Sarajevski Kamerni teatar 55 ugostio je sinoć u dupke punoj dvorani beogradski ansambl predstave "Gospođa Rosa", koju je po romanu Romena Garija adaptirao i rediteljski priredio Stefan Sablić.

Vrhunskom glumačkom kreacijom sarajevsku je publiku počastila istaknuta beogradska glumica Jelisaveta Seka Sablić, uz koju je na sceni u ništa manjem svjetlu bio mladi glumac Miloš Klanšček, a potom i Mladen Andrejević te Bojan Dimitrijević.

Emotivna predstava koja je kod publike pobudila i smijeh i suze, u središtu priče ima gospođu Rosu, Jevrejku i nekadašnju prostitutku koja je preživjela Aušvic, a u ostatku života bavila se prihvatanjem djece drugih prostitutki koje ih nisu mogle odgajati. Za svakog od njih se emotivno vezala, ali najdublju konekciju ostvarila je s malim muslimanom Muhamedom, zvanim Momo, posljednjim djetetom koje je ostalo uz nju u njenim poznim godinama.

Rosa već povremeno počinje gubiti razum i vezu sa stvarnošću, ali Momo ipak odlučuje do posljednjeg ostati uz nju. Određeni segmenti predstave popraćeni su strašnim slikama iz Aušvica na platnu postavljenom uz scenu, uz koje gospođa Rosa ima bolna i traumatična sjećanja na taj period života.  

Ujedno, kroz cijelu dramu provlači se i nit priče o vječitoj mržnji koja potječe od različitosti vjera, rase ili boje kože.  

Glumica Jelisaveta Sablić govorila je o predstavi s novinarima netom prije njenog početka, naglašavajući upravo segment sveprisutne mržnje u svijetu. Smatra da je tužno što toliko mržnje ima oko nas, te da ju je nekada sramota što se o tome toliko govori.

“Zdrav razum bi podrazumijevao da te mržnje ne bude i da to bude normalno, da se s tim rodiš i s tim živiš. U mojoj generaciji smo tako vaspitavani. Roman na kojem je bazirana ova priča oslanja se na Drugi svjetski rat, holokaust i različite vjere, a govori i o strašnoj bijedi te posljedicama koje svaki rat ostavlja“, kazala je ona.

Sablić je mišljenja da je priča o gospođi Rosi tužna, ali ujedno vrlo duhovita i mnogo mudra. Sve je, kaže, istinito i životno ubjedljivo. Posebno je prokomentirala duhoviti sloj predstave.

“Od mene ljudi uvijek očekuju da se smiju i stoga uvijek imam malu zadršku da li sam ih dovoljno nasmijala“, istaknula je.

Pohvalila je talent mladog glumca Miloša Klanščeka, podsjetivši da su upravo njega izabrali za ovu ulogu nakon samo jedne čitajuće probe, na kojoj je bila iznenađena da neko tako dobro instiktivno glumi.

Ova vrsna glumica ne krije da je u poslu stroga, naglašavajući da drugačije ne zna uraditi posao. Smatra da na tom polju nema popuštanja te da propusta ne smije biti.

“Od mladih dana imam jako formiranu disciplinu koju ne bih mogla da promijenim ni da želim. Kada govorimo o tome da li više volim teatar ili televiziju – sve apsolutno zavisi od toga šta se dobije kao zadatak i da li mi je on blizak.  Iako, malo je dosadnije raditi na filmu, jer se sve sjecka“, kazala je ona.

U konačnici, navela je da se ovim dolaskom u Sarajevo podsjetila na posebnu srrdačnost koja je uvijek bila odlika Sarajlija, te da je na takav način u ovom gradu uvijek dočekivana “od kada zna za sebe”.  

Predstava “Gospođa Rosa” igrana je na više scena u Srbiji i Hrvatskoj, a radila ju je Ludens produkcija iz Beograda.