Rikardo Druškić rođen je 1990. godine u Zagrebu i cijeli svoj odrasli život proveo je živeći i djelujući u Sarajevu. Njegov stvaralački opus broji različite forme umjetnosti koje prenose fascinantne ideje iz nesvjesnoga dijela kolektivne psihe stvarajući futuristički nadrealizam i trancendirajući nametnute norme i konstrukte u materijalnom, prolaznom svijetu. Slikanje, ulična umjetsnot, crtanje i digitalna umjetnost formati su u kojima ovaj mladi umjetnik izražava svoje tokove misli i dijeli ih sa publikom širom svijeta. Druškićeva prva video-izložba bila je humanitarnog karaktera, a njegovi radovi su izlagani, kako samostalno, tako i na kolektivnim izložbama u mnogim umjetničkim galerijama i javnim prostorima u svijetu kao što su: Sarajevo, Mostar, New York, Miami, Los Angeles, Dubai, Tajvan, Berlin, Brisel i Beč. Ovoga puta, oduševio je publiku u toploj Barceloni samostalnom izložbom koja je otvorena 6. aprila, a o utiscima i iskustvima sa te izložbe govorio je u intervjuu za N1.

Druškić svoje umjetničko stvaralaštvo smješta u visine nadrealnog prostora sa likovima i pojavama koji se zasnivaju na vjeri u svemoć snova i podsvjesnog manifesta metaforički ispisujući ovozemaljske mitološke narative, popularne klišeje, vlastite imaginacije i potencijalne projekcije koje čekaju društvo užurbanog rasta automatizacije, robotike i potom artificijelne inteligencije.

Zagonetno porijeklo svijeta više nije centar interesovanja – jedna od glavnih poruka Druškićeve umjetnosti jeste priprema čovječanstva za tehnološku revoluciju. Samo pitanje čovjeka i njegove zamjenjivosti  sada je tema i naučnih i filozofskih raspravljanja: jesmo li se toliko udaljili od prirode da ono što smo mi stvorili sada preuzima kontrolu nad skoro svim sferama čovjekova rada ili je to ipak nešto što je sama naša priroda? Koliko smo spremni na promjene koje čekaju, za sada, predvidivu budućnost? I da li je uošte važno kuda idemo ili je važnije koliko brzo ćemo tamo stići?

Druškić u svojim djelima istražuje sintetičku uobrazilju – prirodno i artificijelno se prepliću stvarajući šaroliki svijet različitih normi egzistencije i potencijalne realnosti koju dočekujemo premoščujući skoro sve društvene konstrukte i kontekste zagovarajući iracionalno, poetsko i revolucionarno djelovanje. Ili što bi Druškićevi kritičari rekli, “transcendirajući nametnute binarne opozicije”.

U svojim egzoteričnim i egzotičnim djelima on preuzima obavezu društvene imaginacije i projekcije: teži izaći iz sebe da bi ušao u svoju unutrašnjost i tako formirao arhetipsko polje značenja i fenomena koegzistencije onoga što je i tehnološko i spiritualno.

Za razliku od “Vrta zemaljske naslade” koju je Bosch tako napredno naslikao davne 1503. godine projicirajući i pakao i raj, ali i fenomenološku stvarnost, Druškićeva umjetnost, iako bi u jednom momentu mogla podsjetiti na stvaralaštvo ovog nizozemskog umjetnika, postavlja nas u mistična polja automatizovanog raja, blizu boga koji više ne stvara Adama već robota, u vožnju svemoćnim letjelicama, u razgovor sa hibridnim životinjama.

Artificijelna inteligencija nastavlja transformirati svijet u kojem živimo. Mi nastavljamo prelaziti granice. Budućnost nastavlja da bude mistična, a umjetnost imamo da ne bismo propali od istine.

Kako je počeo proces Vašeg izlaganja u Barceloni i kako uopšte umjetnici rade inostrane izložbe?

Postupak izlaganja u inostranstvu obično počinje kada se povežete s galerijom ili kustosom koji su zainteresovani za vaše radove. Ovo može biti putem preporuke drugog umjetnika ili galerije, putem vašeg veb-sajta ili društvenih mreža. Nakon toga, pregovarate o detaljima izložbe, uključujući datume, uslove izlaganja i transport vaših radova do odredišta.

Obično galerije imaju svoje specifične zahtjeve u pogledu vrste radova koje žele izložiti i veličine prostora koji su im na raspolaganju. Kada se dogovorite oko svih detalja, ugovor se potpisuje kako bi se osiguralo da su sve strane saglasne sa svim uslovima.

Kada se vaši radovi dostave u galeriju, oni se obično pregledaju kako bi se osiguralo da su u dobrom stanju. Nakon toga slijedi proces pripreme izložbe, što može uključivati postavljanje i organizovanje radova, osvjetljenje, dizajn kataloga i pripremu za otvaranje izložbe.
Uz to, važno je napomenuti da umjetnici koji izlažu u inostranstvu obično moraju voditi računa o zakonskim propisima i procedurama za transport i carinjenje njihovih radova, u zavisnosti od zemlje u kojoj se izložba održava.

Vaš stil je jako dinamičan: artificijelno i prirodno se isprepliću na plohi koja daje trodimenzionalnu dubinu svakog tvog rada: koja djela ste predstavili i da li je neki rad posebno zapažen od publike?

Izložio sam 30 radova od kojih su većina zapravo omazi starim majstorima. Kao umjetnika, zanima me istraživanje odnosa između ljudi i tehnologije, posebno napretka umjetne inteligencije i robotike. Zato sam odlučio zamijeniti ljude robotima u svjetski poznatim slikama u mom serijalu slika o AI. Na taj način želim stvoriti zanimljiv i uvidljiv komentar o savremenim pitanjima koja se tiču automatizacije, tehnologije i AI. Osim toga, moja umjetnička odluka da koristim robote umjesto ljudi također stvara upečatljiv vizualni kontrast između tradicionalnog i modernog, naglašavajući brze promjene i utjecaj tehnologije na naš svijet. Ipak najviše pažnje su uzeli radovi sa mojim originalnim, kompleksnim kompozicijama.

Kakvi su Vaši utisci bili i prije i nakon izložbe? Postoji li nešto što ćete pamtiti iz Barcelone?

Bio sam iznimno uzbuđen i nervozan prije otvaranja izložbe u Barceloni. Bilo mi je važno da izložba bude dobro organizirana, da slike budu kvalitetno prezentirane i da dobro komuniciram s publikom.
Nakon otvaranja izložbe, bio sam jako sretan i zadovoljan jer je izložba privukla puno zainteresiranih posjetitelja i dobila pozitivne kritike od publike. Bilo je fascinantno vidjeti kako su ljudi reagirali na moje slike i kako su ih interpretirali na svoj način. Također sam bio zahvalan galeriji La Maldita Estampa i timu ljudi koji su mi pružili priliku da predstavim svoj rad.

Rikardo Druškić/N1

Rikardo druškić/N1

Rikardo druškić/N1

Rikardo druškić/N1

Je li ovo veliki korak za uspjeh BH umjetnosti i zašto? Da li publika iz Španije poznaje umjetnike Bosne i Hercegovine?

Iskreno, ne bih rekao da je moja izložba u Barceloni velik korak za uspjeh bh. umjetnosti. Iako svaki uspjeh pojedinačnih umjetnika može doprinijeti širem prepoznavanju bh. umjetnosti u svijetu, mislim da je ipak potrebno mnogo više od jedne izložbe da bi se postigao značajniji utjecaj na globalnoj sceni.
Filozofski gledano, umjetnost i njeno značenje ne bi se trebali mjeriti isključivo kroz kriterijume uspjeha, već kroz njezinu sposobnost da nas inspiriše, otvori nove vidike, potakne na razmišljanje i osnaži nas da se suočimo sa suštinskim pitanjima ljudskog postojanja. U tom smislu, izložba u Barceloni bila je vrijedna ne samo zbog svog umjetničkog doprinosa, već i zbog mogućnosti da se umjetnost promatra kao most koji spaja različite kulture i ideje.

Nažalost, nije mi poznato koliko je publika u Španiji upoznata sa umjetnicima iz Bosne i Hercegovine. Međutim, smatram da je važno da umjetnici nastave stvarati i predstavljati svoj rad u međunarodnom kontekstu, jer to ne samo što doprinosi širenju kulturnih vrijednosti, već i otvara mogućnosti za razmjenu ideja, iskustava i umjetničkih praksi.

Koja je najbolja stvar u predstavljanju svog djela publici koja ima drugačiji isustveni koncept od onih u Vašoj domovini?

Najbolja stvar u predstavljanju svog djela publici koja ima drugačiji iskustveni koncept od onih u mojoj domovini je to što se otvaraju nove perspektive i mogućnosti za interpretaciju umjetnosti. Kada se umjetničko djelo prikaže publici koja dolazi iz drugačije kulturne i socijalne sredine, ono može pružiti nove uvide, izazvati nove reakcije i otvoriti dijalog o univerzalnim pitanjima koja se tiču ljudske egzistencije.
Ovo iskustvo mi pomaže da se suočim sa svojim pretpostavkama o umjetnosti i njezinom značenju, kao i da shvatim kako se moj rad percipira u drugačijem kulturnom i društvenom kontekstu. Kroz ovaj dijalog, mogu bolje razumjeti različite perspektive i povezati se s drugim umjetnicima i publikom koji se suočavaju sa sličnim izazovima u svom radu.
Ukratko, najbolja stvar u predstavljanju svog djela publici koja ima drugačiji iskustveni koncept od onih u mojoj domovini jest mogućnost otvaranja novih vidika i dijaloga o umjetnosti kao univerzalnom jeziku ljudskog iskustva.

Odakle ovakva fantastična inspiracija?

Fantastična inspiracija dolazi iz različitih izvora, a može biti izazvana bilo kojim iskustvom, promatranjem svijeta oko nas, osobnim emocijama i iskustvima, snovima, razmišljanjem, maštom ili čak spontanim trenucima. Svaki umjetnik pronalazi svoj put do inspiracije, koji može biti različit i neponovljiv.
Psihološki gledano, smatra se da inspiracija nije nešto što se može izravno kontrolisati ili izazvati namjerom. Umjesto toga, inspiracija se može doživjeti kao nešto što pronalazi nas, a ne mi nju. To znači da je inspiracija proizvod nesvjesnog procesa u kojem se ideje i osjećaji obrađuju i pohranjuju u našu podsvijest.

Umjetnik ne pronalazi inspiraciju namjerom, već se ona pojavljuje kao rezultat prijašnjih iskustava i nesvjesnih procesa. Umjetnikov rad odražava njegov karakter, temperament, težnje, stavove i vrijednosti koje ima kao osoba, a inspiracija se manifestuje kroz njegovu kreativnost i želju za izražavanjem.
Kao osoba, uvijek sam volio neobično, čudno, drugačije i nesvakidašnje, što je vjerojatno jedan od razloga zašto se takve ideje pojavljuju u mojim radovima. Svaki umjetnik ima svoj specifikum, kao i izbor tema, stilova i tehnika. Kao rezultat toga, umjetnikov rad postaje jedinstveni izraz njihovog unutarnjeg svijeta i doživljaja svijeta oko sebe.

Je li se Vaš stil mijenjao tokom godina? Možete li predstaviti svoj proces stvaranja, tehniku, kao i teme koje komunicirate sa publikom?

Jung je bio veliki zagovornik ideje da umjetnost proizlazi iz dubine ljudske psihe, iz kolektivne nesvjesnosti, a da umjetnici svojom kreativnom aktivnošću komuniciraju s podsvjesnim simbolima koji su prisutni u ljudskoj psihi. U skladu s tim, mogu reći da sam i sam doživio promjenu stila tokom godina, jer sam se sve više približavao svojim arhetipskim motivima i simbolima, a time i kolektivnoj nesvjesnosti. Moje stvaralaštvo sada proizlazi iz dubine moga bića, iz mojih nesvjesnih procesa, a proces stvaranja je dug i složen. Kroz svoje slike, komuniciram sa svojom publikom teme koje su prisutne u kolektivnoj nesvjesnosti poput borbe između dobra i zla, potrage za istinom, pitanja ljudskih odnosa i povezanosti prošlosti i budućnosti.

Teme podsvijesti, nevidljivog i duhovnog predstavljaju ključne elemente mojih umjetničkih djela. Vjerujem da postoji duboko ukorijenjena veza između svijesti i nesvjesnog dijela našeg uma, a ta povezanost često izbija na površinu kroz moje slike. Osim toga, fascinira me krajnje iskustvo koje nadilazi materijalni svijet u kojem živimo.
Uz to, tema budućnosti, posebno u kontekstu razvoja umjetne inteligencije, predstavlja još jedan značajan aspekt mojih radova. Smatram da je izuzetno važno istražiti i razumjeti moguće implikacije razvoja tehnologije i kako će se to odraziti na našu kulturu i društvo u cjelini.

Šta želite da Vaša umjetnost prenese onima koji je posmatraju?

Kao umjetnik, moj cilj nije samo stvaranje estetski privlačnih slika, već i prenošenje dubljih poruka i osjećaja na posmatrača. Želim da moja umjetnost bude svojevrsno ogledalo koje će posmatračima omogućiti bolje razumijevanje samih sebe, svojih emocija, nesvjesnih procesa i duhovne dimenzije života. Kroz svoje radove pokušavam prenijeti arhetipske priče i simbole koji nas povezuju sa kolektivnom nesvjesnošću, a istovremeno pozivaju na dublje razmišljanje o životu i smislu postojanja.
Osim toga, moja umjetnost se bavi i temama koje se odnose na sadašnjost i budućnost, uključujući i uticaj tehnologije i umjetne inteligencije na naše živote. Želim ukazati na važnost samorefleksije, empatije i suosjećanja u svijetu koji se sve više oslanja na tehnologiju i automatizaciju. Kroz moju umjetnost, želim da posmatrači razmisle o svojim vrijednostima i načinu na koji se nose sa sve složenijim izazovima savremenog svijeta.

Šta je najizazovnije u tvom poslu i koje je tvoje najveće postignuće do sada?

Drago mi je da postavljate ovo pitanje jer smatram da je vrlo važno razmotriti pitanje vrijednosti umjetnosti u današnjem svijetu. Uistinu, živimo u vremenu u kojem se umjetnost sve više koristi kao alat za izražavanje političkih, društvenih i ideoloških stavova, što je rezultiralo time da se često izgubi fokus na samu umjetničku vrijednost djela. Umjetnici su često ograničeni na teme koje su nametnute od strane donatora ili društvenih okolnosti, što može dovesti do toga da se umjetnost svede na proizvod koji se stvara samo da bi se zadovoljili vanjski uvjeti.

Smatram da aktivizam i politika mogu biti najveći neprijatelji umjetnosti jer je njihov pristup često površan i usredotočen na zadovoljavanje političkih ili društvenih ciljeva, Umjetnost bi trebala biti slobodna od bilo kakvih ideoloških ograničenja i političkih zahtjeva kako bi mogla zadržati svoju jedinstvenost i vrijednost.

Vjerujem da je istinska vrijednost umjetnosti u njezinoj autentičnosti i sposobnosti da dotakne ljudska srca i umove. Kada umjetnik stvara iz srca, iznutra, onda se često događa da se to iskustvo prenosi i na publiku koja to gleda ili sluša. Umjetnost koja dolazi iznutra ima snagu da izazove emocije i misli u ljudima koji je doživljavaju. Takva umjetnost ima moć da prenese dublje značenje, da otvori vidike i donese nešto novo i originalno u svijet.
Stoga, smatram da su autentičnost, originalnost i neobičnost ono što daje vrijednost umjetnosti. Umjetničko djelo koje je stvoreno s iskrenim namjerama i odražava autentičnost umjetnika ima moć da se usadi u ljudsku svijest i da ostane tu dugo nakon što su napustili galeriju, koncert ili pozorište. To je, po mom mišljenju, najveća vrijednost umjetnosti – sposobnost da nas poveže s našim unutarnjim svijetom i s drugim ljudima na nov i dublji način.

Na kakve reakcije nailazi Vaš rad? Jeste li ikada iznenađeni?

Kao osoba koja stvara i izražava sebe kroz umjetnost, suočavam se sa širokim spektrom reakcija i mišljenja o mom radu. Shvatio sam da sam polarizirajuća figura, što proizlazi iz moje prirode kao osobe koja je vrlo radikalna u svom izražavanju. S jedne strane, većina mojih kolega u akademskoj zajednici tvrdi da moj rad nema nikakvu vrijednost, a ta kritika je u prošlosti stvarala komplekse u meni. Međutim, naučio sam da upotrijebim te kritike kao motivaciju da radim još više i bolje.

S druge strane, postoji i ogroman broj ljudi koji su me podržali i vidjeli u meni neko svjetlo, nadu. Ti ljudi su prepoznali moju strast prema umjetnosti i na neki način se identificirali sa mnom na razini lokalnog ili nacionalnog (bosanskog) ponosa. Iako se neke od tih osoba možda nisu uvijek slagale s mojim stilom ili izborom umjetničkih tema, cijenili su moju predanost i želju da izrazim sebe na autentičan način.

U posljednje vrijeme, osobito sa mojim novim radovima iz ciklusa “Xantea 2502”, primjećujem puno reakcija oduševljenja, pa čak i nevjerice, od svojih kolega, prijatelja i ljudi koje upoznajem u inozemstvu. Težim da moji radovi daju osjećaj divljenja, jer to je na mojoj skali najvrijedniji osjećaj koji sam spoznao i osjetio. Također, u posljednje vrijeme osjećam se kao da se zaljubljujem u svoj rad, ali ne na patološki način. Radi se o ljubavi koja se temelji na iskrenosti, strasti, predanosti i uvjerenju da ono što stvaram može jednog dana postati univerzalno dobro. Nikada više nisam vjerovao u sebe i svoj rad.

Koja je najbolja stvar kada ste umjetnik?

Kada govorimo o umjetnosti, sloboda je definitivno jedna od ključnih vrijednosti koja se vezuje uz umjetničko stvaralaštvo. Kroz proces stvaranja umjetnik ima priliku da se oslobodi svih ograničenja, da izrazi svoju kreativnost i svoju jedinstvenu perspektivu na svijet. U tom smislu, umjetnost pruža umjetniku mogućnost da se osjeća potpuno slobodnim, neovisnim i autentičnim u svom izražavanju.
Carl Jung, na čiju se misao često oslanjam, kao sto ste mogli primjetiti, je također prepoznao važnost slobode u procesu kreativnog izražavanja. On je smatrao da je umjetnost izraz nesvjesnih procesa u ljudskom umu, koji se oslobađaju kroz kreativno stvaranje. On je vjerovao da je sloboda ključna za razvijanje i izražavanje ovih podsvjesnih procesa i da je umjetničko stvaralaštvo jedan od najboljih načina da se to postigne.

Stoga, kada govorimo o najboljoj stvari kada si umjetnik, sloboda je svakako jedna od njih. Kroz slobodu umjetnik može izraziti svoje ideje, emocije i iskustva na način koji je jedinstven i autentičan, što može dovesti do inspiracije, iscjeljenja i transformacije ne samo za umjetnika, već i za publiku koja doživljava njegovo djelo.

Godine 2013. Druškićev rad bio je izložen na poznatom Times Squareu u New Yorku, od tada, kako navodi, odlučio je da svoju umjetnost izlaže na najneobičnijim mjestima. Danas je autor deset murala u Bosni i Hercegovini kojima se građani različitih gradova naše države mogu svakodnevno diviti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad