Dejan Spaić za sebe kaže da je antikolekcionar, jer za razliku od kolekcionara, koji ljubomorno čuvaju predmete u svoja četiri zida, on ih jednostavno poklanja ili kako kaže za N1 "vraća" tamo gdje im je mjesto.

“Pokušavam da vratim ono što je nestalo, jer smo svjedoci ne samo sada, nego zadnjih sto i više godina konstantne, kako da kažem, kulture pljačke i otimanja”, kaže Spaić.

Vrijednost arhivske građe ne gleda kroz materijalnu stranu. Ništa tvrdi nije prodao, niti preprodavao. Jednostavno je kaže knjiški moljac. Iz hobija, traga za knjigama i ostalom baštinom, a svojim postupcima želi spriječiti dalju eroziju kulture, kulturnog blaga i eroziju sjećanja.

Dosada je Jevrejskoj zajednici u BiH vratio značajna dokumenta i knjige, Katoličkoj crkvi, u banjalučkom samostanu, vratio je stare misne knjige, a nedavno je Gazi Husrev-begovoj biblioteci “vratio” ličnu arhivu reisu-l-uleme Džemaludina ef. Čauševića. Na pitanje kako dolazi do predmeta i dokumenata i s kim sarađuje Spaić kaže:

“Svaki dobar mađioničar nikad ne odaje tajne, ne mogu o imenima govoriti, ali mogu reći imamo mi kolekcionari na nivou BiH, pogotovo par nas koji smo skontali te neke predmete. Jedan je iz Sarajeva, jedan je iz Mostara, koji su njihovim trudom i zalaganjem, baš njihovim ličnim odricanjem, što je važno, spašeni neki predmeti od sve tri, odnosno četiri konfesije”.

Dodaje kako faktor rizika uvijek postoji. Jer ukoliko je u knjizi staroj 500 godina iskinut jedan list to nije to, kaže za N1.

“U suštini radi se o ovom – naleti jedan predmet. ‘Dejo jel’ ti se sviđa ovaj predmet?’ Ja dođem vidim. I onda jednostavno proučim taj predmet, skontam je li to vrijedi ili ne vrijedi. Racimo za arhivu reisa Džemaludina Čauševića ja sam vidio par uzoraka nekoliko dokumenata i onda sam ja na svoj rizik išao, uzeo sam kompletan lot tih predmeta, kontao sam ako ih bude 20 dobro je. Na kraju se ispostavilo da je oko hiljadu”, priča Spaić.

Najdraži dokument koji je imao u svojim rukama je idžazetnama hadži Muhameda ef. Kurta Iz Mostara, amidže tuzlanskog muftije Muhamed Šefket ef. Kurta. Dokument je nestao 1993. godine iz kuće porodice Kurt u Mostaru, kaže Spaić. Mijenjao je vlasnike, a kada je došao do njega nije mogao vjerovati da u rukama ima dokument povezan s njegovim životnim uzorom.

“Kad je dešifrovan, je nisam mogao vjerovati da se tu spominje porodica Kurt. Životna prilika mi se pružila da ispoštujem čovjeka koji je moj uzor Muhamed Šefket ef. Kurta. Ja radim po uzoru na njega, nije mi jedini uzor, ali jeste jedan među glavnim”, otkriva Spaić koji je idžazetnamu nesebično poklonio Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Kaže tu joj je mjesto. Podsjeća na to da je muftija Kurt, na Badnje veče 1942. godine, u Tuzli, spasio živote Jevreja i Srba, svojih sugrađana, spriječio njihove likvidacije i uništenje Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli.

Ljubav prema starim predmetima krenula je ‘93. godine kada je u avliji kuće u kojoj je njegov otac radio kao građevinski inžinjer pronašao bakreni novčić, ispisan arebicom, tada za njega nepoznatim pismom. Kada je sazreo proučavao je pismo i ono što je napisano na novčiću koji i dan danas čuva.

“Na tom novčiću je bila, pozadi tugra, stilizovani potpis vladajućeg sultana, u tom slučaju je bio sultan Abdul -Aziz, koji je vladao u polovini 19. vijeka”, priča Spaić i dodaje kako je ljubav prema starim predmetima zacementirao pronalazak sablje iz ustanka 1875. u selu Grab kod Trebinja 2003. godine. I to su jedini predmeti koje je zadržao za sebe.

Trenutno radi na ručno pisanim dokumentima iz 18. stoljeća, koji su pripadali njemačkoj populaciji s područja Banata. Riječ je, kaže, o dokumentima na njemačkom jeziku, koje su zaplijenili partizani. Na nekoliko dokumenata spominje se, kaže, ime carice Marije Terezije. Dokumente je 70 godina otkupio Abdulah Talundžić, beogradski arhitekta, a Spaić ih je otkupio prije dvije godine od njegovog sina.

“Ovo je konkretno jezik njemačkih ljudi iz polovine 18 vijeka. Vi morate ući u svaku riječ, svaku misao i morate ući u mentalitet tog doba. Ovdje imate pečatnike koliko ja vidim 12 vojvodstava, odnosno nadgrofova. Tematika je od građenja utvrđenja do tekućih pitanja”, priča nam Spaić pokazujući dokumenta. Ni ove dokumente kaže ne želi zadržati za sebe, već ih želi putem ambasade Njemačke dostaviti institucijama kulture te zemlje.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.