Sinan Ljuca iz Udruženja za promicanje kulturnih i umjetničkih vrijednosti "Falatikosi" govorio je za N1 o radu udruženja i predstavio svoju pjesmu o Srebrenici.

Gostujući u emisiji Novi dan, Ljuca je kazao je da je nakon 20 godina rada u pokretnom pozorištu, osnovao Udruženje “Falatikosi” sa djecom iz osnovne škole Vrhbosna iz Faletića, sa kojima je napravio predstavu “Ježeva kućica”, čije je premijera održana prošle godine.

“To je raspon djece od 4. do 8. razreda. Probrao sam desetak djece iz dramske sekcije i nakon dva-tri mjeseca rada osjetio sam promjenu na djeci”, kazao je i istakao:

“Bez obzira šta djeca radila, jako je važno da nastupaju i pokažu šta znaju. Bez nastupa, vjerujte mi, nema ništa”.

Ljuca je predstavio i svoju pjesmu o Srebrenici i ispričao kako je nastala.

“Ja sam se uvijek bojao otići u Srebrenicu. Dokaz tome je događaj iz 2009. godine kad su išli tabuti iz Visokog. Ja sam bio oko vječne vatre. Neko je minutom šutnje ispratio te kamione, neko fatihom. Ja se sjećam da sam podigao ruke i onda drugi momenat moj je, već su kamioni otišli, ja sam pred jednom radnjom sjedio i neke žene i ljudi su me umivali. Doživio sam šok”, objasnio je.

Dalje kaže da je u Srebrenicu prvi puta otišao prošle godine, “na nagovor prijatelja i uz šaku tableta”.

“Sve do momenta ukopa sam bio dobar, a onda sam prišao tamo da pomognem pri ukopu i doživio nešto što me dugo prati – doživio sam tri sestre koje ukopavaju svog brata”, kazao je i dodao:

“To je užas bio, vjerujte. To me je toliko slomilo da je moj dolazak u Sarajevo bio porazan, Ja pet dana nisam mogao sebi doći”.

Ljuca kaže da je treći dan shvatio da mora nešto reći.

“Pjesma je nastala 16. jula, pet dana nakon ceremonije u Potočarima”, pojasnio je u razgovoru sa Almom Dautbegović-Voloder.

Pogledajte emotivnu reakciju Sinana Ljuce dok recituje svoju pjesmu o Srebrenici.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.