Film "Trougao tuge" švedskog režisera Rubena Ostlunda otvorio je ovogodišnje izdanje Sarajevo Film Festivala, a autor je nagrađen Počasnim srcem Sarajeva, u znak priznanja za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti. U ekskluzivnom razgovoru za N1, Ostlund govori o tome šta za njega znači ova nagrada i kako provodi festivalske dane u bh. prijestolnici. Govorio je i svojim prvim koracima u filmskoj industriji. S Ostlundom je razgovarala Ika Ferrer Gotić.
Film “Trougao tuge” je otvorio ovogodišnji Sarajevo Film Festival. Nakon dvije godine pandemijskog izdanja festivala i ograničenja, tu ste da primite priznanje Počasno srce Sarajeva. Kakav je osjećaj primiti ovu prestižnu nagradu?
Što se tiče Sarajevo Film Festivala, postoji takva historija onih koji su primili ovu nagradu tako da se uistinu osjećam vrlo počašćeno. Vratiti se na festival i dobiti prikazivanje filma na otvaranju, u otvorenom kinu, nešto je o čemu sanjate kada pravite novi film. Uvijek želite dobiti prikazivanje filma na otvaranju, želite maksimalnu pažnju. I znam da su prisutni i dobra atmosfera i dobre vibracije kada se radi o publici tu u Sarajevu. Tako da, kada su mi javili da ću dobiti ‘srce’ i otvorenje festivala, rekao sam: “da, dolazim, nema problema”
. Nije važno koliko ću biti na putu zbog toga, odluku sam donio momentalno.
Znate šta kažu o sarajevskoj publici, uvijek je najbitnija u regiji, da vas oni prihvate. Vi ste bili tako toplo dočekani u gradu. I to se osjetilo tokom prikazivanja vašeg filma, postojala je pozitivna atmosfera, a film je zabavan, da budem iskrena. Specijalizirani ste za ljudska ponašanja, društvena ponašanja, otkud interes za to kako ljudi komuniciraju na taj način?
Jako je bučno tu. Ovako, mislim da postoji mnogo komedije i zanimljivih situacija kada se nađemo u dilemi. A dilema je skoro kao sociološka studija o promatranju toga kako reagiramo i šta biramo da učinimo. I uvijek postoji određena komedija u vezi s tim, stand-up komedija često koristi dilemu i situaciju identificiranja, gdje navodite publiku da se identificira s onim o čemu govorite. U isto vrijeme je i zabavno i učimo nešto o našim ponašanjima.
Uvijek šaljete snažne poruke kroz rad. Pročitala sam u vašoj biografiji nešto vrlo zanimljivo, da ste grafički dizajner. Kako se desila ta tranzicija u filmsku industriju?
Školovao sam se za grafičkog dizajnera, a u isto vrijeme sam bio posvećen skijanju i obožavao sam slobodno skijanje. Putovao sam Alpama i skijao zimi, i počeo sam kao skijaški filmski režiser, pravio sam skijaške filmove. Dakle, način na koji sam ušao u filmsku industriju je počeo skijaškim filmovima, zatim sam krenuo u školu filma, a nakon toga sam samo snimao dokumentarne filmove. Ali onda je moj prvi igrani film zapravo bio fiktivna priča. Eto, to je ukratko moj put.
Sarajevo, Zimske olimpijske igre…
Da, upravo, prva stvar na koju pomislim kad kažete Sarajevo su filmski festival i olimpijske igre. Tu sam samo ljeti, ali volio bih doći i zimi i posjetiti planine.
Pričajte mi o Sarajevu. Šta mislite o njemu, šta ste vidjeli, šta želite vidjeti, kako se osjećate tu, koga ste upoznali?
Prije svega, volim Balkan. Volim taj specifični humor na Balkanu. Crni, ali kako da kažem, inteligentni humor. Kada sam bio tu prvi put išao sam na prikazivanja filmova i bilo je zabavno, ali toliko toga se dešava izvan toga. Često kad idete na festivale ne želite puno učestvovati u svemu tome, ali tu se uvijek osjećate da ste dobrodošli, i nije problem ako ste kao autor filma u publici, zajedno se zabavljate. Isto tako, kada se radi o kolegama koje tu upoznajemo, mnogo je izvrsnih režisera koje sam tu upoznao kao naprimjer Pawel Pawlikowski, Alejandro Inarritu… Dakle, tu ste skupa s tim režiserima s kojima obično nemate priliku razgovarati. Puno je socijalizaranja s njima. A onda ovo okruženje, ovo malo selo u dolini, da, atmosfera je posebna.
Možete li zamisliti da je prvo izdanje Sarajevo film festivala održana tokom rata, sada smo tu 28 godina kasnije, Mads Mikkelsen je na crvenom tepihu, kao i druge filmske zvijezde. Mora da je poseban osjećaj biti tu.
Da, posebno kada sam dobio prikazivanje filma na otvorenju festivala i Srce Sarajeva.
Da li ste bili nervozni?
Da, uvijek ste nervozni kada morate izaći na binu i govoriti pred tri hiljade ljudi. Naravno, to je pozitivna trema i uvijek želite ostaviti dobar dojam i pokazati poštovanje prema festivalu. I kao što ste kazali, s ratnom historijom, bitno je odnositi se prema ovom festivalu s poštovanjem.
Dobili ste nagradu na ovom festivalu. Kakve poruke nosite iz Sarajeva kada putujete svijetom? Šta je glavna poruka?
Da razmislim. Imali smo dvije pandemijske godine. Ljudi nisu odlazili u kina, nisu bili zajedno i gledali nešto zajedno. Ono o čemu nismo dovoljno razgovarali je panoramski prikaz, ekran koji je položen, i drugačiji je od onog na telefonu. Jer kada gledate ovako na telefon, slika je vertikalna i svodi se na ‘ja, ja, ja’ i slikanje fotografija nas samih. Kada okrenete kameru ovako vidjećete više osoba na ekranu i stavljate stvari u kontekst. To je ono što ću ponijeti sa sobom, film je i dalje prisutan tu.
Mislite li da ovaj festival, koji postaje, zapravo koji već jeste, nešto veliko, treba biti još poznatiji na međunarodnom nivou?
Barem u grupi u kojoj se ja krećem svi već znaju za Sarajevo film festival. Ako pitate slučajnog prolaznika u Švedskoj, vjerovatno nije čuo za festival. Dakle, mislim da se radi o pokrivenosti u medijima u Švedskoj. Možda ja mogu pomoći da postane poznatiji u Švedskoj.
Još jedno pitanje. Koliko dugo ostajete u Sarajevu i šta planirate raditi?
Odlazim sutra u 12 sati, sada idem na večeru, onda ću se naći s prijateljima, sutra ću možda ranije ustati i izaći u šetnju prije nego što me auto odveze na aerodrom.
Cijeli razgovor sa švedskim režiserom pogledajte u prilogu.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!