Film Čovjek koji nije mogao šutjeti, redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića i producenata Katarine Prpić i Danijela Peka (Antitalent), osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film na Filmskom festivalu u Cannesu.

Svečanoj premijeri dan ranije u Debussy dvorani prisustvovali su redatelj i scenarist Nebojša Slijepčević, producenti Katarina Prpić i Danijel Pek, koproducentica Katya Trichkova, uz pridruženu producenticu Kristinu Samsarovu (Contrast Films, Bugarska), koproducentica Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska) i koproducent Boštjan Virc, uz Natašu Vugrinec (Studio Virc, Slovenija) te glumci Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš i montažer Tomislav Stojanović, direktor fotografije Gregor Božič, oblikovatelj zvuka Ivan Andreev te predstavnici Hrvatskog audiovizualnog centra na čelu s ravnateljem Chrisom Marcichem, prenosi index.hr.

“Biti u službenoj konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu je velika čast, ali i priznanje za dobro obavljen posao. Sve vrijeme stvaranja ovog filma bili smo uvjereni da radimo nešto važno. Bili smo vjerni Nebojšinoj redateljskoj viziji koja je tako jasno postavljena da je svaki autor i član ekipe mogao dati svoj maksimalan doprinos. Ovaj film je dokaz da je stvaranje filma kreativna suradnja više ljudi i drago nam je da su neki od njih danas ovdje”, rekla je povodom premijere u Cannesu producentica Katarina Prpić.

Prvi hrvatski film koji je osvojio ovu nagradu

Film Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića drugi je hrvatski film od osamostaljenja koji se na Filmskom festivalu u Cannesu prikazuje u glavnom natjecateljskom programu, odnosno u konkurenciji za Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film (Short Film Competition). Prije njega, jedini je bio Ciao mama Gorana Odvorčića (Propeler Film) 2009. godine. Film je u kratkometražnu konkurenciju uvršten među više od 4200 prijava.

“Publika u Cannesu je izuzetno navijačka i jako podržava filmove, tako da je svaka projekcija ovdje dobro prihvaćena i uvijek je dobra atmosfera. Kada imate film u bilo kojem od tri programa u Cannesu, možete biti jako ponosni, a činjenica da je ovaj film u službenoj konkurenciji veliki je uspjeh jer konkurira za vjerojatno najvažniju filmsku nagradu na svijetu, Zlatnu palmu. Jako smo sretni i stvarno mislim da ovaj film to zaslužuje i veselimo se što smo u tako dobrom društvu”, izjavio je producent Danijel Pek.

Radnja

Radnja filma zbiva se 27. veljače 1993. godine, na maloj stanici u Štrpcima u Bosni i Hercegovini. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti. To je istinita priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti.

Scenarij za film, osnovan na istinitom događaju, napisao je redatelj Nebojša Slijepčević. Uloge u filmu nose Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.

“Fantastično je iskustvo bilo snimati s međunarodnom ekipom. Glumci dolaze iz mnoštva zemlja – tu je Goran Bogdan, naš glavni glumac koji mi je bio prvi izbor i bio sam sretan što je našao vremena za film, iako je bio zaista prebukiran. Zatim, imamo francuskog glumca Alexisa Manentija koji je jednako bukiran i koji je, također, za nas našao nekoliko dana. Imali smo i Dragana Mićanovića koji je došao iz Beograda. Sve u svemu, imali smo ‘all star’ ekipu i to se vidi u filmu. Bolje nije moglo biti i jako sam zahvalan i sretan zbog toga”, dodao je Slijepčević.

Čovjek koji nije mogao šutjeti realiziran je pod okriljem kuće Antitalent. Koproducentice su Katya Trichkova (Contrast Films, Bugarska) i Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska), a koproducent Boštjan Virc (Studio Virc, Slovenija).

Film je nastao uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra. Prodajni zastupnik filma je francuski Manifest.

“Ovo nam je drugi film u glavnom programu Cannesa i to je ogromna stvar. Film Nebojše i Antitalenta je odličan, a ponosni smo što u Cannesu ima i drugih hrvatskih filmaša. Ovo puno znači za hrvatski film i njegovu vidljivost te je pokazatelj sjajne budućnosti”, zaključio je Chris Marcich, ravnatelj HAVC-a.