Palestinski režiser Elia Suleiman dobitnik je Počasnog Srca Sarajeva na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu. U sklopu programa "Posvećeno" (Tribute to) u njegovu čast je prikazana retrospektiva njegovih izabranih filmova. Suleiman je bio gost 25. Sarajevo Film Festivala 2019. godine, kada je u programu Open Air prikazan njegov film "To mora biti raj" koji je osvojio posebno priznanje žirija iste godine u Cannesu te je bio predsjednik žirija Festivala 2016. godine i gost tri godine ranije. Suleiman je bio gost N1 intervjua.

Tokom Masterclass-a Suleiman je rekao koliko je važno ne izgubiti osjećaj za humor, jer kada biste ga izgubili, to bi bilo kao da gubite nadu.

“Da, nikada ne izgubite nadu! Naš osjećaj kontinuiteta dolazi iz više razloga, jedan je imati zadvoljstvo u životu. Dio tog zadovoljstva je i humor. Uživanje. Kada smo ironični ili imamo osjećaj da želimo da živimo kao ljudi i manje nasilno. Tada humor postaje forma otpora u stanju očaja. Dakle, kada izgubite smisao za humor, tada morate provjeriti šta nije u redu s Vama. To je to”, rekao je Suleiman za N1.

Poredio je stanje u Gazi sa stanjem u Bosni i Hercegovini nekada, ali i drugim zemljama koje su bile zahvaćene ratom.

“Ono što se dešava u mojoj zemlji, dešava se preko sedamdeset godina. Činjenica je da postoji pristrasnost kolonijalnih zemalja u svrhu njihove lične agende. Na primjer, Rusija okupira Ukrajinu i svi odjednom skoče da pomognu Ukrajincima. Izrael okupira Palestinu preko sedamdeset godina, je li se iko pomaknuo s mjesta? Očigledno je da postoji agenda za različite zemlje, i za njihove sopstvene okupacijske ciljeve. Možemo reći da kompleksnost situacije se ogleda, ne samo u Palestini, nego i u Libanu. Bilo kako bilo, kada vojna moć stigne u zemlju da rješava situaciju, ne rješava je u korist ljudi, nego u korist svoje agende. NATO je bombardovao Srbiju, bombardovao! Nije došao da uspostavi mir. I prema mom mišljenju, nije mnogo rješeno na Balkanu, još je sve kompleksno. Možda ne vidimo oružje na ulicama, ali postoje tenzije. Drugačije je to od Palestine. Kada govorite o brojkama 50.000 – 60.000 ljudi masakrirano u genocidu, što je slično situaciji ovjde. Ali intenzitet okupacije zbog toga što je u pitanju Izrael, i zbog toa što se nalazi na strateškom mjestu, još je ekstremniji”, rekao je.

Kazao je kako pati za svojim domom, ali da ima misiju da govori u svijetu o genocidu koje se vrši nad Palestincima. Jedan do načina su i njegovi filmovi.

“Film je univerzalni jezik, bez obzira da li oslikavate nešto u Palestini ili Finskoj, ima svoje značenje. Kada napravite film, cilj je da podijelite svoja iskustva sa svima, a ne da tražite sažaljenje ili antropološki studij. Ovo su ljudske priče. I naravno da moje priče, jer sam Palestinac i živio sam u tim predjelima, dolaze baš odatle. Nije samo u pitanju okupacija, nego želim preslikati ljudske živote na platno za užitak onog ko gleda. Stoga iako je dramatično, uvijek daje zadovoljstvo gledati te priče”, naveo je.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad