Umjetnica Lejla Porović, koja živi i radi u Švedskoj, a čija je izložba "Majke Srebrenice" u julu ove godine predstavljena u Pakistanu, dok bi uskoro trebala izlagati i u Indiji, u razgovoru ističe kako je izabrala da obradi temu genocida u Srebrenici jer, kako i sama kaže, to je najveća rana u historiji bosanskih muslimana.

Porović napominje kako je njen rad dio velikog projekta koje je 2009. godine pokrenulo Udruženje likovnih umjetnika Švedske i Finske na temu “Žena i mir”.

“Švedska i Finska su htjele jednostavno da razumiju veliki broj izbjeglica koje obje zemlje prihvataju iz ratom pogođenih područja. U projekat je bilo uključeno 14 umjetnika i umjetnica. Bila sam jedina koja je doživjela rat. Moj rad je izazvao veliku pažnju. Odmah sam znala da ću obrađivati temu Srebrenice jer je to najveća rana u historiji našeg naroda i jedna od najvećih mrlja u historiji čovječanstva. Taj proces rada i istraživanja na koji način ću uraditi temu je bio jako mučan. Svaki put bude teško gledati snimke užasnih stradanja koje je naš narod doživio”, rekla je ova bh. umjetnica.

Gledajući snimke odlučila je da odabere videosnimak na kojem pripadnici “Škorpiona”, pod komandom Slobodana Medića zvanog Boca, u okolini Trnova strijeljaju šestoricu mladih muslimana iz Srebrenice.

“Sekvencu iz tog filma sam uzela i postavila kao veliku projekciju na zidu. Od te sekvence leti pet ptica koje predstavljaju Majke Srebrenice, žene heroine koje i nama, ali i svijetu govore priču o Srebrenici, tu užasnu bol koju su doživjele, a koja još uvijek traje jer one još uvijek nisu pronašle svoje mrtve sinove, očeve i ostalu rodbinu.

Željela sam da uzdignem te žene, koje su veliki borci koji se zalažu da čitav svijet zna za stradanje Srebrenice, ali isto tako da se i mi sami podsjećamo šta nam se desilo. Te ptice koje predstavljaju majke Srebrenice sam oblijepila novinskim člancima koji govore o Srebrenici što predstavlja proces identifikacije. Odabrala sam da za tehniku ne koristim ljepilo nego sam koristila brašno i vodu koji su nedostajali u ratu, zbog čega su mnogi ljudi izgubili i živote.

Ptice koje lete, koje su preživjele i koje su slobodne, su vezane teškim lancima za videoprojekciju i zapravo nose sjećanja i priču, i bez obzira što su slobodne i što su preživjele, one nikada neće moći da se oslobode tih teških bremena i svega što su doživjele”, objasnila je Porović.

Izložba nekoliko puta prikazivana u Švedskoj i Finskoj

Izložba je nekoliko puta prikazivana u Švedskoj i Finskoj, a posljednji put u Islamabadu povodom 20 godišnjice genocida u Srebrenici.

“Reakcija javnosti u Pakistanu je bila jako dirljiva i pozitivna. Bilo mi je drago vidjeti da se Srebrenica koristi kao parametar stradanja i drugih naroda u svijetu. Znači da se Srebrenica koristi kao parametar i nešto što se ne smije više nikada desiti nikome u svijetu”, smatra ova umjetnica sa adresom u Švedskoj.

Napominje kako je potrebno konstantno raditi nova djela i priče o Srebrenici kako se nikada ne bi zaboravio genocid koji se desio u tom gradu u julu 1995. godine.

“Srebrenica je nešto što se nikada nije smjelo desiti i nešto što se nikada ne smije zaboraviti. Nažalost, jako mnogo je Srebrenica širom svijeta za koje se čak i ne zna. Mislim da je sve što se radi o tome nedovoljno. Čak i 20 godina poslije genocida nismo pronašli sve nestale, još se traže kosti ubijenih Srebreničana. To nije tragedija samo za naš narod nego i za čitavo čovječanstvo”, mišljenja je Porović.

Na kraju razgovora napominje kako je neshvatljivo i nehumano da se u jednom demokratskom društvu još uvijek negira genocid u Srebrenici koji se desio pred očima cijelog svijeta.

“Negirati genocid u Srebrenici! Nemam sluha za negatore. Uopšte nemam komentar. To je nešto što je jako suludo, negirati genocid u Srebrenici. To je nevjerovatno”, rekla je ova umjetnica.

Naglasila je kako uskoro planiralo održati izložbu “Majke Srebrenice” u Indiji odakle je dobila poziv dodajući kako se nada da će njena izložba ugledati svjetlo dana i u BiH.