Glumac Rade Šerbedžija za Novi dan na N1 je kazao da se već navikao na pandemiju korona virusa.
“Ogugla čovjek. U stanju je sve da učini da se dovede u opasnost preživljavanja, i opet se onda navikne na to. Krivi smo sami. Godinama čovjek uništava ovu planetu. Sva ta upozorenja, ozonske rupe, sve učestaliji potresi, zagađenje zraka, sve to, nije dovoljno čovjeka da urazumi. Odvratni kapitalizam, bezosjećajni prema ljudima, osim da ostvari profit, uništva ovu zemlju. To su sebični ljudi, koji nemaju ni imena ni prezimena”, istaknuo je Šerbedžija.
Smatra da se svi trebamo cijepiti kazavši da jedino u šta čovjek treba imati povjerenja je u znanost, u medicinu, u ono što je egzaktno i tačno.
“Čitav život težimo biti optimisti, kažu, evo izmislili smo cjepivo, sad ćemo se cjepiti svi i spasit ćemo se, i ja se nadam i hoću da vjerujem u to i preporučujem svima da se cijepe. Ne bi ljudi za džabe pravili te vakcine, da misle da nisu korisne i da nisu jedini spas od pandemije”, naglasio je.
Ne možemo optužiti ljude koji vode državu za sve, smatra on.
“Neke stvari što su ljudima nepoznate, kao što su elementarne nepogode, niko ne može reći da je to namjerno napravljeno. To su stvari koje nisu namjerno učinjene, ali da su se činile greške, činile su se. Treba im zamjeriti, tu nedosljednost u sprovođenju strategije protiv takvog jednog teškog virusa. Epidemiolozi zatvaraju kazalište i filmske festivale, a s druge strane ostaju otvoreni klubovi, što je potpuno sumanuto. A sve to dolazi na naplatu”, rekao je Šerbedžija.
Kazao je i da želi biti optimista, i vjerovati u čovjeka i ljude.
“Evo, vidite šta se događa sada u Petrinji, nakon potresa, nevjerovatna solidarnost ljudi, koji dolaze iz najrazličitijih krajeva Hrvatske, sa potpuno drugim uvjerenjima, i nacionalnim, vjerskim, svjetonazorima… I sve to pada u vodu i ostaje to jedno, najjednostavije, ostaje ta dobrota i ljudska humanost. Samo čovjek treba stati ispred zrcala i zamisliti se. U ovoj koroni ljudi su imali priliku to učiniti, u malim stvarima biti bolji i pravedniji”, naveo je naš sugovornik.
Na pitanje voditeljice N1 Minele Jašar Opardije, kako on postiže i uspjeva održati mentalno i fizičko zdravlje, odgovara da je on ustvari sretan čovjek.
“Imam sređenu familiju, djecu, ženu… Uvijek želim na neki način, najprije u taj mikrokosmos ubaciti, zadovoljiti i učiniti sretnim. I onda se taj krug širi i na prijatelje, pa na poznanike, pa onda i na nepoznate ljude. I shvatiš da jednostavno imaš u sebi taj poriv da voliš ljude”, kazao je.
U našoj emisiji izrecitovao je jednu svoju staru pjesmu.
“U sobi moje majke, još mirišu dunje. U njih se skupljaju pčele na medne joj ruke, i majka za njih spretno košnice plete. Još kao dijete osjetih taj majčin dar, milodar za drugoga i premda nikad nije čitala Ujevića, moja majka je kuća puna slatkog nemira, miriše žutim dunjama, pobratimstvu lica i svemira”.
Ujevićeva pjesma, kako je rekao, je njegova Biblija – svi su ljudi jednaki i svi su braća na ovom svijetu.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare