Od prvog časa na akademiji do Počasnog Srca Sarajeva: Hadžihafizbegović otkrio šta je sebi obećao 1982. i koja uloga ga je promijenila

Hadžihafizbegović je kazao kako ovo priznanje na određeni način dijeli i s N1, ističući da je naša televizija pratila njegovu karijeru, kao i nagrade koje je osvajao širom svijeta. Podsjetio je i da se za N1 javljao iz različitih krajeva svijeta, pa i putem Vibera.

Posebnu zahvalnost iskazao je svim ljudima s kojima je tokom karijere radio na filmovima – od onih koji rade iza kamere do kolega koji su rame uz rame s njim bili ispred nje.

„Bio sam sretan, mnogo mi znači ovo priznanje“

Na pitanje kako je reagovao kada je saznao da će dobiti Počasno Srce Sarajeva, Hadžihafizbegović je kazao da mu priznanje mnogo znači, ali je istovremeno ukazao na to kakav bi odnos ozbiljan umjetnik trebao imati prema nagradama.

„Bio sam sretan, mnogo znači to priznanje. Spomenut ću glumca koji nikada nije dobio nagradu, Slobodana Aligrudića, koji je napravio remek-djela u filmovima 'Sjećaš li se Dolly Bell?' i 'Otac na službenom putu'. Ja sam od tog glumca krao – govor tijela“, kazao je Hadžihafizbegović.

Istakao je da nagrade ne bi trebale biti ono što pokreće umjetnika.

„Nagradu treba uzeti i odmah staviti iza leđa, jer ozbiljan umjetnik ne treba razmišljati u kontekstu nagrade. Ako pisac piše roman i kaže: 'Mogao bih dobiti Pulitzera od toga', nema ništa. Kao kad neko pravi muziku i kaže: 'Mogao bih osvojiti Sanremo s tom pjesmom', nema ništa. Za neke svoje najveće evropske nagrade nisam ni znao da mi je film na festivalu“, rekao je.

Uloga koja ga je promijenila kao čovjeka

Tokom karijere Hadžihafizbegović je odigrao brojne uloge, ali jedna je, kaže, posebno utjecala na njega kao čovjeka. Riječ je o filmu „Takva su pravila“, za koji je dobio nagradu u Veneciji.

Film se temelji na istinitoj priči o dječaku koji je stradao usljed vršnjačkog nasilja u Zagrebu. Hadžihafizbegović je tokom rada upoznao roditelje Luke Ritza, a činjenica da su njegova djeca tada bila približno Lukinih godina snažno je utjecala na njega.

„Dok radiš, čitaš scenario i snimaš, misao nekontrolisano ide prema tvojoj djeci. Meditirao sam, dok sam radio ulogu njegovog oca, o odgoju vlastite djece i izvukao pouku da je najvažnija stvar u odgoju djece razgovor s njima. Razgovarati, pitati imaju li problema, jer jednostavno odgajanje djece u današnjem sotonskom svijetu je nauka“, kazao je.

Kaže da ga je upravo taj film promijenio u odnosu prema vlastitoj djeci.

„Naučio sam kroz tu ulogu i Ognjena Sviličića i njegov rad da djeci treba puštati više slobode, da su oni kosmos za sebe i da njihov mentalni narativ ne mora uvijek biti kao naš“, rekao je Hadžihafizbegović.

Uloga koju još želi odigrati

Na pitanje postoji li lik koji bi volio odigrati, a za to još nije imao priliku, Hadžihafizbegović je kazao da bi želio igrati „malog, običnog čovjeka“, koji je svojim djelima zapravo veliki čovjek.

„Volio bih na filmu odigrati nekog malog, običnog čovjeka, a koji su zapravo veliki ljudi. Porodičnog čovjeka koji svojim altruizmom, filantropijom, ljubavlju prema ljudima, empatijom i odnosom prema svijetu i toj porodici mijenja stvari oko sebe“, kazao je.

Govoreći o vremenu u kojem živimo, ocijenio je da je riječ o izrazito turbulentnom periodu.

„Živimo u vrlo turbulentnom vremenu. Planeta, kao opće mjesto, postala je mjesto opasnog življenja. Čini mi se da bi uz takvu ulogu planeta imala šansu. Živimo u civilizacijskoj inverziji, da je zlo aktivno, a dobro pasivno. Volio bih igrati lik koji bi tu civilizacijsku inverziju promijenio“, rekao je.

Pet reditelja koji su obilježili njegovu karijeru

Govoreći o saradnjama na koje je posebno ponosan, Hadžihafizbegović izdvojio je pet reditelja.

„Pet reditelja: Ognjen Sviličić, Rajko Grlić, Miroslav Momčilović, Elmir Jukić. S njihovim sjajnim filmovima dobio sam 22 međunarodne nagrade na festivalima u svijetu, a peti je moj omiljeni reditelj Pjer Žalica“, kazao je.

Šta bi danas rekao sebi na početku karijere?

Na pitanje šta bi poručio mlađem sebi kada bi se mogao vratiti na sam početak glumačkog puta, Hadžihafizbegović se prisjetio 6. septembra 1982. godine i svog prvog časa na Akademiji.

„Ono što sam sebi rekao ispred ogledala 6. 9. 1982. na prvom času na akademiji: od danas moraš biti posvećen, odgovoran, discipliniran. Sam sa sobom obaviti razgovor – da li ti taj posao voliš, da li si to upisao da bi bio na naslovnoj stranici ili da te to ispuni“, kazao je.

Kao primjer odnosa prema glumačkom pozivu naveo je kolege koje su svoje karijere gradile daleko od medijske pažnje.

„Bio sam na ispraćaju nekih glumaca koji nikada nisu dali intervju niti se slikali za medije, a igrali su velika djela i otišli u penziju najsretniji“, zaključio je Hadžihafizbegović u razgovoru za N1.

Na kojim filmovima sada radi i gdje ćemo ga moći gledati u bliskoj budućnosti - saznajte u videu:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad