Mostar Rock School počela je s radom 2012. godine. Četiri godine kasnije, 2016. bila je pred gašenjem, a danas su prepoznatljivi brend Bosne i Hercegovine. Osim što prizvode vrhunske muzičare, prave još bolje ljude.

Jedan od osnivača škole i direktor Orhan Maslo Oha kaže da su imali turbulentne periode, ali da entuzijazam nikada nisu gubili i da su slijedili svoje snove.

“Dubioza kolektiv nam je naslutila crne dane (smijeh)… Sjećam se da smo skupljali novac za naš studio. Dubioza nam je pomogla da skupimo novac i imali su jedan koncert tim povodom. Novac od ulaznica, koje su koštale 5 KM, su ostavili nama, kako su kazali za “crnih dana”. Oni su svirali dan pred novu godinu 2015. Šest mjeseci kasnije bili smo zbog nedostatka finansija pred gašenjem. Kriza je trajala deset mjeseci i ambasada Švedske i USAID su nam pomogli sa finansijama. Kasnije i ambasada Norveške. Omogućili su nam poslovanje”, prisjetio se Oha.

Sjetio se kolegija i sastanaka na kojima su maštali o tome kakvu bi školu voljeli imati i šta im je neophodno od opreme da budu bolji.

“Maštali smo kako ćemo jedan dan imati klub gdje možemo prezentirati šta se dešava u učionicama, kako ćemo spajati muzičare sa festivalima, da nađemo sredstva, da imamo svoj kombi za turneje i tako smo razrađivali strategije. Prva pisana strategija je bila tek 2019. godine i snovi su se ostvarili. Nosili smo te ciljeve i zadatke. Brinemo se oko dva kluba u gradu u sklopu Pavarotti centra i u sklopu OKC Abraševića. Posljednji bastioni slobode u gradu”, kaže Oha.

Klub 27 u Pavarotti centru i K19 su u vlasništvu Rock škole Mostar. Tu se također organiziraju svirke gdje bendovi predstavljau ono što su naučili kroz školu.

“Klubovi su u vlasništvu škole i to je klasično socijalno poduzetništvo i imamo volontere. Profit koji se napravi ide u amortizaciju centra i dograđivanje centra, oprema, prozori itd”, dodaje Orhan Maslo, direktor škole.

Proces programa u školi i način na koji nastaju bendovi objašnjava nam Boris Čović, koji je u školi proveo dvije i pol godine, a danas je PR festivala Open City Mostar koji već dvije godine zaredom kao svoj projekat nudi EU, a koji Rock škola Mostar implementira.

“Atila Aksoj, nekadašnji član Zostera, je voditelj obrazovnog programa i jedan od osnivača škole. Program ima preko 200 polaznika koji na sedmičnom nivou dobijaju individualnu nastavu i neograničen broj sati vježbanja. Nakon toga imaju seassion bend i tu se svakih 40 dana prave ekipe sa pet do sedam ljudi i 40 dana surađuju zajedno sa trenerom i rade na kreaciji autorske pjesme. Isto tako obrade jednu pjesmu iz perioda moderne muzike koju uče u tom momentu. Te dvije pjesme predstavljaju na koncertu i to se dešava pet puta godišnje. To je mjesto gdje se oni spajaju, dijete od 12 godina i stariji do 25 godina. Uče zajedno i imamo iz tog procesa Morana bend, Jufkamental. Stvaraju se neraskidive veze, ima simpatija i ljubavi”, kaže PR festivala i prijatelj Rock škole Boris Čović.

Ovdje nikoga ne zanima nacionalizim, samo muzika

U medijima često možemo čuti kako je Mostar “grad slučaj”, kako je to podijeljen grad, kako se i ne vole baš ljudi sa suprotnih obala Neretve koja ih dijeli. Škola je dokaz da to nije tako.

“Svi rade zajedno i surađuju, ne zanimaju ih te stvari oko podjela, nacionalizma. Njima i smeta kada pričaju o tome da imaju prijatelje druge nacionalosti, oni vole muziku i naporna im je ta priča. Oni gore od želje da pokažu šta znaju. Imamo i bendove koji imaju duži vijek trajanja, a ne samo 40 dana i oni rade zajedno i istražuju. Imamo i produkcijski odjel koji snima muziku i objašnjava proces studijskog snimanja i rada u studiju. Imamo i booking odjel gdje spajamo naše bendove sa drugim festivalima, promocijama albuma, turnejama”, dodaje Čović.

“Djeca imaju želju da sviraju, dolaze im roditelji, prijatelji, komšije da ih gledaju. Oni su buntovni, adolescenti. Kako ne bi sjedili na podzidu i pili jeftini alkohol i dobacivali turistima, ovdje svoj bunt i životne probleme iskazuju kroz muziku. Izraze to što ih boli. Tu nema restrikcija i imaju mogućnost da budu kreativni”, kaže Oha.

Poenta priče je imati boljeg čovjeka

Oha kaže da je poenta priče imati funkcionalnu zajednicu. Vjerovatno je da neće svi koju prođu školu imati velike muzičke karijere, ali je sigurno da će biti bolji ljudi.

“Oni koji su dolazili 2012, 2014, nemaju limite na druženje i danas dolaze i odlično funkcionišu, prave bendove. Imamo scenu, prezentiramo neke bendove na Exitu, turnejama itd. Šaljemo mlade na ljetne kampove na rock kamp u Pulu, Njemačku. Imamo stalno aktivnosti i sami smo radili kampove tokom ljeta”, kaže Maslo.

Maslo kaže da je oko 1000 ljudi prošlo kroz školu do sada i da su svi vrhunski muzičari. Dodaje da na grad od 100 hiljada stanovnika to nije zanemariv procenat.

“Imamo mnogo djevojaka i sviraju najviše na bubnju. To se smatralo muškim instrumentom, a mi imamo sjajne djevojke. Na listi od najboljih pet bubnjara, tri su djevojke. Dolaze i bendovi koji ih angažuju i vode na svoje turneje.”

“Imamo i slučajeve da iz gradova van BiH lobiraju roditelje da studiraju u Mostaru kako bi upisali rock školu. Imamo i slučajeve gdje su mnogi od njih riješili egzistenciju kroz muziku. Nekim ljudima koje smo angažovali u školi smo omogućili egzistenciju. Bio je jedan slučaj da nam je jedna prijateljica planirala otići u Njemačku, a ostala je”, govore nam sagovornici ističući da još imaju snage za velike projekte.

Nove generacije svjesnih ljudi

Kako se svaki razgovor u BiH na kraju završi temom o političkoj zbilji kod nas, tako smo sa gostima spomenuli predstojeće izbore i generalno slabu izlaznost glasača.

“Imaš 50% onih koji ne izlaze nikako a imaju pravo glasa. Mi ovdje odgajamo generacije sa stavom. Sad imaju priliku da demokratski uzmu papir i olovku i mijenjaju stanje. Obišli su s nama velike svjetske destinacije, znaju kako sistemi funkcionišu, i povratak u BiH zna biti bolan. Imaju priliku to mijenjati”, kažu sagovornici za N1.