Damir Šagolj za N1: Fotografijom sam ambasador istine s mjesta užasa

U rat je ušao kao mladić, bez ambicija da postane fotograf. Sarajevo je bilo opkoljeno, snajperi i granate svakodnevica, a fotoaparat samo tu i tamo u rukama jednog amatera.

"U ratu u Sarajevu me nije interesovala fotografija. Bio sam amater i vrlo malo sam slikao. Međutim, pred kraj rata, kad sam shvatio da treba tražiti neku profesiju, onda sam se uhvatio fotoaparata", priča Šagolj u emisiji za N1.

Fotografija je za njega bila izlaz, ali nikada bijeg. Kaže da nema načina da se čovjek navikne na ono što gleda. Ako se navikneš – gotovo je, sve je umrlo, i čovjek i slika.

"Čovjek se ne može navići na užase. Neki dan sam bio na pedijatriji navečer – jedno veče je da ti se život smuzči, a doktor to gleda cijeli život. Pretpostavljam da ima nešto što te učini da se toliko ne potreseš, ali da se baš možeš navići pa da to zamiriše na neku ignoranciju ili ravnodušnost – to sasvim teško. Bio bi to kraj priče", rekao je Šagolj.

Njegov objektiv prošao je Irak, Liban, Gazu, Afganistan, Mijanmar, Sjevernu Koreju. Svaka nova granica bila je nova rana i nova priča koja se ne može ispričati riječima – nego samo u jednom kadru.

"Gledam kroz vizir kamere tragajući za kadrom u kojem će se svi moji senzori i svi moji ožiljci toliko igrati da ću skoro izgubiti kontrolu. Fotoreporter nema mogućnost pisati tekst od 800 riječi ili emisiju od sat vremena, kao što imate vi. Imamo samo jednu fotografiju na koju treba staviti kompletan kontekst – sve u jednu jedinu sliku", objasnio je.

Kaže da je fotograf, ali i ambasador – šalje slike sa mjesta na koja prosječan čovjek nikada neće kročiti. Izbjeglički kamp, masovna grobnica, ulica pod snajperom, škola koja više nije škola...

"Ja sam s fotografijom, pogotovo kad idem na mjesta na koja obični ljudi ne mogu otići, neki ambasador kojeg je društvo poslalo na udaljeno mjesto da vidi šta se dešava i 'nama kaže'. Na meni je odgovornost da vidim šta se dešava, na primjer u izbjegličkom kampu na granici Mijanmara i Bangladeša, a zatim to prenesem ljudima koji su me poslali u misiju", dodao je.

Dobitnik je Pulitzerove nagrade. Priznanja su, kaže, ponekad teret, a ipak - ponekad i vrata koja otvore sva druga.

"Te nagrade su teret, iako su dobre jer ti otvaraju vrata i znaš da ono što si radio nije uzalud", rekao je u emisiji Izvan okvira.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad