Piše: Mario Radišić

„Američka fikcija“ američkog redatelja, debitanta, Corda Jeffersona, sa svoja čak 63 priznanja na brojnim festivalima i ceremonijama, jedno je od najnagrađivanijih hollywoodskih ostvarenja protekle filmske sezone. Između ostalog, osvajač je glavne nagrade publike na Toronto Film Festivalu, laureat je i BAFTA-e , Britanske filmske akademije, u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija i u konačnici nominiran je za 5 Oscara na ovogodišnjoj dodjeli nagrada Američke filmske akademije, kada i osvaja Oscara, također za najbolji adaptirani scenarij.

U kategoriji u kojoj su mu konkurencija bili naslovi poput „Oppenheimera“, „Zone interesa“ ili „Jadnih stvorenja“ ostvariti pobjedu je nimalo zanemariv podvig i on je dodatno pridonio težini i važnosti Jeffersonova uratka. Nažalost, mora se priznati da je „Američka fikcija“ jedan od najprecjenjenijih filmova proteklih godina i samo je jedan od primjera aktuelne, prvenstveno američke, potrebe za diverzitetom i snažnijim predstavljanjem manjina, potrebe koja sve češće postaje relevantnija od kvalitete samog djela.

Baziran na romanu „Brisanje“ književnika Percivala Everetta, „Američka fikcija“ je priča o crnom američkom romanopiscu, akademiku i profesoru književnosti Theloniousu Monku Ellisonu, koji sam sebe smatra ozbiljnim autorom, nerijetko ulazi u konfrontacije sa svojim studentima i gaji posebnu odbojnost prema jeftinim bestseler novelama. Živi sam, posljednju knjigu su mu odbili svi izdavači, čak ga ni rodbina ne cijeni pretjerano. Frustriran zbog činjenice da slavu i priznanja dobijaju jedino crni pisci skloni žanrovskom, stereotipnom pisanju, Monk iz revolta odlučuje da napiše upravo takav roman, prepun klišeja o životu na ulici i u getu. Iako ju je napisao pod pseudonimom, ta knjiga postaje ne samo prva koju uspijeva objaviti nakon nekoliko sušnih godina već i pravi bestseler.

„Američka fikcija“ je svojevrsni hibrid angažirane kulturološke satire i romantične dramedije. Takvo strujanje filma kroz različite narativne konstrukte i diskurse, pokazat će se da je ujedno i njegova najveća slabost. Cord Jefferson, debitant u redateljskoj stolici, do sada je svoj celuloidni zanat kalio kao scenarist na respektabilnim i zapaženim televizijskim serijalima poput „Nadzirača“, „Dobrog mjesta“ ili „Station 11“. „Američka fikcija“, prvi dugometražni film iza kojeg stoji u dvostrukoj ulozi, režisera i scenariste, pokazuje Jeffersonovu ambicioznost, kreativnu poduzetnost i idejne potencijale ali i sve nedostatke neiskusnog filmaša.

Na kvalitetnu američku komediju, a pogotovo njen najkompleksniji i najrjeđe uspješan podžanr – satiru, čekamo već dugi niz godina, a ako je suditi prema Cordovu ostvarenju, čekat ćemo još neko izvjesno vrijeme. „Američka fikcija“ pokušava da se poigrava sa stereotipnom percepcijom crnaca i istovremeno da parodizira i osuđuje komercijalizaciju i trivijalizaciju umjetnosti. Međutim, ističući kako, pretežito bjelački, književni mediji favoriziraju stereotipno portretiranje u pripovijedanju, Jefferson ne uspijeva da se uzdigne iznad spornih pitanja koje nastoji kritizirati. Njegovi karakteri nisu ništa drugo do dvodimenzionalne i površne karikature sa nedovoljno formiranim motivima, koje možda mogu zadovoljiti potrebe za prizemnim, plošnim šalama ali ne i za bilo kakvim autentičnim i dubljim propitivanjem problema identiteta i marginaliziranosti sa kojim se suočavaju mnogi američki državljani.

Na premijernoj press konferencij za film, Cord Jefferson je izjavio: Želio sam snimiti iskreni film o univerzalnoj neprihvaćenosti i o jedinstvenoj individualnosti koja pokreće svijet. Čini se, ipak, da njegove likove ne pokreće individualnost već upravo uskogrudnost i izvještačenost od kojih je neuspješno pokušao pobjeći.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad