Kamera nas voli, ali mi nju baš i ne. Zemlje regiona zgrću milione od stranih producentskih kuća kojima je Bosna i Hercegovina potpuno nepoznata. Dolazak holivudske ekipe na Štrbački buk otvorio je pitanje imamo li šansu da postanemo značajna adresa na mapi bogate filmske industrije?

Na mapi filmske industrije čak i regiona Bosna i Hercegovina je crna mrlja. Domaći filmski radnici mahom proizvode van granica, poput Nikole Pejakovića, jednog od najuspješnijih koji na novoj seriji radi u Beogradu. O problemu nedovoljne produkcije govori gotovo filozofski uz opasku kako niko nije prorok u svom selu, ali i kritiku sistemaa.

“Onoliko koliko je Bosna i Hercegovina država, toliko nam je dobar i film i rock n roll i pozorište. Naravno sad to varira u zavisnosti od mnogo faktora, ali mi koji se bavimo tim poslom mi znamo da je Bosna duboko podijeljena država”, kazao je filmski stvaralac Nikola Kolja Pejaković.

Pri tome i nefunckionalna za bilo šta pa i za filmsku industriju, kaže Pejaković, koji u profesionalnom smislu ne računa ni na rodnu Banjaluku. Da je država glavni krivac kaže i Melina Alagić iz Udruženja filsmkih radnika Federacije Bosne i Hercegovine. Uz državu “ne ide” ni entitetu u kojem radi, jer se konstantno čeka Zakon o audiovizuelnoj umjetnosti, kaže dok ipak hvali kantonalne vasti zbog povećanja sredstava za produkciju.

“Filmski radnici se godinama bore da se taj zakon usvoji na nivou Federacije. On je još uvijek u parlamentarnoj proceduri i to traje godinama. Recimo u Republici Srpskoj taj zakon je usvojen nedavno i to će sada značiti da već od iduće godine će određeni postotak kompletnog budžeta Republike Srpske biti izdvojen za filmksu industriju, što je velika prednost”, navela je Melina Alagić iz Udruženja filmskih radnika Federacije BiH.

Preglomazna administracija najveći je razlog što Bosna i Hercegovina nije atraktivna ni inostranim filmskim studijima, pa je velika vijest da je na Štrbačkom buku počelo snimanje holivudskog filmskog ostvarenja. Jedan od producenata, Mađar, Danijel Kresmery kaže Bosna i Hercegovina bi mogla imati dobru šansu.

“Moj savjet je da uvijek treba razmišljati u dugom roku. Mađarska je gradila vlastitu fimsku produkciju još od 2004. kada je usvojen prvi zakon o filmu. U posljednjih 20 godina mnogo se desilo u Mađarskoj, pa je sada jedan od najvećih filmskih centara u Evropi. Slovačka i Hrvatska to pokušavaju da slijede. To je investicija koja zahtjeva dug rok i mora nezavisna od politike. U Mađarskoj nije bitno ko je vlast, čak ni na lokalnom nivou, uvijek se podržava filmska industrija”, ističe producent Daniel Kresmery.

Koja donosi i profit, a dovodi i turiste. Primjer za to mogu biti Hrvatska i Srbija. Srbiji je 2019. filmska industrija donijela profit veći od 95 miliona dolara. Dvije zemlje filmskim radnicima nude niz pogodnosti, sufinansiranje proizvodnje, poreske olakšice, dobru infrastrukturu. Bosna i Hercegovina za sada samo lokacije.

“Bog je sve uradio da da i taj buk, dao je i hercegovačka sela i svjetlost u Hercegovini je drugačija, to znaju ljudi koji se bave fotografijom, odnosno kamerom. Onda kad se spuste na ovu našu ravan, razinu, to ne funkcioniše, jer mi ništa ne kapiramo”, dodaje filmski stvaralac Nikola Kolja Pejaković.

Da je drugačije, potencijal bi bio iskorišten, jer jačanjem filmske industrije uz turizam jačali bi i sektori koji je prate. Kada je riječ o turizmu, statistike pokazju da najmanje pet posto turista iz Evrope, a još veći postotak turista iz Azije ističe lokaciju omiljenog filma kao prvi motiv pri izboru destinacije.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad