Branko Ćopić bio je najprodavaniji i najviše predođen pisac na strane jezike. Sjećanja na njegov lik i djelo i dalje se njeguju kroz škole. Intelektualne elite ga tumače na različite načine. No gotovo nitko ne ulaže dovoljno u njegovu rodnu kuću i rodno mjesto.

U zbratimljenoj Jugoslaviji skoro da nije bilo kuće bez Ćopićevih knjiga. Klasik za sve generacije pisao je o Bašti sljezove boje, partizanskim borbama ali i o crnim konjanicima koji sve ruše.

Za svoje Grmečlije bio je uvijek jedan od njih – rođen tu ali “u oklopu novih opanaka” otputovao u svijet i na humorističan način pričao o mukama krajiških seljaka.

“Oni ga ne gledaju nii kroz jednu ideologiju, ni kroz jednu politiku nego da je jednostavno čovjek iz naroda I da je uvijek bio za taj svoj kraj”, kazala je za N1 Dragana Todić, direktorica OŠ “Branko Čopić” u Krupi na Uni.

Sjećanje na Ćopića je živo i u školama. Organizuju se brojne aktivnosti I manifestacije povećene ovom piscu.

“Djeca su stalno upućena I uključena u aktivnosti vezane za Ćopića nema dana da se mi ne sjetimo tog čovjeka I da ne pričamo o njegovim djelima”, dodala je Todić.

No, kada su u pitanju aktivnosti za koje su potreba materijalna sredstva ništa ne ide tako glatko. Sa obnovom se počelo 2015. godine izliven je temelj I dovezen kamen. Sredstva od 26 hiljada evra – donacija su Vlade Azerbejdžana. No, to nije dovoljno da se projekat do kraja završi. 

“Prva faza izgradnje kuće košta 60 000 KM tako da fali nekih 10 000 gdje ćemo mi kao lokalna zajednica tražiti načina da dođem do tog dijela novca preko donaora ili ljudi imaju volje da pomognu”, istakao je za N1 Mladen Kljajić, načelnik Krupe na Uni.

Opširnije u prilogu Anđelke Marković.