Nakon petomjesečnog renoviranja dijela zgrade Narodnog pozorišta Tuzla, glumci bi se u ovu kulturnu ustanovu trebali vratiti 12. februara, kada je najavljena premijera predstave ˝Ko se boji Virdžinije Vulf˝. Cijeli februar bit će u znaku predstava domaćih i gostujućih pozorišta, a da bi sala do tada bila gotova, ovih se dana vrše posljednje dorade.

˝Glumci jedva čekaju da se vrate u pozorište, koje je posljednji put renovirano 1953. godine. Grad Tuzla dobiva odštetu zbog ekološkog zagađenja proizvodnjom električne energije, pa je iz tog iznosa izdvojeno 375.000 KM za obnovu sale i za sanaciju krova zgrade, a ostatak objekta će malo sačekati. Radovi su počeli u avgustu, međutim zbog oronulosti zgrade, moralo se sporije i vrlo pažljivo raditi˝, objašnjava Armin Ćatić, direktor Narodnog pozorišta Tuzla.

Izvinjavajući se što ne možemo ući u salu, čiji se pod i scena moraju sušiti zbog lakirerskih radova, Ćatić ističe da će glumci ubuduće ˝na sceni biti potpuno bezbjedni˝.

˝Ovako će nam svima biti lakše raditi. Izvršeno je atestiranje scene, tako da neće biti opasnosti da se otkači dio scenografije i da sa visine padne teg od npr. pet kilograma. I majstorima svjetla bit će jednostavnije, a publici će biti ugodnije. Ranije su s pravom prigovarali zbog neudobnih stolica. Sada imamo 290 sjedišta, odnosno 60 manje nego prije, a povodom otvaranja renoviranog dijela zgrade, pripremamo pravi pozorišni praznik za gledatelje˝, navodi Ćatić.

Naime, publiku očekuju ˝vanredni˝ Tuzlanski pozorišni dani, koji se zbog obnove pozorišta, nisu mogli održati u oktobru 2015, tako da će ove godine biti održane dvije revije.

˝Cijeli februar bit ćemo domaćini pozorištima iz BiH i okruženja, a premijerno ćemo predstaviti i svoju predstavu ´Djeca s kolodvora Zoo´. Stara publika će se vratiti, a nova će svakako doći u našu ustanovu. U vezi s publikom, a imamo najbolju publiku na svijetu, moram naglasiti da Narodno pozorište Tuzla, sve dok radi u ovom sastavu, neće biti mjesto elitizma i samoprozvanih elitističkih grupa i pojedinaca. Oni koji očekuju poseban tretman samo zato jer su rođeni u Tuzli, neka ga zaborave. Takvi posjetitelji smatraju da im trebamo slati pozivnice i uvrijede se ako ih ne dobiju, a ja bih im ovom prilikom poručio da je biletarnica i dalje na starom mjestu˝, priča Ćatić, dodajući da je po prirodi ˝istinoljubiv, ali da vremena nisu takva˝.

Ovaj mladi direktor, koji je inače šesti direktor u historiji ove ustanove i prvi diplomant tuzlanske Akademije dramskih umjetnosti, ističe da obnaša funkciju za koju se ˝niko ne otima˝.

˝Pozorište nije BH Telecom ili Elektroprivreda BiH pa da se svi jagme, a da se preko veze i političke stranke zapošljavaju ljudi bez kvalifikacija. Osim što morate znati raditi i što morate raditi, to je institucija koju morate osjetiti u potpunosti, a to je tako od antičke Grčke pa do danas. Ovo je ustanova kulture u kojoj morate osjetiti svakog radnika, svaku prostoriju, pa i onu šteku kada ujutru otvarate vrata dolazeći na posao. Pozorište se mora i voljeti da bi se za njega borilo, kao što su to radili svi moji prethodnici, svi glumci i drugi uposlenici. Obrazovanje je srce svakog, pa i bh. društva, a kultura je njegova duša. Ako se duša ne čisti, to nije dobro˝, smatra Ćatić, koji do kraja godine namjerava odbraniti doktorat kod mentora Darke Lukića, na Sveučilištu u Zagrebu, o temi ratnih bh. drama.

Ćatić napominje da će prilikom otvaranja ˝nove-stare sale˝ biti spreman za sve pokušaje umanjivanja značaja građevinskih radova i promjene enterijera.

˝Okruženi smo ljudima koji uopće ne dolaze u pozorište, nego prolaze pored njega i pričaju da se ovdje ništa ne radi, iako naši rezultati i gostovanja govore suprotno. Sve što napravimo, doći će neko i pokušati to omalovažiti. Npr. pitat će: Zašto pod niste obojili plavom ili što stolice nisu narandžaste, a zavjesa za nijansu crvenija? Kupili smo najbolje stolice koje su se mogle naći na tržištu. Osim toga, znamo da novo najbolje miriše. Najbolje miriše nova košulja koju kupite i kojoj se radujete, a kamoli zgrada u kojoj radite ili živite˝, govori sagovornik AA.

Ćatić napominje da su uvijek otvoreni za konstruktivnu i osnovanu kritiku, a i ˝promjene u zgradi pozorišta govore da se nešto u društvu mijenja nabolje˝.

˝Provincije u glavama ljudi opasna su stvar, jer ima onih koji ne dozvoljavaju promjene. No, konstantni pesimizam i neargumentovana kritika, te pričanje samo da bi se pričalo, izjest će one koji ih stvaraju. Takve pozivam da dođu bez predrasuda i da dozvole da do njih dopre ono što se govori na sceni. Neka se oslobode svog mraka i bit će im bolje, a mi ćemo im u tome pomoći, jer naš kolektiv, ne samo glumci, nego i portiri, čistačice i svi ostali, veoma smo pozitivni i optimistični ljudi˝, navodi direktor najstarijeg bh. pozorišta.

Opisujući uslove u kojima rade, Ćatić ističe da im nedostaje sedam ljudi, koliko ih se penzionisalo u proteklih nešto više od godinu.

˝Iako nije novac u pitanju, jer su njihove plaće budžetom obezbijeđene, nemamo novih zapošljavanja zbog čestih političkih promjena u Tuzlanskom kantonu (TK). Sve to koči naše dalje funkcioniranje. Stalno se mijenjaju pozicije i baš kad sa jednim ministrom kulture uspostavimo kontakt, on biva smijenjen i dolazi drugi, odnosno treći. Očekujemo dogovoreni sastanak iduće sedmice sa Begom Gutićem, premijerom TK i predstavnicima Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, kao i da nas pozovu na sastanak između Grada Tuzle i Vlade TK, kada se o budućnosti pozorišta bude govorilo povodom revidiranja suvlasništva˝, rekao je Ćatić, navodeći da je Vlada obezbijedila 30.000 KM za analizu cijele zgrade pozorišta, tačnije za izradu projekta i ocjenu stabilnosti objekta.

Uprkos tome što rade bez šminkera-vlasuljara, krojača, jednog majstora tona, bez šefa zajedničkih službi, umjetničkog direktora, garderobera i jednog glumca, ovaj kolektiv pun entuzijazma i želje za novim ostvarenjima, vraća se na svoje radno mjesto.

˝Ne može glumac sam sebe šminkati prije predstave i ne zanima me što neki tvrde da to tako može i da tako treba jer su vremena teška. S obzirom na to da je novac predviđen, očekujemo da će pitanje novih uposlenika uskoro biti riješeno. Također, zahvaljujem se uposlenicima Narodnog pozorišta Tuzla koji su imali strpljenja tokom renoviranja. Ljudi ne mogu shvatiti koliko smo se zaželjeli naše scene, igre i naše publike. To je prednost ovog posla, kada jedva čekate da stanete pred publiku koju cijenite. Hvala svima koji dolaze u pozorište i koji su bili sa nama svih ovih godina˝, zaključuje Ćatić.