Počeo je 30. Sarajevo Film Festival. Otvoren je svjetskom premijerom filma Danisa Tanovića "Nakon ljeta". Svečano je bilo sinoć u Narodnom pozorištu. Svečane atmosfere, snažnih poruka i emocija nije nedostajalo, ipak je 30-ta, jubilarna godišnjica. Tim povodom gost Novog dana bio je direktor SFF-a Jovan Marjanović.

Osjećaj kada sve počne, odahnete li kada otvorite festival ili kada se spuste zavjese?

Bojim se da je ovo drugo. Zaista, emocije su različite na otvaranju i zatvaranju, otvaranje nosi anticipaciju onog što nosi festival, osam dana koji su prepuni događaja, uvijek se pripremamo za ono što dolazi. Kada dođemo do kraja počinjemo razmišljati o sljedećoj godini.

Jubilarni je, poseban uvijek, da li ove godine još po nečemu? Da li je teško odrzati i ispuniti očekivanja?

Prije svega najteže je vlastita očekivanja isputniti, zato što želimo da festival ne samo raste u fizičkom smislu, to je čak i manje bitno, već da i kvalitativno raste i razvija se i potrebno je da znamo zašto radimo ovo što radimo. SFF ima jasan razlog postojanja utkan u same početke festivala i DNK festivala, tako da jasna je potreba ljudi u Sarajevu da imaju komunikaciju sa svijetom, da komuniciraju kroz umjetnost i film, i da imaju događaj koji ih povezuje s ostatkom svijeta, mislim da SFF to ispunjava.
Drugi cilj su ljudi koji prave filmove, ovo je ne samo za bh., sarajevsku već i za širu regionalnu publiku, platforma za razvoj njihove profesije, ovo je mjesto susreta za cijelu stručnu javnost i svi trebaju jedno mjesto kao što je ovaj festival. I stalno ga moramo održavati na ovom nivou kvaliteta kako bi radilo za obje grupe i publiku i profesionalce.

Mnogi se emotivno vežu za SFF, pogotovo ako spomenemo da je ove godine 30-ta godišnjica. Prisjetimo se početaka, 1993., SFF inicijalno nastaje kao priča o prkosu i opsadi, viziji šta Sarajevo treba. Danas je itekako Sarajevo vidljivo. Palestinski režiser Eli Suleimani sinoć je dobio srce Sarajeva. Opiranje ono sto jeste jedna realnost, sto jeste bila realnost Sarajeva. SFF je dokaz da se može i možemo vjerovati i da će u Palestini biti bolje.

Ono što možemo je otvoriti dijalog, stvarati mostove i nadati se da kroz umjetnost omogućimo dublju refleksiju na teme i najteže teme ljudskog postojanja, između ostalog ratove i ono što dolazi s njima. Vjerujem da kroz umjetnost možemo kao društvo o tome govoriti na jedan dublji način. Festivali su i mjesto gdje se ljudi susreću vesele, šire pozitivnu energiju. SFF je spoj tog ozbiljnog i zabavnog, i radost koju donosi SFF pomaže da se bavimo čak i najtežim temama na način koji nas sve gura naprijed.

Poruka onima koji u prvi plan da se nešto ne može i da je teško napraviti nešto što je svjetskog kvaliteta? Kako je to moguće?

Festival je imao jaku podršku od prvog izdanja, imao je podršku djela svjetske javnosti koji je bio vrlo uticajan u tom periodu, intelektualaca, ljudi iz svijeta filma i umjetnosti. I zbog činjenice da je Sarajevo tada bilo na ekranima kao opkoljeni grad i da se u takvim uslovima mogu gledati filmovi, i to je sigurno dalo jednu jaku podršku festivalu. To naravno nije sve, ne može se na tome graditi festival, morao je postati ozbiljan a to je Art Obala Centar sa Mirsadom Purivatrom na čelu uradila, to je ono što smo na kraju uspjeli, od nečeg što je bio primijećen projekt da napravimo ozbiljnu organizaciju koja je onda mogla da razvija festival. Najbitnije je da se znalo šta je koncept festivala.
Mislim da smo pokazali kako možemo sami nešto da napravimo, to je utkano u jednu filozofiju koja dolazi upravo iz filozofije u kojoj su se okupili članovi udruženja Art Obala Centar, da nećemo čekati da neko nešto napravi za nas. Možda je to odgovor na to pitanje, ali i puno je drugih detalja.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad