Povodom Dana maternjeg jezika Filozofski fakultet u Tuzli organizovao je Izložbu ahivskih dokumenata srednjevojekovne Bosne "Tragom kulturne Baštine: Povelje Srednjovjekovne Bosne". Riječ je o skeniranim dokumentima iz Državnog arhiva u Dubrovniku jer naša zemlja ima samo jednu orginalnu povelju. Naša pisana građa o srednjovjekovnoj Bosni nije sačuvana na mjestu gdje je nastajala, već je uništena ili odnesena, pa se danas nalazi po raznim svjetskim arhivima, a najviše je ima upravo u Dubrovniku.

Među izloženim poveljama je i on Kulina Bana iz 1189. godine napisana bosančicom. Kroz ove dokumente može se pratiti razvoj pisma i jezika, pokazuju našu povijest, kulturu, pismenost i postojanje na prostorima srednjovjekovne Bosne.

“Na ovim poveljama imamo zabilježena naša prva predprezimena. Ta naša prezimena možemo pratiti stoljećima. Od početka 13. stoljeća, od prezimena Hreljić, Turbić, Vukčić, Pavlović… Ta ista prezimena pojavljuju se se u narednim poveljama u 14. i 15. stoljeću”, ističe Amira Turbić Hadžagić, Odsjek za bosanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Izloženi arhivski dokumenti Srednjovjekovne Bosne nastajali su od 12. do 15. stoljeća. Orginali se nalaze u Državnom arhivu u Dubrovniku i služe u svrhu edukacije studenata i učenika.

“Prezentacija je mnogo zanimljiva. Učenicima je lakše učiti ovako nego na času ili za knjigom”, kaže Ema Jurišić, Osnovna škola Miladije.

“Jako je bitno jer im na taj način otvaramo mogućnosti da danas, sutra se zainteresuju i postanu i sami istraživači svog maternjeg jezika, da vide koliko godina i vijekova naš jezik postoji i opstaje”, dodaje Majda Štum Džaferagić, Osnovna škola Miladije.

Povijest maternjeg jezika je područje koje nije dovoljno istraženo i ostavlja prostora za izučavanje, posebno ako se uzme u obzir da se ovi dokumenti uopšte i ne nalaze u našoj zemlji, smatra struka.

“Ne samo iz oblasti jezika, prvo se pomisli na jezik. Ostavlja se mogućnost za interdisciplinarna istraživanja. Mi u Bosni imamo neprocjenjivo blago koga nismo doista ni svjesni”, smatra Nihada Delibegović Džanić, Filozofski fakultet UNTZ.

Srednjovjekovne povelje koje su naše kulturno naslijeđe ili su uništene, ili zagubljene, a najčešće su otuđene.

“Mi živimo u sadašnjosti, ali ne možemo živjeti bez naše nasljeđene kulturne baština. Ona govori o nama, ko smo, šta smo, šta smo bili, šta su bili naši preci. Ne možemo govoriti o sadašnjosti bez naše prošlosti”, poručuje Turbić Hadžagić.

A ta naša prošlost nas obavezuje da je izučavamo i proučavamo sa kulturnog, povijesnog, filološkog, likovnog i drugih aspekata. Sve zbog budućih naraštaja.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram i UŽIVO na ovom linku.