Fotografija pod nazovim "Deda" autora Aleksandra Čavića iz Banjaluke osvojila je prvo mjesto na Izboru za najbolju sportsku footgrafiju "Tomislav Trojak" u Tuzli. Na drugom mjestu je fotografija „Džekson pogađa“ autora Jasmina Hadžića iz Zenice, dok su poziciju trećeg podjelili Jelena Đurđević iz Banjaluke, te Goran Lončar iz Tuzle. Iz Centra Kreativnih aktivnosti iz Tuzle, kao organizatora ovog Izbora, na ovaj način željeli su pokazati koliko kvalitetnih reportera imamo u svim sportovima, iako rade u teškim uvjetima.
Najbolja ovogodišnja sportska fotografija pokazuje djeda koji je na banjalučkom maratonu istrčao rutu od 21 kilometar. Objektiv Aleksandra Čavića uhvatio je tu radost.
“Sportska fotografija je trenutak. Nikad ne znaš kada će naići, za razliku od drugih vidova fotografije. Nikad ne znaš kada ćeš napraviti tu fotografiju da ostavi uticaj na ljude”, priča Čavić.
“Osim što je cilj ove manifestacije da se Tomislav Trojak ne zaboravi, cilj je i da se ne zapostavi sportska fotografija. Da se zna kolika je njena vrijednost posebno kada prođe određeno vrijeme i da se afirmišu mladi ljudi, koji su evo pokazali se i javljanjem na naš konkurs, da se afirmišu i što više bave sportskom fotografijom”, dodaje Nedim Salaharević, Centar kreativnih aktivnosti Tuzla.
Iskustvo, kvalitetan aprat i objektiv, detalji, grimase na licu, dinamika, oštrina samo su dio potrebnog za kvalitetnu sportsku fotografiju.
“Sportska fotografija je vid dokumentarne fotografije i ona je uvijek sposobna da dokumentuje jedan trenutak u životu čovjeka u sportu. Ona pokazuje lijepe, ali i one tužne trenutke”, pojašnjava Robert Andrejaš, žiri Izbora za najbolju sportsku footgrafiju “Tomislav Trojak”.
Iako je sportska fotografija jako zahtjevna, autorska djela koja su stigla na ovogodišnji Izbor “Tomislav Trojak” pokazuju da sportska fotografija drži interesovanje mnogobrojnih fotografa iz Bosne i Hercegovine.
A među njima nalaze se i žene fotoreporteri koji okidačem hvataju najbolje momente poput onog na kajaku na Vrbasu.
“Ja sam jedini ženski fotoreporter u Banjaluci. Nisam sportski fotograf, već sam fotoreporter koji porkiva sve oblasti. Igrala sam košarku 18 godina, pa mi je sport uvijek drag i sad ga forsiram i preko fotografije”, otkriva Jelena Đurđević, fotografkinja.
Fotoreporteri u BiH po kvaliteti kažu da ne zaostaju za kolegama iz Evrope, ali daleko su iza njih sa opremom i plaćama.
“Reći ću vam podatak da su fotografi na zapadu sigurno sedam do deset puta plaćeniji od nas. Apelujem na vlasnike medija, da povećaju plate i honorare fotoreporterima i da što više ulože u opremu. Ako žele dobru fotografiju. U suštini, imaju je i ovako jer se mi snalazimo”, ističe Darko Zabuš, fotograf.
“Vrlo je zahtjevna. Pogotovo dvoranska fotografija gdje kod nas sportske dvorane nemaju dobru rasvjetu. Mi se mučimo i patimo da napravimo iole dobru fotografiju za medije”, navodi Ahmet Bajrić Blicko, fotograf.
A svakako dobre fotografije ostavio je Tomislav Trojak, posebno sa Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, te iz Firence kada su košarkašice tuzlanskog ˝Jedinstva˝ postale evropske prvakinje. Ali ostavio je i zadatak mlađim naraštajima da njeguju i čuvaju fotografije kao sportsko blago Bosne i Hercegovine.
N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook|Instagram i UŽIVO na ovom linku.
