Bh. tradicija prema svojim estetskim vrijednostima pripada u vrhunska ostvarenja. Bilo koji elemenat narodne kulture, pjesma, sviranje, ples, nošnja usavršavali su naši preci godinama, da bi na kraju svi ti elementi dobijali konačnu cijenu.

Za Novi dan se iz Mostara javila reporterke Đenana Kaminić koja je razgovarala sa gostom Šabanom Karajićem, inače sazlijom koji osim što svira šargiju i saz, također ručno pravi ove instrumente.

“To sam naslijedio od oca, ja i petorica braće smo to prihvatili da prenosimo s koljena na koljeno. Ja sam to prenio i na svoje sinove da i oni nastave, kako bi se očuvala tradicija“, kazao je Karajić za Novi dan.

Kazao je da mlađe generacije to ne shvataju ozbiljno, ali da se i među mladim pronađe neko zainteresovan za ovaj instrument.

“Mlađe generacije to ne shvataju ozbiljno, kažu da to “nije ništa”, ali se mora raditi na očuvanju. To je naše. Za strance je dobro kada vide da mi održavamo našu tradiciju. Poručio bi mlađim generacijama da se drže instrumenata“, dodao je on.

Kazao je da se šargija manje koristi, ali da za izradu dobrog i kvalitetnog saza treba tri mjeseca.

“Šargija se manje koristi, a ako želiš dobar saz da napraviš, treba najmanje tri mjeseca. Mjesec dana pravljenje i dva mjeseca treba da se osuši, u hladnoj prostoriji“.

Šaban je ispričao anegdotu o jednom sazu kojeg je prodavao dva puta.

“Taj saz je star više od 100 godina. Dva puta sam ga prodavao i dva puta mi se vraćao. Tako sam odlučio da ga zadržim za sebe, valjda mu je tako suđeno“.