Saidin Salkić je multimedijalni umjetnik iz BiH koji živi u Australiji. Bavi se sa nekoliko vrsta umjetnosti - jednako se koristi filmom, muzikom, slikarstvom i književnošću, a za N1 je govorio o svojoj novoj izložbi, kćerki koja se zove Sevdah, ali i o njegovom stvaralaštvu.
Izložba ovoga umjetnika rodom iz Srebrenice, a koji živi i radi u Australiji, se zove Migracija. “Radi se o slikama na trodimenzionalnim objektima i kao dio nje radiće se i aukcija za umjetnički projekat kojeg radim u sklopu Centra za mlade Visy Cares Hub, kojima treba neka vrsta pozitivnih životnih smjernica kroz umjetnost. Dakle, radi se o slikama na 3D objektima i to je i jedan od razloga zašto se izložba zove Migracija – migracija slikarstva sa zidova, gdje je taj relevantni fokus historijski proveo isuviše vremena“, komentarisao je Salkić.
O tehnikama koje koristi kroz izložbe je rekao kako stvari konstantno evoluiraju u zavisnosti na čemu čovjek radi, tako da na njihovu evoluciju utiče sve.
Salkić je svestrani multimedijalni umjetnik koji se pored slikarstva bavi filmom, muzikom i prozom. Na pitanje da li može za jednu od tih oblasti reći da je njegova “najveća ljubav” ili se podjednako pronalazi i izražava u svakoj i na koji način, Salkić je kazao: “Oni se u meni dijele tek onda kad se formulišu u ovu ili onu vrstu umjetnosti, ali su potpuno kompaktan i nerazdvojiv dio bića dok nastaju unutra“.
Uradio je do sada tri filma, a govorio je i o posljednjem. “Moj novi film Manifesto of a Defeated Poet je skoro završen, prije par dana dostignut je master. Film je rađen sa Johnom Cummingom. Dugometražni je i već o njemu postoje eseji i spisi. Njegovo putovanje tek počinje, tako da je sada situacija u toj fazi“, izjavio je Salkić.
Na pitanje da li je Srebrenica vječna inspiracija je odgovorio: “Nekad se čovjek osjeća da je u nekom drugom, već preživljenom intervjuu, ali naravno da je to ponekad tako. Sve je dio čovjekove inspiracije, neke stvari naravno imaju nedostižan prioritet i važnost same po sebi“.
Ime Salkićeve kćerke je Sevdah, a o tome zbog čega je odabrao baš to ime je rekao: “Sevdah je sad nešto iznad svojih pređašnjih definicija. Sad je Sevdah moja Sevdah. Sve druga značenja te riječi za mene su sad manje važna, iako naravno sve je to u čovjeku kao jedna velika ljubavna, lirska, melanholična guta“.
Na pitanje kako se osjeća kada posjećuje Srebrenicu i da li bi se vratio u taj grad da živi je odgovorio pjesmom:
“…Ostadoh
kao neki nelijepi
pusti čovjek
bez svoje mahale…“
Dodao je kako je mnogo teško otići, a još se teže vratiti. “Čovjek jednom mora da shvati da treba da gradi neku novu mahalu tu gdje je sada, iz početka iz temelja. Ja živim u društvu gdje se aktivno govori 150 različitih jezika i tu ja sada gradim svoju mahalu. Osjećam da se intenzija te gradnje polako povećava. Uključen sam u razne projekte, radim umjetničke radionice, novi film je završen, sve je više posla, čovjek polako upada u mrežu rada i tako se možda i najbolje osjeća”, naglasio je Salkić.
Za kraj je poručio: “Pozdrav jednoj staroj zemlji uzdaha i zagrljaja – Bosni i Hercegovini, pošto znam da i dole ima i jednog i drugog“.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
