Srbija je nedavno usvojila novi Zakon o kulturnom nasljeđu kojim dubrovačku književnost proglašava jednako "srpskom i hrvatskom kulturom".

Kako komentarišu hrvatski mediji, u novom srbijanskom Zakonu o kulturnom nasljeđu, koji je Skupština Srbije usvojila krajem decembra, stoji da u staru bibliotekarsku građu Srbije ulaze “izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi zaključno sa 1867. godine”.

To bi značilo da srpskom književnom nasljeđu pripadaju i Marin Držić, najveće ime hrvatske renesansne književnosti, kao i Ivan Gundulić, najznačajniji hrvatski barokni pisac.

Akademik Ranko Matasović i profesor na Odsjeku za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta navodi da bi istom logikom Hrvatska trebalo da donese “Zakon o sportskom nasljeđu” kojim bi se dokazalo da je Novak Đoković i hrvatski teniser, prenosi B92.

“Povodom srpskog Zakona o kulturnom nasljeđu, kojim se tvrdi da su dubrovački pisci objavljeni do 1867. i srpski, mogu samo reći ovo: krajnje je vrijeme da Hrvatska donese Zakon o sportskom nasljeđu kojim bi se dokazalo da je Novak Đoković i hrvatski teniser. Jer: Novak je staro hrvatsko ime (usporedi hrvatskoglagoljski ‘Misal kneza Novaka’), Đokovićevi djeda i baba su iz Vinkovaca, a za pripadnost sportiste nekom narodu nije važno samo kako se on osjeća, nego i ko mu je trener. Đokoviću je trener Hrvat Ivanišević, ergo…. Na kraju, hrvatski Zakon o sportskom nasljeđu odnosio bi se samo na sportiste rođene u bivšoj državi do 1991. godine prije nego što su Hrvatska i Srbija postale nezavisne. Đoković je rođen 1987. godine”, napisao je Matasović.

“I da, sljedeći istu logiku kao i srpski zakonodavci (‘U doba prije nastanka savremenih nacionalnih država nema smisla govoriti o nacionalnoj pripadnosti pisaca, svi mogu biti svačiji’) moglo bi da se tvrdi da je Dante i hrvatski pisac. U njegovo doba čitavo područje na kom je on živeo (tzv. ‘Italija’) bilo je pod istom crkvenom jurisdikcijom (papinom) kao i današnja Hrvatska, a dijelovi obje zemlje bili su pod istom svjetovnom jurisdikcijom (mletačkoga dužda, jedno vrijeme i Karla Roberta Anžuvinca); Dante je pisao na jednom romanskom idiomu (toskanskom; u njegovo doba nije postojao standardni italijanski jezik), a mnogi su se srodni romanski idiomi govorili i u Hrvatskoj (raguzejski, veljotski, jadertinski, staromletački), ergo… Dante je i hrvatski pisac”, dodao je on na Facebooku.

Kako je naveo, dok država za to nije spremna, trebalo bi da se “drže zdravog razuma”.

“Sve dok nismo spremni takvu logiku dosljedno da sprovodimo u svim slučajevima, bolje da se držimo zdravog razuma: Dante je italijanski, ne i hrvatski pisac; dubrovački pisci su hrvatski, ne i srpski. A Đoković je samo srpski tenisač”, zaključio je on.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad