Arhitekta Amir Vuk Zec, poznat po kombinaciji tradicionalnog i modernog, u Novom danu za N1 govorio je o svom odnosu prema prostoru, urbanoj jezgri grada, neizostavnoj novogradnji.

Koliko vas je odrastanje u Sarajevu formiralo u poslu kojim se bavite?

Sarajevo je meni najveći učitelj. Odrasti u ovom gradu, u ovoj kotlini, u prostoru koji je poprilično ograničen, a daje mnoge informacije o prostoru… Malo je gradova – ima i većih i ljepših – gdje vi fizički tijelom možete osjetiti taj prolaz između istoka i zapada. Zašto je “Evropa” najznačajnij hotel na Balkanu? Ako uzmete sobu u tom hotelu i ako gledate prema čaršiji, istoku, vi gledate prema Aziji. Ako se desno okrenete vi gledate na zapad. Ovaj grad daje lekciju tog prostornog osjećaja.

Odakle je najljepši pogled na Sarajevo?

Kako Sarajlije vole reći, sa “memli” strane Miljacke, od Bibana. Popodne sa one strane Trebevića Sarajevo je predivno. Što kaže stari profesor Bogdan Bogdanović iz Beograda, koji je volio Sarajevo, nema veličanstvenijeg ulaza u Sarajevo nego kad se željezničkom prugom ulazilo od Bistrika i onda se pred vama Sarajevo otvori kao torta sa mnogo svijeća. Tu uđeš i u sebi ponoviš onu Andrićevu: “Ovo je Grad”.

Kako se danas gradi u Sarajevu?

Nažalost, mi smo danas došli do dvokrilnog prozora, dok su, recimo, u starim bosanskim kućama, na spratu, prozori bili jedan do drugog. Mjerilo se bogatstvo kuće brojem prozora. Ali su u avlijskom zidu prozori bili “k'o benovi”. Danas po prozorima može se vidjeti ta kalkulacija onoga koji pravi jer je izidati zid jeftinije nego napraviti prozora. Ne puštamo unutra dovoljno svjetla. To je jedan spekulantski odnos. O nama ne treba niko govoriti samo treba vidjeti šta radimo i gradimo.

Svo razmišljanje o gradu smo prepustili opštinama. Nemamo generalnu strategiju, a grad izgleda kao da nismo zadovoljni i to je do nas. Nikoga ne možemo kriviti – ni HDZ, ni Dodika. Praveći Sarajevo pravimo i sebe, svoj identitet. Ne može to biti samo posao jednog zavoda ili nas arhitekti. Tu moraju biti uključeni svi ljudi od književnika, slikara, umjetnika…sve se to tiče nas. Mi ne gradimo, mi prznimo po gradu. Vi nemate pripremlje plana, uvijek je promjenljiv. Prostorom se nagrađuje ili kažnjava, kontrola nad prostorom je kontrola nad nama i to je uvijek pod jakim pritiskom politike.

Jeste li zadovoljni izgledom Marin Dvorom?

Svako od nas ima ideju. Marin Dvor je određen kada je onaj Austrijanac stavio Zemaljski muzej, kao danas kada bi galeriju stavili u Tarčinu. To je toliko daleko bilo. Bila je tada čuvena Željeznička stanica, jedna od najljepših, i kada dođete u Sarajevu krenete od stanice, dočeka vas fontana i žabe, vi se umijete, sjednete u tramvaj “1” i prođete malo bulevarom i već ste na Marin Dvoru. Vi ste u gradu. Ponavljam rečenicu profesora Bogdanovića – danas kada ulazite u naše gradove kao kad bi te u dnevni boravak uveli kroz WC ili špajz. Marijin Dvor sa Parlamentom i Muzejom mora biti, i jeste, centar jedne države. Mora se tako i gledati.

Opširnije možete pogledati u videu.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram i UŽIVO na ovom linku.