi riječ. Živojinović: I održao sam je. Samardžić: Ne zezaj me, hoću još danas da vidim Valtera. Dimitrijević: Onda gledaj, lafčino, vidiš ga.

Ovo je jedna od najčuvenijih scena bosanskohercegovačke, ali i jugoslovenske kinematografije. Film “Valter brani Sarajevo” Hajrudina Krvavca snimljen je 1972. godine. Ovaj film je najprodavaniji ali i najdugovječniji u svijetu.

"Npr. ne samo kod nas, mi smo ga bezbroj puta gledali, i uvjek kad ga gledamo nije nam dosadno. Što znači da je film odličan. On je pravljen za publiku, i ta publika je u Kini bila ogroman broj gledalaca i taj film je stekao ogromnu popularnost", kaže Devleta Filipović, direktorica Kinoteke BiH.

A zbog velike popularnosti Valtera u Kini, Ambasada narodne Republike Kine, Kinoteci BiH je finansirala adaptaciju kino sale koja će uskoro biti otvorena za sve posjetitelje. Osim toga, Kinoteka BiH napraviće i sobu posvećenu Valteru. Kinezi su počeli sa snimanjem rimejka ovog kultnog filma, no nikada nije ugledao svjetlo dana.

"Besmisleno je snimati rimejk. Protiv koga se sad Kina bori? Protiv koga bi se borila kad bi dovela celokupnu glumačku ekipu? Znači protiv Japana - što je besmisleno, a mi smo se borili protiv fašista i Šibe je profinjeno, fino napravio film koji je mek, uzbudljiv i neponovljiv", govorio je pokojni Ljubiša Samardžić.

Arhiv BiH posjeduje fotografije, scenario ali i ugovore glumaca bivše Jugoslavije za neke od najpoznatijih uloga.

"Imamo podatke da je Velimir Bata Živojinović imao ugovor na ovom filmu u vrijednosti od 80 hiljada novih dinara, Ljubiša Samardžić 50 hiljada, i Pavle Vuisić 20", otkriva Saša Klepić, direktor Arhiva BiH.

Tadašnjih 80.000 novih dinara, koliko je Bata Živojinović zaradio za glavnu ulogu, danas bi iznosilo oko 50 hiljada dolara, odnosno oko 100 hiljada KM.

Prema prvobitnom scenariju Hajrudina Krvavca, Valter je trebao na kraju filma poginuti na Marijin Dvoru od granate u 12 sati i 55 minuta. A u zadnoj rečenici scenarija piše: “Grad je najzad slobodan.”  Umjesto toga dobili smo jednu od najprepoznatljivijih scena ex YU kinematografije: "Videte li ovaj grad? To je Valter".