Oglas

Marta Popivoda na SFF-u

„Slet 1988“: "Šta ljudi mogu uraditi danas da nam se ne ponovi ono što se desilo nakon sahrane Jugoslavije"

Sonja Vukičević slet 1988
Screenshot/Slet 1988

Na 31. Sarajevo Film Festivalu u takmičarskom programu dokumentarnog filma prikazuje se „Slet 1988“, novi rad rediteljice i videoumjetnice Marte Popivode. Marta je autorica koja je već poznata festivalskoj publici – njen prvi dugometražni dokumentarac „Jugoslavija, kako je ideologija pokretala naše kolektivno tijelo“ premijerno je prikazan u Berlinu, a film „Pejzaži otpora“ donio joj je Srce Sarajeva 2021. godine. U svom radu Marta se dosljedno bavi odnosom između individualnog i kolektivnog, preplitanjem sjećanja, historije i ideologije, a novi film vraća nas u 1988. godinu i posljednji Dan mladosti i slet – trenutak kada je izgledalo da drugačija budućnost još uvijek jeste moguća. S Martom smo razgovarali o njenom filmu, umjetnosti danas i odgovornosti umjetnika da ne šute o onome što se dešava oko njih.

Oglas

"Ja se već duže vremena bavim tom temom izvođenja ideologije u javnom prostoru, pa tako da i prvi film moj koji je bio ovdje na Sarajevo Film Festivalu se time bavio. I radim u saradnji sa dramaturginjom i koscenaristkinjom Anom Vojanović, koja je 1988. godine imala 13 godina, a ja samo 6. Tako da se njena sećanja najviše odnose na slet iz 1988. I sjećam se još prije 10 godina, više od 10 godina, da mi je pričala kako kada je kao djevojčica vidjela na televiziji taj slet, pomislila je da se sve mijenja, svijet se mijenja oko nas. A moja sjećanja su negdje najviše vezana upravo za rad Sonje Vukićević koja je protagonistkinja u filmu. Ona je bila plesačica, imala je solo izvođenje u okviru sleta 1988. A ja mislim regionalnoj publici je poznata i kao neko ko je bio vrlo aktivan kao umjetnik, koji je progovorio, odnosno progovorila i radila političke predstave 90-ih godina u Beogradu, u Centru za kulturnu dekontaminaciju, pa je čak i u podršku studentima igrala svoje predstave ispred kordona policije 96. i 97. kada su bili onako najžešći okršaji", kazala je Popivoda o svojoj motivaciji za film.

Istakla je kako je bila zaintrigirana ponavljanjem ideje da je nešto moguće kao čista estetika jer vjeruje da umjetnost ima svoje ideološke konsekvence bez obzira da li misli da je čista estetika ili nije.

"A ono što je meni i Ani možda bilo najintrigantnije jeste i možda zapravo neki taj stalni povratak u taj trenutak kada je drugačija budućnost bila moguća. Prelamale su se u tom trenutku na javnoj sceni različite političke sile, ideologije i upravo u tom sletu, zato nam je on i bio zanimljiv se to vidi, vidi se da je u tom trenutku nekako postojali su različiti putevi kojim smo mogli da odemo i nažalost završilo se kako se završilo u genocidu, ratu i razaranju te jugoslovenske države", istakla je.

Oglas

"Sahrana Jugoslavije"

Upravo kroz lik Sonje prikazala je sve što se dešavalo u našem društvu tih godina.

"Meni je bilo zanimljivo da radim s njom, prvo poznajem Sonju jako dugo i znam njen rad prilično dobro, tako da mi je bilo zanimljivo da s njom pričam o tom sletu i da vidim njenu perspektivu, iako ona u samom filmu ne govori, ona izvodi i da vidim njeno tijelo kao neku vrstu arhive tog posljednjeg sleta, kao tih pokreta i tih nekih fragmenta te kao zapravo socijalističke ideologije, a opet Sonja je neko ko je bio politički aktivan protiv Miloševića od 90-ih godina, tako da me je zanimala ta njena perspektiva. Kada smo pričale o sletu ona je uvijek govorila 'ne mogu da vjerujem kako je taj slet nekako nagovijestio ono što će se desiti'. S jedne strane vizualno taj slet izgleda kao neka sahrana Jugoslavije, imamo te baklje, mrak i tako dalje, a s druge strane ta masa ljudi koja je sa njom izvodila nekako nas podsjeća i na nažalost na izbjeglice koje ćemo imati iz naše zemlje, razrušene zemlje, tako da to su neke stvari koje su nas zanimale, a takođe i ovaj ideološki aspekt u smislu da je ovaj slet bio drugačiji od svih drugih, svih prethodnih. Taj Dan mladosti nije režiran na način kao što su raniji sletovi za dan mladosti bili, već je to bila jedna adaptacija, jedne umjetničke predstave Damira Zlatara Freja, slovenačkog koreografa koja je bila vrlo popularna u Jugoslaviji u to vrijeme i oni su zapravo željeli da urede nešto moderno. Znači komunistička omladina Jugoslavije koja je organizovala dan mladosti pozvala je umjetnike koji su radili tu predstavu da je urade sada za stadion. E sad ono što se dešava u toj situaciji jeste da mi imamo po prvi put u istoriji tog događaja koje je bio o običnim tijelima, obična tijela koja izvode nešto zajedno i zapravo negdje vježbaju to kolektivno i da budu kolektivno tijelo, po prvi put imamo jedno tijelo koje se izdvaja iz mase, a to je Sonja Vukićević i to tijelo nije obično tijelo, to je tijelo profesionalne virtuozne plesačice", navela je Popivoda.

Govorila je o važnosti glasa umjetnika kroz prizmu rata u Gazi i aktuelnim dešavanjima u Srbiji. Detalje pogledajte u videu:

Oglas

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama