Kiparka i muralistkinja, rođena Sarajka Adna Bakija Stanković, koja je zbog ljubavi započela život u susjednoj Hrvatskoj, tačnije u općini Gradac, u razgovoru za N1 kaže, da u današnje vrijeme se lako baviti ovim poslom, ali je od njega teško pristojno živjeti.

“Za vrijeme ljetovanja u Gradcu, upoznala sam Nikšu, i došlo je do značajnih promjena. Prebacila sam se na splitski fakultet, u klasu akademskog kipara Kuzme Kovačića i nastavila studirati po nešto drukčijem programu. Organizirala sam izložbe i performanse, a vizualna umjetnica Vlasta Žanić mi je otvorila oči za modernu umjetnost”, započinje svoju priču Bakija Stanković.

Priroda – glavni izvor inspiracije

Nakon završetka studija vratila se u Gradac, a na svijet je došla mala Leona koja je potpuno zaokupila njenu pažnju i vrijeme, pa je umjetnost neko vrijeme bila na čekanju.

“Leona sada ima šest godina, tako da sa mnom ide na izložbe i ima talenta za umjetnost. Sada živimo u Gradcu ali često idemo u Sarajevo u posjetu mojoj porodici”, kaže Bakija Stanković.

A sve je počelo, kada je kao djevojčica često upotrebljavala indigo papir, crtala, slikala i već tada je osjetila da će jednoga dana biti umjetnica. Htjela je upisati Grafiku u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, ali je promijenila odluku na insistiranje pokojnog profesora Hasana Haljevca, koji je primijetio talenat za kiparstvo.

“On mi je prenio najviše znanja vezano za kiparstvo. Nakon toga moja ljubav prema kiparstvu se razvijala, jer poseban je osjećaj svojim rukama napraviti nešto trodimenzionalno i opipljivo. Igrati se sa teksturom, sjenama, odnosima veće – manje”, priča Bakija Stanković.

Ljubav prema muralima je došla sasvim slučajno. Oslikala je kafić “Havana” u Gradcu i tako su mještani saznali koje je njeno zvanje i otvorili joj brojne mogućnosti za umjetničko djelovanje na ovom području.

“Veoma sam zahvalna načelniku Općine Gradac – Matku Buriću koji je to prepoznao i omogućio suradnju i realizaciju ideja oslikavanja zidnih površina na području Općine Gradac”, kaže nam Bakija Stanković, dodajući da sličnost između kiparstva i murala je ta što u muralima može stvarati iluziju trodimenzionalnosti i igrati se odnosa veće-manje.

Priroda joj je glavni izvor inspiracije, pa tako njeni radovi najčešće prikazuju životinjski svijet.

U Drveniku Donja Vala, oslikala je mural koji prikazuje morsku kornjaču – glavatu želvu i iznad divlju mačku koje su ugrožena vrsta, a samim time i zaštićena. Divlja mačka je predstavljena na taj način da začuđeno gleda u morsku kornjaču-glavatu želvu koja bezbrižno se kreće i nije svjesna vanjskih utjecaja a i kopnena i morska strana je ugrožena.

“Htjela sam ukazati na problem da svi jedni o drugima ovisimo kao i o našim postupcima i da nismo svjesni opasnosti i posljedica. Na natječaju Turističke Zajednice Gradac za popratni grafički znak ili logo, čast mi je što je moja ideja grafičkog prikaza loga odabrana i predstavlja planinu, more i psa dalmatinera. Logo se može vidjeti na Turističkoj agenciji u Zaostrogu koji sam osmislila i oslikala. Kako svake godine Božena Delaš iz TZG radi na tome da plasira i približi nešto još karakteristično za ovo područje, a to je hrvatska pasmina Dalmatiner, organizacijom ljetnih dešavanja “Dalmatiner day-Black and White”, željela sam u suradnji sa Općinom Gradac da tu ideju podržim oslikavajući autobusne stanice u Zaostrogu”, kaže ova umjetnica.

Sa jedne strane autobuske stanice je prikaz dalmatinera koji čeka i nije baš veseo, a na drugoj autobusnoj je prikaz psa dalmatinca koji pruža šapu i pozdravlja se. Neki od njenih ostalih radova se mogu vidjeti u teretani Gradac, kozmetičkom salonu u Gradcu, Gračkom kafiću, Vatrogasnom u Drveniku, hotelu Ivando u Drveniku, kao i na putokaznoj tabli restorana Bukara u Drveniku.

Murali vs. grafiti

Za sada njeni murali krase samo zidove na području Dalmacije, u BiH ih nema još uvijek.

“Naravno da Sarajevo može očekivati mural ako bude zainteresiranih i prilike za to jer ipak to je grad gdje sam odrasla i gdje me vežu lijepe uspomene”, naglašava Bakija Stanković.

Kada se govori o “street artu” koji je popularan među mladima i ima upečatljivu moć transformacije, pitanje je gdje se završava umjetnost, a gdje počinje vandalizam? Za mnoge su murali umjetnost, a grafiti vandalizam.

“Grafiti predstavljaju izraz slobode, (ne)zadovoljstva i uzbuđenja, iznošenja svog stava i kreacije na neočekivanim mjestima, izvan sigurnog okruženja i odupiranje sistemu. Grafiti su najčešće djela anonimnih umjetnika sa neselektovanom publikom. Murali su oblik umjetnosti koja spada u zidno slikarstvo i označavaju se kao monumentalne slikarske kompozicije urađene na zidu, tavanicama, i drugim, većim površinama gdje će ostati kao njen sastavni dio. Tako mural objedinjuje slikarske i arhitektonske elemente u jednu, društveno prihvatljivu simbiozu”, pojašnjava Bakija Stanković.

Za razliku od grafita, koji se najčešće doživljavaju kao vandalizam, dodaje, murali su danas postali dio urbanog pejzaža širom svijeta.

“Drago mi je da radim što volim i da mali naš otisak može uzrokovati velike promjene i učiniti životno okruženje ljepšim i boljim mjestom, tako što umjetnost postaje dostupna za sve”, rekla je za kraj razgovora umjetnica Adna Bakija Stanković.

Inače, ova 30-godišnjakinja završila je srednju školu Primijenjenih Umjetnosti u Sarajevu – odsjek kiparstvo u klasi prof. Hasana Haljevca, nakon toga preddiplomski studij Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu-odsjek kiparstvo 2009./2012. u klasi prof. mr. Šehić Mirsada, te diplomski studij na Umjetničkoj akademiji u Splitu-odsjek kiparstvo 2012./2014., u klasi prof. Kuzme Kovačića. Položila Pedagoško-Psihološko-Didaktičko-Metodičku Izobrazbu 2020./2021. na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera, Filozofski Fakultet u Osijeku. Član je HULU- Split.

Održala je niz skupnih i samostalnih izložbi u BiH i Hrvatskoj, a nerijetko i one koje su bile humanitarnog karaktera.

Okitila se nagradom 2009. godine – povelja “Vladimir Vojnović” za najzreliji kreativni izraz, te 2012. Raiffeisen banka joj je dodjelila nagradu za najbolju studenticu Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu.