'Mitologija, mediji i film: Iznad površnosti': Za one koji misle, sumnjaju i ne pristaju na površno

Urednik knjige je Nisad Selimović, a predgovor je pisao Dr. Bradley Olson, direktor publikacija Joseph Campbell Fondacije, USA. Knjigu je ilustrovao Mirza M. Šahinović, a dizajn je radila Sandra Ozimica. Recenzije i osvrte knjige dali su Krešimir Mišak, urednik i autor iz Zagreba, Dr. Robert Klenner, profesor filma iz Sydneya, profesorica Dr. Cynthia McDermott iz LA, profesor Dr. Keith Doubt iz Yellow Springsa, Daniel Delbene, pisac i scenarista iz Buenos Airesa, profesorica Isabel Ibarra García iz Madrida, magistrica psihologije Mea Kundurović iz St. Louisa, Dr. Irena Šentevska iz Beograda i Vedran Fajković, autor i dramaturg iz Sarajeva.

Zbirka je nastala kao kompilacija radova autorice na engleskom i našem jeziku, te novih neobjavljenih tekstova povezanih u tri cjeline. Uz britki stil i duhovitu distancu „Mitologija, mediji i film: Iznad površnosti“ analizira naše vrijeme digitalnih izazova i metamodernizma, nudeći jasan pogled u to zašto i kako pripovijedamo – i zašto to nikada nije samo zabava. Iza naslova vijesti, kadrova filmova i starih mitova i narodnih vjerovanja, autor pronalazi skriveni poredak značenja – onu dubinu koju svakodnevna površnost često prekriva. Od Aristotela i Ahura Mazde do Hollywooda i AI-a, od društvenih mreža do simbolike arhetipa, knjiga vješto spaja klasičnu mitološku misao s modernim medijskim propagandnim pejzažima i filmskim kodovima. Autor ispisuje dijalog između arhetipa i algoritma, između vječnih priča i prolaznih vijesti, između sjenki Platonove pećine i svjetla kino-projektora.

U knjizi „Mitologija, mediji i film: Iznad površnosti“ autorica analizira strukture mitološkog mišljenja, informativnog diskursa i filmskog izraza, s ciljem produbljivanja razumijevanja kulturnih narativa u savremenom društvu. Poseban fokus stavljen je na ulogu medija, umjetnosti i žanrovske forme u oblikovanju javne svijesti, s naglaskom na fenomene digitalnog doba. U vremenu kada informacije putuju brže od misli, a slike brže od riječi, ova knjiga zaustavlja trenutak i ispituje njegove temelje: šta nam zapravo govori savremeni mit? Kako vijesti oblikuju naše mentalne pejzaže? Može li film još uvijek biti oblik otpora i katarze?

Posebna pažnja u knjizi posvećena je modalitetima konstrukcije značenja u kontekstu digitalne kulture, globalnih komunikacijskih tokova i savremenih epistemoloških okvira, uključujući umjetnu inteligenciju, filmski jezik i paradigmatske pomake u pravcu metamodernizma. Knjiga se odlikuje teorijskom utemeljenošću, analitičkom preciznošću i stilskom dinamikom. Tekstovi su pisani jasno, sažeto i pristupačno, uz primjere iz savremene medijske i umjetničke prakse, čime knjiga predstavlja vrijedan doprinos interdisciplinarnim studijama kulture, medija i umjetnosti. Osim teorijske preciznosti i referencijalnog okvira, ova monografska zbirka eseja odiše stilskom elegancijom i misaonom dubinom, ne zazirući od humora, ironije ni lucidne digresije.

U knjizi su eklektično, ali sinergijski, integrisani novinarski eseji, književni i umjetnički tekstovi, naučni članci, putopisi, bilješke, osvrti, komentari, kolumne, feljtoni, reportaže, recenzije i filmske kritike. Komparativističkim metodima ovi žanrovi čine zajedničko tkivo univerzuma koji se proteže kroz nekoliko dekada, preko pet kontinenata i kroz nepregledno bogatstvo znanja i traganja za dubinom iza svakodnevne površnosti, a u

cilju povezivanja svega u jedno. Ovo je knjiga za one koji tragaju za smislom – ne u zvuku, već u tišini i dubini ispod njega. Za one koji smatraju da su svi ljudi imaju ista prava na život i ljubav. Za one koji rone, a ne surfaju. Knjiga za one koji misle, sumnjaju i tragaju – i ne pristaju na površno.

Lejla Panjeta je doktor nauka iz oblasti filmske propagande i redovni profesor filmskih studija i vizuelnih umjetnosti. Predavala je na međunarodnim i regionalnim univerzitetima. Radila je u filmskim produkcijama i autorica je dokumentarnih filmova. Dobitnica je nagrada i priznanja za publikacije, filmske radove i akademski angažman. Autorica je mnogobrojnih članaka, te knjiga o filmu, umjetnosti i medijima. Bavi se istraživanjima iz oblasti estetike, umjetnosti, mitologije, kulturoloških, medijskih i filmskih studija.

Rekli su o knjizi „Mitologija, mediji i film: Iznad površnosti“

„Pristup mitologiji na ovim stranicama drugačiji je i predstavlja skokovit prikaz najpoznatijih pojmova s mnoštvom suvremenih referenci i pravog esejizma, što je čini istinski zabavnim štivom.“ – Krešimir Mišak

„Preporučujem ovu knjigu svima koji vole da razmišljaju „ispod površine“, jer samo tako možemo otići korak, a možda i nekoliko njih, dalje – iznad površnosti.“ – Vedran Fajković

„Ovo istraživanje nije samo najuzbudljivije, već i najvažnije polje akademskog proučavanja današnjice.” – Keith Doubt

„Ova knjiga je intelektualna provokacija i kreativna kutija alata, pratilac za svakoga tko se ozbiljno bavi kulturnim radom.“ – Robert Klenner

“Šta god da Lejla napiše, promijenit će gledište čitatelja i odvratiti ih od pristanka na usklađenosti. Srećom, ova knjiga će vas odvesti u luna park kroz njen um, što je nezaboravna prilika. Vežite pojas!“ – Cynthia McDermott

„Lejla je za mene postala referentni i stalni izvor konsultacija za moj rad kao autora i scenariste. U ovoj knjizi, možete uživati u njenom ponekad duhovitom, ponekad ozbiljnom, ali uvijek dubokom pogledu na najraznovrsnije teme.“ – Daniel Delbene

„Ako želite ostati u svom idiličnom balončiću od sapunice, i uživati u blagostanju koje donosi udobnost nedostatka informacije, onda zaobiđite ovu, kao i sve druge knjige Lejle Panjeta.“ – Mea Kundurović

„Lejlina erudicija i intelektualna radoznalost oslanja se na lični stav i životno iskustvo, a manje na misli i autoritet drugih.“ – Irena Šentevska

---

Predgovor Bradley Olsona: Granične zone kulture

Dr. Lejlu Panjeta sam prvo upoznao kroz njeno pisanje. Njen stil pisanja bio je živ i savremen, kao da su same riječi bile uzbuđene, tretirane sa poštovanjem, korištene na način koji je istovremeno razotkrivao savremeni život kritikom kulture, sa suptilnim mitološkim uticajima, često kroz ironičnu perspektivu koja se ne boji moralnih sjena popularne kulture, a obavijen je centralnim uvidom: da sopstvo više nije samo puka predstava u medijima, već je i njegov proizvod, ili je barem u velikoj mjeri uslovljeno tehničkim i estetskim okvirima digitalnih medija.

Do sada sam autoricu dovoljno dobro upoznao da bih mogao biti neformalan u obraćanju. Lejla je građanin svijeta. Ona ima oko za ono što je novo, u trendu, ali i za izdanke popularne kulture koji imaju svoje korijene u plodnom tlu – iz kojeg se širi uticaj i koje posjeduje značaj za savremene ljude. Ona ima i snažno razvijen osjećaj za historiju, iako odbija živjeti u prošlosti. Na primjer, svjedok je Sarajeva antebellum, njegove kosmopolitske, umjetničke, maštovite energije; te ponekad glasnog dostojanstva njegove mnogostrukosti. Sjeća se ona i pokušaja njegovog brisanja. Ali, iz te naizgledne odsutnosti, Lejlin glas se pojavljuje – slično kao što se samo Sarajevo ponovo pojavljuje – ne kao odjek, ne kao nostalgija, već kao kreativna energija, kroz koju riječi i slike postaju otjelotvorene.

Čitati je znači susresti se s umom koji se ne boji kontradikcije ili površne intimnosti masovne kulture. Ona se agilno i znalački kreće između visokih teorija i popularnih slika, mita i tržišta, filma i filozofije. Njeno ispitivanje identiteta u doba "selfie kulture" je posebno uvjerljivo. U njenoj analizi, sopstvo nije samo portretizirano, već algoritamski dekonstruisano, filtrirano, reformatirano i pušteno u eter. Identitet više nije proizvod bića, samorefleksije ili samosjećanja, već je umjesto toga prezentacija, pažljivo odabrana, ponekad narcisoidno samosvjesna.

Dr. Panjeta piše s dubokim razumijevanjem kako sopstvo postaje i subjekt i objekt, suspendirano u onome što ona naziva „dokumentarizmom“ naših medijatiziranih života. U savremenom životu, sopstvo je postalo dvodimenzionalno, praćeno zamišljenim meta-životom – izmišljenim životom kojeg je sam po sebi izmislio prezentator kako bi zaokupio um drugih, dok je to, barem nakratko, život koji zapravo drugi zamišljaju. Dobra vijest je da Dr. Panjeta uspijeva objasniti takve fenomene s mnogo više jasnoće i ekonomičnosti nego što ja to mogu. Ukratko, socijalizacija se sve više odvija putem tehnologije, dok smo tamo, u stvarnosti, sve više otuđeni.

Lejlin kritički senzibilitet neizbježno me podsjeća na Susan Sontag, koja je kao i Lejla, bila mislilac koji odbija razliku između kulturne ozbiljnosti i takozvanog trivijalnog. Poput Sontag, Panjeta je privučena graničnim zonama gdje kultura otkriva svoju podsvijest: gdje televizija naizmjenično postaje sedativ ili životni tutorijal, film postaje portal ne samo za putovanje u druge kulture, već i za putovanje u prošlost, u Pariz 1896. godine, možda se pridružujući sa još stotinu drugih ljudi, dok skačemo iz svojih sjedišta gledajući pedesetsekundni film o dolasku voza u La Ciotat, a u svom nijansiranom pisanju, ona uspostavlja film kao vrstu kolektivnog rada na snovima.

Kada poredim Lejlu sa Susan Sontag, ne želim umanjiti njen jedinstveni glas, već je umjesto toga smjestiti u lozu onih koji svijet posmatraju iz liminalnog prostora, istovremeno u svijetu i izvan njega, pitajući se ne samo šta kultura konzumira, već i zašto i po koju cijenu. Njen rad Čudovište iz svih kultura i mitologija je sjajan primjer upravo toga. U prostoru od nekoliko rečenica, čitalac je počašćen sa neočekivanim vezama između krvi i grčke mitologije, epidemiologije devetnaestog stoljeća, hematologije i prvog pojavljivanja vampira u filmskoj historiji.

Što je još važnije, Dr. Panjeta je ozbiljna naučnica koja se s pažnjom, empatijom i karakterističnom suptilnošću bavi najzamršenijim dilemama i neizrecivim misterijama ljudskog postojanja. Tako ona piše:

„Klasične ljubavne priče u filmu, kao žanr u kojem su odnos između likova i razvoj likova najvažniji, više nisu toliko popularne. Samo u ovom hibridnom žanru –

ljubavnoj priči o vampirima, koji kombinira elemente fantazije s romansom, ljubavne priče ponovo oživljavaju. Ljubav mora biti mrtva da bi bila vječna.“ (Naglasak je moj.)

„Ljubav mora biti mrtva da bi bila vječna.“ Naravno, pjesnici to razumiju, ali rijetko i profesori. Prije nego što je stavila smrtonosnu zmiju na svoje grudi, Shakespeareova Kleopatra kaže: „...Imam besmrtne čežnje u sebi.“ Kada sam bio student, mislio sam da je to očigledan, čak i uobičajen osjećaj; uostalom, niko zapravo ne želi umrijeti. Ali sada, u podnožju starosti, vidim da mi je Shakespeare govorio da je sama čežnja besmrtna. I ništa ne karakterizira ljubav – ili život – bolje od čežnje.

Postoje glasovi koji interpretiraju kulturu i postoje glasovi koji je nastanjuju – nemirni, upitni, neustrašivi od paradoksa. Takav je glas Lejle Panjeta. Kao što sam ranije rekao, prvi put sam je upoznao kroz njeno pisanje: oštro, ironično, istinito. Kasnije, u razgovoru i prijateljstvu, pronašao sam taj isti glas – budan za nijanse, ukorijenjen u iskustvu i uvijek human. Njen rad se s jednakom lakoćom kreće kroz teoriju medija, historiju kultura, mit i svakodnevni život, a vođen je inteligencijom koja je istovremeno delikatno izoštrena i graciozna. Upravo iz ovih tenzija – između neposrednosti i dubine, između kritike i brige – nastaje ova knjiga.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad