Povodom Svjetskog dana teatra iz Narodnog pozorišta Sarajevo poslana zajednička poruka: Moć pozorišta je u jedinstvu

Ovogodišnju poruku napisao je proslavljeni američki glumac Willem Dafoe, naglašavajući snagu teatra kao prostora susreta, empatije i zajedničkog iskustva. Njegove riječi su, kroz kampanju „Moć pozorišta“, interpretirali istaknuti umjetnici, umjetnice i radnici sarajevske teatarske scene: Davor Golubović (glumac Kamernog teatra 55), Mehmed Porča (glumac i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu), Snežana Bogičević (glumica Sarajevskog ratnog teatra), Mak Čengić (glumac Narodnog pozorišta Sarajevo), Anita Kajasa (glumica Pozorišta mladih Sarajevo) i Hana Bajrović (PR Internacionalnog teatarskog festivala MESS).

Kampanja „Moć pozorišta“ zasnovana je na ideji zajedništva, prisustva i živog susreta između umjetnika i publike, kao suštine pozorišne umjetnosti. Kroz jedinstveni video format, snimljen na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, šest glasova pozorišne scene Kantona Sarajevo donosi jednu cjelovitu poruku o značaju pozorišta u savremenom društvu.

Ovaj događaj imao je poseban značaj jer je po prvi put međunarodna poruka za Svjetski dan teatra interpretirana na ovakav, zajednički i scenski način Javnih teatarskih institucija Kantona Sarajevo. Inicijativa je potekla upravo iz najstarije teatarske kuće u Bosni i Hercegovini, Narodnog pozorišta Sarajevo.

U nastavku pročitajte ovogodišnju poruku povodom Svjetskog dana teatra koji je uputio proslavljeni američki glumac Willem Dafoe.

Poruka povodom Svjetskog dana pozorišta Autor: Willem Dafoe, glumac i pozorišni umjetnik

Ja sam glumac koji je prvenstveno poznat kao filmski glumac. Međutim, moji korijeni su duboko u pozorištu. Bio sam član Wooster Group od 1977. do 2003. godine, stvarajući i izvodeći originalne komade u The Performing Garage u New Yorku, te gostujući širom svijeta. Također sam radio s Richardom Foremanom, Robertom Wilsonom i Romeom Castelluccijem. Trenutno sam na poziciji Umjetničkog direktora Venecijanskog bijenala pozorišta. Ovo imenovanje, događaji u svijetu i moja želja da se vratim radu u pozorištu snažno su oblikovali moje uvjerenje u jedinstvenu pozitivnu moć i značaj pozorišta.

U skromnim počecima mog djelovanja pri Wooster Grupi, njujorškoj pozorišnoj trupi, često smo na izvedbama u našem pozorištu imali vrlo malo publike. Naše pravilo je bilo da, ako imamo više umjetnika nego publike, možemo odlučiti da otkažemo predstavu. Ipak, to nikada nismo učinili. Mnogi članovi ansambla nisu bili profesionalni pozorišni umjetnici, već ljudi različitih profesija koji su se okupljali kako bi stvarali pozorište; iako „the show must go on“ nije bila naša mantra, osjećali smo obavezu da nastavimo naše susrete s publikom.

Često bismo imali probe tokom dana, a navečer izvodili materijal kao radnu verziju. Ponekad bismo godinama radili na jednoj predstavi, uzdržavajući se putujućim izvedbama starijih komada.

Višegodišnji rad na jednoj predstavi znao mi je postati zamoran, a probe naporne, ali takve neizbrušene izvedbe uvijek su bile uzbudljive – iako bi nam malobrojna publika ponekad djelovala kao svojevrsna presuda o nivou interesa za naš rad. Upravo me to navelo da shvatim da, bez obzira na broj ljudi, publika kao svjedok daje pozorištu njegovo značenje i život.

Baš kao što kaže natpis u kockarnici: „MORATE BITI PRISUTNI DA BISTE POBIJEDILI“. Zajedničko iskustvo čina stvaranja u realnom vremenu, koji se može zabilježiti i oblikovati, ali je uvijek drugačiji, zasigurno je jedna od najvećih snaga pozorišta. Društveno i politički, pozorište nikada nije bilo važnije i ključno za naše razumijevanje sebe i svijeta.

U ovom trenutku, svojevrsni „Slon u sobi“ su nove tehnologije i društvene mreže, koje nam obećavaju povezanost, ali su očigledno fragmentirale i izolirale ljude jedne od drugih. Računar koristim svakodnevno, iako nemam društvene mreže; čak sam pretraživao sebe kao glumca i tražio informacije putem umjetne inteligencije. Međutim, samo slijep čovjek ne bi prepoznao da postoji opasnost da ljudski kontakt zamijenimo odnosom s uređajima. I dok nam tehnologija može koristiti, problem neznanja ko je s druge strane komunikacije je dubok i doprinosi krizi istine i stvarnosti. Iako internet može pokretati pitanja, vrlo rijetko prenosi osjećaj divljenja koji pozorište stvara – divljenja ukorijenjenog u pažnji, angažmanu i spontanoj zajednici prisutnih u krugu akcije i reakcije.

Kao glumac i pozorišni stvaralac i dalje vjerujem u moć pozorišta. U svijetu koji djeluje sve podijeljenije, represivnije i nasilnije, naša zadaća kao pozorišnih stvaralaca jeste da izbjegnemo degradaciju pozorišta u puku komercijalnu djelatnost posvećenu zabavi ili na suhoparnog institucionalnog čuvara tradicije, te da umjesto toga njegujemo njegovu moć da povezuje narode, zajednice i kulture, i iznad svega da propituje kuda idemo…

Kvalitetno pozorište nas izaziva da preispitujemo naša razmišljanja i podstiče nas da zamislimo ono čemu težimo.

Mi smo društvena bića i biološki smo oblikovani za kontakt sa svijetom.

Svaki naš čulni organ vodi ka susretu, a kroz te susrete dolazimo do dubljeg razumijevanja onoga što jesmo. Kroz pripovijedanje, estetiku, jezik, pokret i scenografiju – pozorište nam, kao cjelovita umjetnička forma, omogućava da vidimo kakav je bio, kakav jeste i kakav naš svijet može biti, saopćeno je iz Narodnog pozorišta Sarajevo.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad