"Kiss The Future" najnoviji je dokumentarac o ljubavnoj vezi irskog benda U2 sa Sarajevom pod opsadom, a u ovom dokumentarcu frontmen Bono Vox još jednom govori o gradu koji je postao simbol otpora i prkosa. Na njemu je radio Bill Carter, američki humanitarac i novinar, koji je i pokretač ove dugotrajne ljubavne veze benda U2 i Sarajeva. Carter je u ekskluzivnom intervjuu za N1 govorio o boravku u opkoljenom Sarajevu i omogućavanju Sarajlijama da se njihov glas putem satelita čuje širom svijeta. Govorio je i o novom filmu i ljubavi prema BiH.

Kako je nastao drugi film u Sarajevu?

Na promocija filma “Kiss The Future” prisustvovao je veliki broj Bosanaca i Hercegovaca. Carter ističe da je ukupno bilo 1.800 ljudi.

“Bono, Adam, Matt Damon i cijeli tim koji je pomogao da se napravi film su bili tamo. Ovacije su trajale 10 minuta. Ljudi su bili dirnuti, to je nevjerovatna priča”, rekao je Carter.

Govoreći o snimanju filma, kazao je kako mu je bilo čudno gledati svoje prijatelji na kameri koji su pričali vrlo osobne priče. A gledati na velikom ekranu, bilo je, kako kaže, moćno.

“Nadam se da je to ljudima bilo katarzično na neki način”, rekao je Carter i dodaje da zvuk filma, koji je radio Samir Fočo, nikada nije čuo.

Do saradnje sa Damonom i Afleckom je došlo preko reditelja Nenada Čičina Šina. Ističe da je Damonova kompanija bila u velikoj mjeri uključena u širenju priče o dokumentarcu. Čičin je komuniciroa sa Damonom, a Carter sa Bonom i spojili su se.

No, sami koncert i priča o njegovom dogovoranju tokom opsade Sarajeva, nije bila dovoljna da bi U2 snimio film. Carter navodi kako je morao oblikovati priču koja svima nije poznata.

“To je bilo ubrzano nakon 6. januara u Americi. Tada su ljudi pozvani na buđenje s porukom da brzo mogu izgubiti sve ako se ne budu sačuvale demokratske institucije. Takvo nešto dovelo je do uključivanja tema koje će film učiniti većim do same Bosne. Onda imamo Ukrajinu, počelo je kada smo putovali za Sarajevo kada smo radili prve intervjue”, naveo je.

Satelitski prenos iz opkoljenog Sarajeva i U2

Za Sarajevo kaže da je jedinstveno po kulturi, umjetnosti, muzici, pozorištu, poeziji. Zato se uvijek vraćao Sarajevu i nije htio otići. Zato se i obratio U2 bendu 1993. godine. I to u intervjuu na TV-u i skrenuo im pažnju na opsadu Sarajeva. Tada je bend U2 učestvovao u noćnim satelitskim prenosima s Bosancima tokom nastupa. Ključnu ulogu u realizaciji ovoga imao je upravo Carter.

Carter je kazao kako je htio otići iz Sarajeva nakon dvije sedmice jer nije bio spreman na ono što je doživio – ljudsku patnju. Ali, počeo je upoznavati ljude i ostao je.

“Čuo sam humor, družbu ljudi u prostoriji, razgovore… Nije mi trebalo dugo vremena da se zaljubim u mnogo ljudi. Prijalo mi je mišljenje Bosanaca. Volim bosanski humor, kako se Bosanci smiju, šale se svime. Vrlo je pametno mjesto, zabavno mjesto, s razvijenim obrazovanjem i kulturom. I vidjeti to u tim okolnostima, da sve ipak cvijeta, je bio fenomen. Želite to prigrliti, podstaći, podržati i sve što možete da uradite da to izađe na vidjelo. Sjećam se jedne stvari. bio sam blizu porodice u Sarajevu. Čiva je slikao, imao je kćerke Emru i Anju. Imao je izložbu slika. Tamo gdje se održavalo, bilo je užasno zbog snajpera. I svi su utrčavali na izložbu. Zatim bi se smirili. Svi su bili odjeveni u odijela i otvorila se izložba. Ljudi su rizikovali život da bi prisustvovali izložbi. I naravno tu smo da podržimo prijatelja, slavimo život. Bilo je nadrealno. Ne možeš prestati biti čovjek u ratu. Pogotovo u opsadi. Sve je tada nestalo, ali su ostale stvari poput muzike, umjetnosti…”, prisjetio se.

Kaže da je U2 znao da je bio dio muzičkog bijega iz opkoljenog grada, odnosno da su se njihove pjesme slušale kako bi se zvuci granata prigušili. A Carter je rizikovao svoj život noćima kako bi se njihov glas čuo. Živio je na sedmom spratu sindikalne zgrade gdje je spavao na podu. Bila je pod stalnim metama napada.

“Svaki dan sam dolazio kući satelitima. Bilo je to jako čudno iskustvo. Prvo sam morao odvesti ljude u TV postaju pa kući. Onda sam morao do toranj i penjati se i u mraku sedam spratova kroz staklo… Otvorim vrata, unutra nema nikoga. Spavaš na podu…”, prisjetio se.

“Trenutak slavlja”

A onda je dogovorio koncert U2 koji će uslijediti 1997. godine u Sarajevu i otišao je. Dugo je, kako kaže, osjećao krivnju “preživljavanja”.

“Koncert 1997. bio je veličanstven trenutak slavlja. Jedan tren da smo svi mogli biti zajedno”, kazao je.

Ipak, ponovilo se. Ovaj put u Ukrajini. Carter poručuje: “Važno je nezaboraviti. Sada imamo Ukrajinu. Imamo porast nacionalističkih tendencija u svijetu. Moramo aktivno djelovati protiv toga kako se isto ne bi dogodilo!”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad